Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Tech/Sci Tehnologija

Mislite li da ste sami odlučili kome dati svoj glas? Razmislite opet!

Timovi psihologa, stručnjaka za personalizirani marketing i informatičara – specijalista za analize velikih količina podataka i umjetnu inteligenciju u stanju su ovakve podatke doslovce pretvoriti u oružje za manipuliranje ljudskim umom
03. srpnja 2020. u 09:18 8 komentara 3941 prikaza
Ilustracija internet
Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Što je kognitivno hakiranje i kako se uz pomoć tehnologije manipulira izborima, opisao  je Stanko Cerin, suosnivač Ostendo Consultinga, tvrtke specijalizirane za informacijsku sigurnost i usklađenost.

Demokratski izbori teško se nose s razvojem tehnologije. Većina glasača toga nije svjesna, ali na svakim sljedećim izborima, glasač sve manje i manje upravlja odlukom o svom vlastitom glasu. Kako to? Koristite li računalo ili pametni telefon, sva je šansa da ste i vi, u većoj ili manjoj mjeri žrtva manipulacije vašim umom. Kognitivno hakiranje, kako se to stručno zove, kibernetički je napad koji za cilj ima iskorištavanjem psiholoških ranjivosti, manipulirati ljudskom percepcijom. Ovdje ne pišem o kibernetičkom napadu na vaše računalo, već o primjeni računalno-psiholoških metoda u napadu na vaš um.
 
Glasamo za kandidata koji nam je blizak
U zemljama koje imaju nešto dulju demokratsku tradiciju od Hrvatske, na lokalnim izborima najčešće su pobjeđivali kandidati koje su birači osobno poznavali i koji su poznavali svoje birače, njihove stavove, želje i probleme. 

Američki su kandidati u malim okruzima često, poput Jehovinih svjedoka šetali od vrata do vrata i sa širokim osmjehom se osobno predstavljali obiteljima. Saslušali bi njihove stavove i probleme i obećali da će se zauzeti za njih. 
Ova se metoda pokazala izuzetno učinkovitom, ali ne i skalabilnom. Kandidati u većim okruzima jednostavno niti nisu mogli obići sve birače, niti su mogli saslušati njihove probleme, pa su posezali za marketinškim metodama pucanja na široko. Obećanje otisnuto na jumbo plakatu ne može biti prilagođeno svima. Čak je i u Hrvatskoj vidljivo da politički kandidati najbolje uspjehe postižu u izbornim jedinicama iz kojih potječu. A onda se sve promijenilo…
 
Korak 1: Prikupljanje podataka i profiliranje
Razvoj obrada podataka, komunikacija i elemenata umjetne inteligencije omogućio je personaliziranu komunikaciju s biračima koji oduševljeno glasaju za „svoje“ kandidate, potpuno nesvjesni da odluku uopće nisu donijeli sami. Evo kako se to radi:
Svaki put kad otvorite neku web stranicu, kliknete na vijest, lajkate je, podijelite ili proslijedite, nađete novog Facebook prijatelja, ta informacija ostane zapamćena. Pohranjena je u IT sustavima tehnoloških divova poput Google, Facebooka i sl. 
Svaki put kad unesete destinaciju u aplikaciju za navigaciju, snimite fotografiju mobitelom… Količina podataka koju o svakome od nas ima jedan Google zaprepastila bi svakoga.

Ali nema Google podatke samo o nama. On ima i podatke o lokacijama koje smo posjetili, web stranicama koje smo čitali, drugim ljudima koji pokazuju iste interese kao i mi i kreću se po istim fizičkim i internetskim lokacijama. Detaljnom obradom iz ovih se podataka mogu izvući informacije i našim političkim, poslovnim, privatnim interesima, stavovima, željama, problemima koji nas muče, karakternim osobinama i svemu onom što nas čini. Sve u svemu, tehnološki divovi, poznaju nas bolje od nas samih. Znaju koje nas teme zanimaju, što o njima mislimo, znaju koji nas problemi muče, s kojim osobama često komuniciramo, kome vjerujemo, a kome ne, koga volimo a koga ne volimo. Znaju što nas motivira i kako. Znaju na što reagiramo.
Razvoj tehnologija za obradu velikih količina podataka omogućio im je stvaranje detaljnih profila korisnika interneta. Što ste češće na internetu, to je vaš profil detaljniji i to je vaš um podložniji metodama kognitivnog hakiranja.
 
Prodaja podataka
Da je informacija valuta 21. stoljeća, dokazuju nam financijska izvješća tehnoloških divova koji žive od prodaje naših osobnih podataka. Iako službeno ne možete kupiti profil pojedine osobe, pristup pojedincima koji se uklapaju u određene profile i Google i Facebook će za određeni iznos novca omogućiti svakome. Isto vrijedi i za profile lokacija, npr. restorana, sjedišta političke stranke ili on-line medija. Timovi psihologa, stručnjaka za personalizirani marketing i informatičara – specijalista za analize velikih količina podataka i umjetnu inteligenciju u stanju su ovakve podatke doslovce pretvoriti u oružje za manipuliranje ljudskim umom.
 
Izrada strategije, priprema lažnih vijesti i napad
Do prije svega par godina, strategija bi se temeljila na ručnoj pripremi napada. Profiliranje ogromnih količina podataka i informacije s terena pokazale bi da birači iz nekog okruga obožavaju tuđeg kandidata koji je uspješan poljoprivrednik, prepoznat među građanima kao pošten i radišan. 
Marketinške agencije bi od Google otkupile informacije o medijima koje najčešće čita ciljana biračka populacija. Pripremili bi se prilagođeni oglasi koji bi se pomoću Google Adwords ili sličnih alata prikazivali isključivo ciljanoj populaciji.

Oglasi bi vodili na web stranice ili postove na društvenim mrežama koji objavljuju takozvane „weaponized information“ – vijesti koje su naizgled točne i objektivne, ali najčešće ispuštaju ili iskrivljuju činjenice neophodne za objektivno rasuđivanje, a sve s ciljem navođenja čitatelja na određeni zaključak. 
 Npr. da pobudi sumnju u poštenje obožavanog kandidata, ali upravo pružanjem informacija za koje je profil čitatelja pokazao da su mu bitne. Istovremeno, ovakav tekst na mala vrata uvodi ime kandidata konkurentske stranke, možda ga čak ni ne imenujući.

Umjesto imena, navodi primjerice ljudske vrijednosti i postignuća kakva bi dobar kandidat trebao imati. Ovo se naravno, ne baš slučajno, poklapa s vrijednostima o kojima mediji pišu kad „neovisno“ opisuju konkurentskog kandidata. Činjenica da danas većina medija uglavnom živi od prihoda koje ostvaruju oglašavanjem, ne doprinosi njihovoj objektivnosti.
Sličnim metodama, potiče se širenje ovakvih manipulativnih informacija putem društvenih mreža, i to uz pozitivne komentare, sada već preobraćenih glasača.
Problem kod ovakvog pristupa je u tome što on zahtijeva izuzetno veliki angažman marketinških stručnjaka, psihologa, politologa i IT stručnjaka i cijena ovako dobivenog glasa jednostavno je previsoka.
 
Umjetna inteligencija na izborima
Napredak umjetne inteligencije u ovo područje unosi revoluciju jer svakim danom, ona sve uspješnije i jeftinije radio posao spomenutih skupih stručnjaka.  Cilj kognitivnog hakiranja, nikada nije riješiti probleme glasačkog tijela, nego ga navesti da glasa za određenu stranku ili kandidata. Slučaj Cambridge Analitica od prije koju godinu samo je vrh sante leda koji je slučajno isplivao na površinu.
 
Šokantna spoznaja o manipuliranju američkim izborima i Brexitom rezultirala je puno zornijim zajedničkim nazivom za tehnike kognitivnog hakiranja – Mindf*ck.

Kad se saznalo čime se Cambridge Analitica zapravo bavi, firma je brzo došla u nemilost javnosti i sudstva i propala. Ovo nije rezultiralo prekidom razvoja metoda manipuliranja glasačima, već ih je samo sklonilo od očiju javnosti. Ne radi se o lošim tehnologijama, već o zlouporabi tehnologija koje su stvorene kako bi osigurale brz napredak čovječanstva. Brojne tvrtke, znanstveni instituti i fakulteti intenzivno razvijaju napredne metode umjetne inteligencije dok ovo čitate. 
Računala danas razumiju pročitani tekst, stvaraju zaključke i donose odluke.

Glasač u borbi protiv umjetne inteligencije nema nikakve šanse. Kognitivno hakiranje upravljano umjetnom inteligencijom bez ikakvog će problema i bez vašeg znanja, oko vas izgraditi imaginarni svijet sačinjen od informacija i prijatelja stvoren s isključivim ciljem manipulacije upravo vašim umom. Koliko ćete se tome oduprijeti ovisi najviše o količini o vama prikupljenih informacija. Zato, kad vas web stranica koju posjećujete pita dozvoljavate li postavljanje kolačića treće strane na vaš uređaj, nemojte samo olako kliknuti na „OK“.
 
Manipulira li se hrvatskim glasačima?
Nije pitanje koriste li se metode kognitivnog hakiranja u hrvatskim izborima, već koliko se one učinkovito koriste. Kreiranje marketinških kampanja namijenjenih posebno ciljanim skupinama glasača uobičajena je metoda predizborne promidžbe kojom se služe čak i stranke u novopečenim demokracijama poput Hrvatske.

Potpuno je uobičajeno u predizbornoj kampanji služiti se i digitalnim oglašavanjem koje se gotovo redovito temelji na ciljanoj skupini prilagođenom oglašavanju. Plasiranje poluistinitih vijesti po medijima, pa čak i gerilske akcije crtanja partizanskih i ustaških simbola, sve to mogu biti pokazatelji kampanje kognitivnog hakiranja naših umova. Možda je to i čak i ovaj tekst. Jeste li se zapitali koje stranke u izbornim stožerima ili blizu njih imaju ljude koji se bave psihologijom, umjetnom inteligencijom, obradama velikih količina podataka i sl. Što mislite da oni tamo rade, broje glasove?

UGRADNJA PREMOSNICA
Kićo Slabinac na respiratoru nakon rutinskog kirurškog zahvata na srcu
MAFIN 2020.
Večernjakova Mala akademija financija donosi vam digitalno predavanje o financijskoj pismenosti
  • Emoji:

    Pametnjakoviću, hajde kaži mi za koga ću ja glasati u nedjelju 05.07.2020??

  • slavenZadravec:

    Ovdje se radi o starim tezama kako su ljudi bespomoćni, naivni konzumenti kojima je lako upravljati. Ipak, mozgovi / umovi su puno složeniji nego što prikazuju ovakva pojednostavljenja, a naročito kada se radi o političkom / glasačkom odlučivanju. Svaka tvrtka ... prikaži još! koja tvrdi da ovako može stvarno utjecati na glasače pokušava obmanuti eventualne naručitelje.

  • coky:

    Da glasanje bilo što mijenja, nikad nam ne bi dozolili da glasamo.