Prošla su tri desetljeća od smrti Miroslava Krleže. Umro je u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu 29. prosinca 1981., a pokopan na Mirogoju 2. siječnja ‘82. Od mrtvačnice do groba nedaleko od glavnog ulaza odvezen je na lafetu kao general. Mnogima se učinilo da je pogrebni ceremonijal bio u neskladu sa statusom slavnoga pokojnika, jer on je nominalno bio samo austrougarski podoficir i hrvatski pjesnik. No, kad se u obzir uzme Krležin stvarni društveni položaj u Titovoj Jugoslaviji, uključujući i počasno mjesto na palubi predsjedničkog “Galeba”, izbor lafeta kao posljednjeg prijevoznog sredstva i nije nelogičan.

Krleža je bio vrlo znatiželjan gdje će biti pokopan, pa je svog osobnog asistenta Čengića poslao da mu fotografira grobnicu, iznutra. Ali nema podataka o tome da je znao da će se do groba voziti na lafetu. Da je znao, možda bi se i pobunio, jer on je unatoč pristajanju na Brozov komfor ipak bio autor književnog djela za koje je Jure Kaštelan na pogrebu rekao da nam je otkrilo “dubinu i smisao jedne riječi – ne”.

Na lafetu su Krležu nastavili voziti i osamdesetih: i dalje je tretiran kao “veliki pisac” i “javno dobro”. Hvaljen je i slavljen i, kao što obično biva s nacionalnim književnim veličinama – vrlo je malo čitan. Najveću uslugu učinio mu je čovjek koji malo spava i mnogo čita, biograf Stanko Lasić, kad je počeo razgrtati nanose krležijanske mitologije i tragati za nečim tako jednostavnim, a dalekim, tako izazovnim, a umirujućim, kao što je istina.

Lasićeva su istraživanja bila dobar uvod u novi život Krležina opusa početkom devedesetih. Došlo je vrijeme da se pjesnika skine s pijedestala socijalističke književne veličine i u svemu izjednači s drugim hrvatskim autorima, koji nisu veliki zato što ih uzdiže vlast, nego zato što ih vole čitatelji, od Držića, Šenoe, Matoša i Gjalskog (koji je Krleži, kad ga je 1918. sreo na ulici, rekao: “Kosmati fakin, zakaj si boljševik!”), do Ujevića, Vesne Parun, Mihalića i Šoljana. U slobodi je nevažno tko je od književnika kakvih političkih uvjerenja, bitan je samo rejting na čitalačkom tržištu. I bitno je da nema dvostrukih mjerila. Što vrijedi za jednoga, mora vrijediti za sve. Što vrijedi za Krležu, mora i za Milu Budaka!

Krleža je u davnom razgovoru za beogradsku “Politiku” za sebe rekao: “Ja sam Miroslav Krleža, Hrvat, pišem hrvatski, uvijek sam uz naš pokret, lenjinizam. Protiv dinastije, a integralist.” Ono što je Tito bio u politici, Krleža je bio u kulturi. I što onda? Ništa, bilo pa prošlo. Ako ima snage u njegovoj umjetnosti, živjet će. Ako nema, nema mu pomoći.

I zbog toga su komični pokušaji da se Krležu vrati tamo gdje je bio: na pijedestal, odnosno na onaj nesretni lafet koji ga je odvezao do groba. Opet mu se – kao što vidimo iz poziva Hrvatskog društva pisaca – organiziraju simpoziji (četvrtak, 29. 12.) na kojima je glavni govornik predsjednik države! Znači li to da će šef države s uvodnim slovom sudjelovati i na obilježavanju godišnjica svih ostalih književnika ili samo onih koji su “uz naš pokret”?

Premium sadržaj

32

DOLAZE RAFALEI, ALI...

MiG-ovi su trebali biti prizemljeni, ali plan se drastično promijenio: Više je razloga

Video sadržaj

11

U 73. GODINI

Preminuo je poznati televizijski novinar i urednik Damir Matković

Video sadržaj

16

SPAVAO U AUTU

Dinamova legenda izgubila stan, kupala se na Bundeku: 'Kako sam živio, to je uvreda za klošara'

Korak ispred drugih

Osvojite najtraženiji program današnjice u vrijednosti od 2.400 eura i postanite najveći stručnjak na tržištu

OTKRIVAMO

Stručnjakinja savjetuje kako do sigurnije budućnosti i mirovine: ovo je njezinih sedam pravila

Porezna uprava građanima poslala važnu obavijest