U večernjem dijelu programa na Europskom atletskom prvenstvu u Birminghamu nastupile su dvije hrvatske troskokašice. Magdalena Perić osvojila je 23., a Paola Borović 24. mjesto, sa skokovima od 13,44, odnosno 13,23 metra.
– Ovako, općenito sam zadovoljna svojim prvim velikim natjecanjem. Možda me malo pojela trema, ali ispalo je sasvim u redu. Šanse za finale nisam ni gledala, ali mislim da je ovo dobar početak za prvo veliko natjecanje. Ja sam zadovoljna – rekla je Magdalena.
Dobro, kakva vam se učinila atmosfera na stadionu?
– Atmosfera, iskreno, nije dopirala do mene. Bila sam više fokusirana na stazu. Ali kad smo dolazili i kad smo izlazili, publika nas je podržavala i mislim da je to jako pomoglo u doživljaju svega i opuštanju.
Ova sezona još nije gotova, imate li još nekih natjecanja?
– Da, ali glavni dio je odrađen, pa sad samo opušteno do kraja.
Idete i na Mediteranske igre?
– Ne znam, ništa mi još nije rečeno – zaključila je Perić.
Paola je nakon svog nastupa bila jako tužna.
– Tužna sam jer nisam bila sto posto spremna. Prije šest dana uganuła sam gležanj. Loš tajming. Mislim da bi samo luđak skakao troskok s uganućem gležnja, ali nisam željela propustiti priliku nastupiti na Europskom prvenstvu.
Ozljeda se dogodila na treningu?
– Da, na zagrijavanju, na stadionu Mladost. Jednostavno mi je noga propala na travnjaku. S obzirom na to da očito dobro ne održavaju taj travnjak, cijela mi se noga izvrnula i natekla... Imala sam pravu dramu. Šest dana nisam trčala ni skakala i, eto, molila sam Boga da mogu nastupiti u Birminghamu. Kada su me bandažirali, boljelo je, stisnula sam zube i dala sve od sebe. Ali, eto, skakati troskok s uganućem gležnja, i to odraznom nogom, nije bilo nimalo lako.
Žao mi je jer sam bila u životnoj formi. Cijelu sezonu skačem oko 13,65, ali, eto, u sportu treba imati sreće.
Rekli ste nedavno da je zapravo veliko čudo što ste ovdje, uz sve svoje obaveze?
– Istina. Evo, nakon što sam prije dvije godine morala propustiti EP u Rimu jer sam imala tešku ozljedu leđa, u međuvremenu sam se zaposlila, radila nekoliko poslova, radila u organizaciji Hanžeka. Imam i podcast koji snimam sa sportašima, gdje je cilj promocija sportaša i sportova koji nisu samo nogomet.
Tako da, nekako, uz sve te sportske obaveze i sve obaveze koje imam vezane uz doktorat, i dalje treniram – zaključila je Paola.
Otvori KEKS Pay
Realnost hrvatske atletike prilično je brutalna: ako se dogodi jedno finale, možemo ga smatrati uspjehom. A plasman bolji od sedmog mjesta danas izgleda kao gotovo nemoguća misija – barem dok se ne pojavi nova Blanka Vlašić ili Sandra Perković, odnosno sportašica koja će vlastitim talentom, karakterom i radom nadoknaditi ono što sustav ne daje.