Vesna Vlahović Štetić, bivša dekanica Filozofskog fakulteta i članica Senata Sveučilišta u Zagrebu, danas je gostovala na Večernji TV-u.
U našem studiju komentirala je optužbe rektora Damira Borasa da je zapravo ona kriva za slučaj zlostavljanja na tome fakultetu, zatim sve glasnije istupe studentica na brojnim fakultetima, a osvrnula se i na to da ni nakon njezina odlaska s mjesta dekanice Filozofski fakultet nema mogućnosti već nekoliko mjeseci izabrati dekana osim ako se budući kandidat jasno ne ogradi od nje. Govorila je i o tome ima li Sveučilište u Zagrebu perspektivu i volju nositi se s kriznim situacijama...
Na početku je komentirala optužbe rektora Borasa.
– Te su optužbe pokušaj skretanja krivice s rektora Borasa na mene, novinarku koja je o tome pisala, a najviše na kolegicu koja je bila žrtva zlostavljanja. To smatram sramotnim. Kolegica je, dakle, u jednom trenutku deponirala izjavu kod mene, dok sam još bila dekanica, a profesor je već bio u mirovini i silno je želio biti emeritus. Nisam mogla utjecati na njegov odsjek koji nije želio glasovati o tome. Žalio mi se i tražio dokumentaciju, no ja mu je nisam mogla dati zbog zaštite osobnih podataka. Transkript sjednice tražio je potom rektor, no odbila sam ga predati nakon konzultacije s agencijom za zaštitu podataka. Predala sam mu zapisnik te izjavu kolegice. Nakon toga je tražio izjavu profesora te ga predložio za emeritusa iz svoje kvote na koju ima pravo. Ono što me zbunjuje jest to što je tražio izjavu profesora, ali ne i izjavu kolegice.
Koliko je bilo ključno da rektor reagira u zaštitu studentice kada ste dostavili njenu izjavu.
– Riječ je o nečemu što se događalo ranije i zakonski je ušlo u zastaru. No, pitanje je koliko je moralno i opravdano nekoga s takvom prijavom predložiti za emeritusa. Profesor je bio izvan sustava i pitanje je što je rektor mogao poduzeti. Je li ga mogao dati na etičko povjerenstvo, je li ga mogao prijaviti DORH-u... Meni je prigovarao zašto ga nisam prijavila. No, slučaj je bio u zastari. Međutim, kad nema jasne istrage o tome što se dogodilo, ne možeš onda tako nekoga predložiti za profesora emeritusa.
Nisu samo na Filozofskom fakultetu zabilježene pritužbe studentica već sada postoji cijeli niz pritužbi. Kako je prema vašemu mišljenju reagiralo Sveučilište i rektor – dobro ili loše?
– Rektor je spominjao neke herbicide, no očito ih nema ili ih ne želi upotrijebiti. Sveučilište očito nije bilo pripremljeno na ovako nešto. Neke sastavnice ubrzano razvijaju mehanizme kako bi mogle pomoći, no Uprava Sveučilišta kao tijelo koje bi trebalo koordinirati brze akcije ostalo je po strani.
Koliko je žalosno da danas raspravljamo o tim slučajevima bivših studentica za koje se već znalo?
– Sada akademska zajednica reagira i kolegice prijavljuju jer je u središtu zanimanja javnosti. To je žalosno jer se događa godinama. Mehanizmi za prijave nisu bili dobro posloženi, a kolegice su bile u strahu što će se dogoditi nakon prijave. Akademska zajednica je pokazala mnogo slabosti.
Filozofski fakultet od prošlog srpnja nema izabranog dekana.
– Loše je kad se u javnosti stvara dojam da je fakultet problem, a to nije istina jer su problem Sveučilište i Senat. Rektor sputava Filozofski fakultet i Senat koji mu dopušta da tako postupa. Da podsjetim, u prvom programu kolege Jovanovića, kad je kandidiran za dekana, zamjereno mu je što su studenti stavljeni u središte procesa. Pa tko je trebao biti u središtu – stari profesori?
Između ostalog, Jovanoviću, kao i drugoj protukandidatkinji Geld, zamjereno je što u programu nije iskritizirao vas kao bivšu dekanicu te bivšu upravu? Zašto ste im toliki trn u oku?
– To je osveta meni i mojoj upravi. Ako se pita ljude na fakultetu, bili smo dobra uprava. Pokrenuli smo mnogo procesa da fakultet postane bolje mjesto za studiranje, institucija, pa čak i kad je riječ o zlostavljanju. Filozofski fakultet presuđen je jer je doveo u pitanje napredovanje prorektora Čovića i usudio se to provjeriti. Drugi je slučaj to što sam dala izjavu u novinama i to se uvezalo u mobing. Za to postoji presuda da nisam napravila ništa pogrešno.
Od 1692. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno djelovati kao Neoacademia Zagrabiensis, javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija ostaje u rukama isusovaca do godine 1773, kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija dekretom osniva Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia) s tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim. Iako su se organizacijski oblici mijenjali, do godine 1874. ona ostaje najvišom školskom ustanovom u Hrvatskoj i Slavoniji, ustanovom koja je obrazovala većinu hrvatske inteligencije. Pod imenom Mudroslovni fakultet započinje s radom akademske godine 1874/1875. Filozofski fakultet posvetio je posebnu pozornost razvijanju fundamentalnih disciplina svojega prirodoslovno-matematičkoga odjela, koji je s vremenom postao kolijevkom nekoliko novih fakulteta zagrebačkoga Sveučilišta. Godine 1948. provedena je velika reorganizacija fakulteta… Komunisti otimaju i vladaju, preodgajaju i slave sebe kao gospodare života i smrti. Tko im poljubi stopala ima milost, tko ni pod kojim uvjetom ne želi bezbošcima titrati, farba ga se u neprijatelja, fašistu. Traje još uvijek…. Katedre su predodređene za provjereni kadar.