Kad se danas spomene Arlington – grad u kojemu će hrvatska reprezentacija igrati protiv Engleske - prve asocijacije su monumentalni AT&T stadion, dom NFL momčadi Dallas Cowboys, te stadion Globe Life Field, na kojem igraju bejzbolski prvaci Texas Rangers. Uz njih je nezaobilazni zabavni park Six Flags Over Texas, pionir regionalnih tematskih parkova u SAD-u, otvoren davne 1961. godine. Grad se brendirao kao centar zabave i sporta, mjesto gdje se obitelji dolaze opustiti i uživati u spektaklu.
Ipak, današnji imidž Arlingtona, grada od 400 tisuća stanovnika, u potpunoj je suprotnosti s njegovim skromnim i grubim počecima. Osnovan 1876. godine kao usputna stanica na željezničkoj pruzi Texas and Pacific, grad je isprva bio tek tržište za farmere iz okolice koji su uzgajali pamuk, kukuruz i kikiriki. Do početka 20. stoljeća imao je pet tvornica za preradu pamuka i otprilike isto toliko saloona, a duh Divljeg zapada osjećao se na svakom koraku, što je kulminiralo i slavnom pucnjavom dan prije Badnjaka 1892. godine, koja je na glavnoj ulici ostavila tri mrtva čovjeka i jednog mrtvog konja.
FOTO Atraktivne djevojke šetaju ispred hotela u kojem su smješteni hrvatski nogometaši
U središtu napetosti bili su George B. Hargrove iz grada Bowie i Harvey W. Spear, lokalni stočar iz Arlingtona. Njihov spor, koji je započeo kao poslovni nesporazum oko prodaje stoke, brzo je prerastao u ogorčeno osobno neprijateljstvo, koje je kulminiralo 23. prosinca 1892. godine oružanim obračunom kod željezničke postaje. Arhivi kažu kako je krvoproliće usred dana trajalo tri minute, a ubijeni su Hargroveov sin, zatim Spear i njegov pomoćnik, revolveraš Poker Bill Smith. Stariji Hargrove bio je teško ranjen i preminuo je nekoliko tjedana kasnije od zadobivenih ozljeda. U kaosu je život izgubio i jedan konj, slučajna žrtva zalutalog metka, koji je pripadao putujućem trgovcu.
Pravi procvat, ali i zloglasnu reputaciju Arlingtonu donijela je era prohibicije tridesetih godina prošlog stoljeća, kada je grad postao poznat kao "Las Vegas prije Vegasa". Na autocesti Bankhead, koja je spajala istok i zapad SAD-a, nicale su ilegalne kockarnice, a najpoznatija od svih bila je Top O’ Hill Terrace.
Izvana je izgledala kao otmjena kafeterija, no u stvarnosti je bila luksuzni kasino koji je nudio alkohol, kocku i prostituciju. Posjećivali su ga gangsteri i holivudske zvijezde, od Bonnie i Clydea do Franka Sinatre i Mae West, a vlasnik je izgradio i mrežu podzemnih tunela za bijeg u slučaju policijskih racija. U blizini se nalazila i legalna konjska trkaća staza Arlington Downs, projekt naftnog magnata W. T. Waggonera, koja je privlačila tisuće posjetitelja sve dok teksaški parlament nije ponovno zabranio klađenje.
Prije nego što je postao grad, ovo područje bilo je dom indijanskim plemenima Caddo i Komančima. Njihova prisutnost nasilno je okončana 1841. godine u Bitci kod Village Creeka, kada su teksaški rendžeri pod vodstvom generala Edwarda H. Tarranta napali i uništili njihova naselja, otvorivši tako put za bijele doseljenike. Kasnije, početkom 20. stoljeća, u Arlingtonu je djelovao i Berachah Industrial Home, dom za "posrnule djevojke", uglavnom neudane trudnice. Iza doma se nalazilo groblje na kojem su pokapana njihova novorođenčad, često bez imena. Danas se na tom mjestu nalazi park, a dio praznovjernog lokalnog stanovništva tvrdi kako se noću mogu čuti dječji glasovi i vidjeti sjenovite figure među drvećem.
Arlington je također poznat po svojim urbanim legendama i pričama o duhovima. Najpoznatija je ona o Vrištećem mostu (Screaming Bridge), mjestu tragične prometne nesreće iz 1961. godine u kojoj su poginule tri srednjoškolke. Legenda kaže da se i danas, desetljećima kasnije, u blizini srušenog mosta mogu čuti njihovi krici. Priče o paranormalnom ne zaobilaze ni poznate lokacije: tvrdi se da u zabavnom parku Six Flags obitava duh djevojčice Annie koja voli paliti i gasiti svjetla, dok u koncertnoj dvorani Arlington Music Hall osoblje često čuje korake na praznoj pozornici, pripisujući ih duhu kojeg su od milja nazvali Fred.
Jedan od najtragičnijih događaja u modernoj povijesti grada dogodio se 1996. godine, kada je oteta i ubijena devetogodišnja Amber Hagerman. Njezina smrt potresla je cijelu naciju i potaknula stvaranje sustava AMBER Alert, globalno prepoznatog mehanizma za uzbunjivanje javnosti u slučajevima otmice djece.
Bio je sunčan i vedar siječanjski dan 1996. godine. Devetogodišnja Amber Hagerman, učenica trećeg razreda i izviđačica koja je voljela pisati i igrati se s barbikama, vozila je svoj ružičasti bicikl s petogodišnjim bratom Rickyjem. U 15 sati i 10 minuta stigli su na parkiralište napuštene trgovine, uobičajeno mjesto za igru djece iz susjedstva. Nekoliko minuta kasnije, Ricky se vratio kući svojih bake i djeda, udaljenoj samo dva bloka, ostavivši Amber samu tek na trenutak. U 15:18 dogodilo se nezamislivo. Jimmie Kevil, jedini svjedok koji je istupio, promatrao je prizor iz svog dvorišta.
- Vidio sam je kako se vozi gore-dolje. Bila je sama. Onda sam ugledao crni kamionet. Stao je, iskočio van i zgrabio je. Kad je vrisnula, pomislio sam da bi policija trebala znati za to, pa sam ih nazvao - ispričao je kasnije.
Opisao je otmičara kao bijelca ili Hispanca, u dvadesetim ili tridesetim godinama, srednje građe i tamne kose. Unatoč njegovom pozivu i desetljećima apela obitelji, Amberin ubojica nikada nije pronađen.
Četiri dana trajala je grozničava potraga u koju su se uključili policija, FBI i stotine volontera. Nada je ugašena u srijedu, 17. siječnja, malo prije ponoći. Nakon snažne oluje, čovjek koji je šetao svog psa u stambenom kompleksu Forest Ridge, oko šest kilometara od mjesta otmice, otkrio je nago tijelo djevojčice u nabujalom potoku.
- Bila je izložena od ramena do stopala. Samo su joj ruke i glava bili pod vodom, ali svejedno sam mogao vidjeti tamnu kosu - drhtavim je glasom ispričao medijima.
Tijelo je bilo zaglavljeno uz betonsku ploču. Obdukcijom je potvrđeno da je riječ o Amber Hagerman. Uzrok smrti bile su porezotine na vratu. Forenzičari su procijenili da je bila živa otprilike dva dana nakon otmice te da je ubijena u ponedjeljak, 15. siječnja. Zbog jake kiše koja je isprala mjesto zločina i samo tijelo, većina potencijalnih forenzičkih dokaza bila je uništena, što je istragu od samog početka učinilo iznimno teškom.
Istraga je bila golema i iscrpljujuća. Policija Arlingtona formirala je posebnu radnu skupinu s desecima detektiva i agenata FBI-a. Primili su više od 7000 dojava, no nijedna nije dovela do uhićenja. Problem je bio nedostatak tehnologije koja je danas uobičajena - nije bilo nadzornih kamera na otvorenom, geolociranja mobitela, ni kamera na kućnim zvonima. Jedina kamera u blizini bila je unutar trgovine, usmjerena na blagajnu. Slučaj tehnički nikada nije zastario, jer su dojave neprestano stizale, ali s vremenom su postajale sve rjeđe.
Iako pravda za Amber nikada nije zadovoljena, njezina smrt potaknula je revoluciju u načinu na koji društvo reagira na otmice djece. Diane Simone, žena iz Teksasa potresena viješću o ubojstvu, nazvala je lokalnu radijsku postaju s idejom: zašto mediji ne bi mogli hitno prekidati program kako bi emitirali informacije o nestalom djetetu, slično kao kod vremenskih nepogoda? Ideja je brzo zaživjela. U suradnji s policijom, medijske kuće u Dallasu i Fort Worthu stvorile su sustav nazvan "AMBER Alert" u njezinu čast, što je akronim za "America's Missing: Broadcast Emergency Response" (Američki odgovor na nestale: Hitno emitiranje). Sustav se proširio po cijeloj zemlji, a 2003. godine postao je nacionalni program. Do danas je zahvaljujući AMBER Alertu sigurno pronađeno više od 1268 djece.
Otvori KEKS Pay
