Trener nogometaša Lokomotive Goran Tomić (43), skromni, samozatajni, nepretenciozni stručnjak koji je Lokomotivu lansirao u vrh hrvatskog nogometa, ove subote ima priliku osvojiti svoj prvi trenerski trofej, Hrvatski kup, i to u rodnom Šibeniku. Na svom Šubićevcu, tamo gdje je počeo karijeru nogometaša, karijeru trenera, ali i tamo gdje je – rođen.
– Mi smo iz Ulice bana Josipa Jelačića, točno nasuprot stadiona Šubićevac, stotinu metara zračne linije od njega – priča nam brat Gorana Tomića, dvije i pol godine stariji Ivica, i nastavlja:
– Brat i ja kao dječaci igrali smo zajedno u pomlatku Šibenika. Goran je bio jako talentiran pa je igrao sa starijom, mojom generacijom. Ljubav prema nogometu usadio nam je tata Žarko, svojedobno dugogodišnji igrač prve momčadi Šibenika.
Ivica Tomić bio je nogometaš do šesnaeste godine, čak i reprezentativac Hrvatske u mlađim kategorijama, no odlučio je prekinuti karijeru i posvetiti se školovanju. Diplomirao je na FER-u, danas je zaposlenik Hrvatske narodne banke, kao glavni stručni suradnik u informatičkom sektoru. Živi u Zagrebu, i naravno da je jako vezan za mlađega brata, ide redovito na Lokomotivine utakmice i emotivno ih proživljava zajedno s Goranom.
A tata Žarko, koliko je on zagrijan za Lokomotivu?, pitamo Ivicu.
– Otac prati i željno iščekuje sve nastupe Lokomotive, jedino što ne ide na utakmice, a ide na utakmice svoga Šibenika. Tata je, kao bivši nogometaš, jako utjecao na Goranovu karijeru, još od dječačke dobi. Kada je Goran od 15. do 18. godine bio u pomlatku Hajduka, za vikend je znao doći doma u Šibenik. Tata je i tada inzistirao na treninzima. Sjećam se scene kako Goran trči od naše zgrade prema Solarisu, do kojega ima 5-6 kilometara, a tata ga prati u automobilu – prisjeća se simpatične anegdote Ivica Tomić.
Nije ostao u Hajduku
Goran Tomić, nekim čudnim spletom okolnosti, unatoč izraženom talentu, nije ostao u Hajduku, te se sa 18 godina vratio s Poljuda na Šubićevac. Ivica kaže da je obitelj, osobito, naravno, Goran, bila prilično razočarana takvim raspletom, no on je Tomiću na kraju donio puno koristi. Igrajući za svoj Šibenik tri godine stekao je afirmaciju i ostvario transfer u talijansku Vicenzu.
U Šibeniku su ga trenirali legendarni Ivica Šangulin, zatim Rajko Magić, Vinko Begović i Ivica Matković, a suigrači su mu među ostalima bili Mile Petković, Karabeg, braća Bulat, Balajić, Šupe, Muriqi, Shehu, Klaudijo Vuković... te najbolji prijatelj, vratar Ivica Matas, koji mu je bio pomoćnik dok je Goran radio u Kini.
– Kakav je Tomić bio nogometaš? Kao dječak bio je sitan, malen, okretan i odskakao je nogometnim znanjem. Da, znam da sada ima metar i devedeset, naglo je izrastao u srednjoj školi, dok je bio u Splitu. Tako je Goran u Šibeniku igrao klasičnu špicu, te je kao napadač i otišao u inozemstvo – priča Ivica Matas.
Gogo, kako su ga zvali prijatelji, bio je pristojan, neupadljiv dječak koji je živio za nogomet. Uzor mu je bio slavno Veležovo lijevo krilo Semir Tuce, s kojim je jednom zgodom imao i nezaboravan bliski susret.
– Mi, pioniri Šibenika, bili smo skupljači lopte na utakmici Kupa Jugoslavije Šibenik – Velež (1988. godine, nap.a.) i u hodniku ispred svlačionica s divljenjem smo gledali kako se zagrijavaju i istežu nogometaši Veleža. Tada mi je u jednom trenutku Goran dotrčao sav ushićen i pohvalio se: ‘Ajme, dotaknija me Tuce!’. A Tuce ga je valjda, onako u prolazu, malo pogladio po kosi – prepričava sa smiješkom Ivica Matas.
S prijateljem Goranom privremeno se bio razišao kada se Tomić preselio u Split.
– Bila su to teška, ratna vremena. Na žalost, mi u Šibeniku dosta smo vremena provodili u skloništima – kaže Matas.
Želi putem Nadoveze
Gorana Tomića iz dječačkih dana sjeća se i poznati šibenski košarkaški trener Anđelko Matov, danas trener Cedevite junior.
– Pa mi smo bili susjedi u istoj zgradi; ja na drugom, Tomići na prvom katu. Baš sam nedavno sreo Gorana na Kajzerici, zajedno s njegovim kondicijskim trenerom, Šibenčaninom Cinottijem, pa smo malo proćakulali. Baš mi je drago da je moj nekadašnji susjed, dječak kojega sam nekada gledao kako igra nogomet u Šibeniku, postigao takav uspjeh s Lokomotivom – kazao nam je Matov te dodao:
– Goran je kao dječak bio izrazito tanak, mršav, vižljast, a kako je njegov otac bio nogometaš, znao se kod mene, kao košarkaškog trenera, raspitivati može li mu se sina dodatnim treninzima fizički unaprijediti. Nismo mi nikada došli do toga, nego je tata kao tata, samo razmišljao kako eventualno pomoći sinu.
Goran Tomić za seniore NK Šibenik igrao je od 1994. do 1997. godine. Skupio je 55 nastupa i postigao šest pogodaka. Na klupi Šibenika debitirao je kao trener u sezoni 2011./2012. kada je vodio 24 utakmice.
Jedini nogometni trener rođen u Šibeniku koji je dosad osvajao trofeje legendarni je Petar Nadoveza, danas 78-godišnjak, koji je s Hajdukom osvojio Kup Jugoslavije 1984., Hrvatski kup 2000. godine i naslov prvaka Hrvatske 2004. godine.
Je li stiglo vrijeme za novoga Šibenčanina na tronu? Nedostaje mu još samo 90 minuta. Rabuzinovo Sunce s pogledom prema četvrti u kojoj je odrastao...
