Kolege opisuju ispriku zagrebačkoga gradonačelnika što ne može jasno
razmišljati jer mu je "četvrti član obitelji" 6,5-godišnji zlatni
retriver s kojim dijeli jutarnje i sljemenske šetnje smrtno bolestan.
Ima tumor na mozgu.
Misli me odvode slučaju kada je naš peti član obitelji, stari gospon
pekinezer u leptospirozi, visio o niti, fifti-fifti. A M. je hitao po
njega na more gdje zbog turističke sezone nisu priznavali ni krpelje ni
zaraženost, a kamoli imali lijekove za to, da bi ga na vrijeme dovezao
na veterinarsku polikliniku.
Na poslu se ispričao "bolešću u obitelji". Tek je poslije, dakako,
otkrio o komu je riječ, otrpjevši podsmjeh kolega na bolest običnoga
cucka. I danas zahvaljujemo veterinarima što su nam ga uspjeli spasiti,
jer dijeleći svoj četveronožni život s našom obitelji, i on nas svaki
dan spašava od koječega. Naš Snoopy, a gradonačelnikov Bill.
Ali što mogu, što me s gradonačelnikova četveronošca vijest za
nesvijest odvodi i medicinskome, humanome, zapravo nehumanijem
tumoru na mozgu osobe u bliskoj obitelji. A vjerojatno nisam jedina,
jer mnogima je situacija vrlo aktualna, ljudski bolna. Gotovo je
ironično da raspravljajući o svrsi takvih tumornih-sumornih vijesti
dotičemo i onu o gradonačelnikovu stranačkome šefu te gotovo
zaključujući kako su one jednostavno posljedica, na žalost, kojekakvih
drugih "tumora".
Ponajmanje onoga literarnoga Tumora Mozgovića. Ili biologije. A kad
može u čovjeka, što ne bi mogao i u psa, kad su oba istina. Prestaje tu
shvatljivo, objašnjivo, uobičajeno razmišljanje o benignosti i
malignosti i dođe samo dodatna, tako metastazna tuga što je
ponovno još jednom na ovome našem svijetu koji katkad sliči
blještećemu, krcatome trgovačkom centru, a katkad i luksuznom pet
shopu, zaživjela izrijekom prastara šansona.
"Čovjek il pas, svejedno...". Baš je čupava i kuštrava i dvonožna i
četveronožna golotinja aktualnih kriterija i vrijednosti. Uz još novije
vijesti: Bill ipak nema tumor. Billu tumor operiran...
VRT ZEMALJSKI
Tumori
Otvori KEKS Pay
