U Zagrebu postoje najmanje dva mjesta koja bi se mogla okarakterizirati kao ukleta, te da na njima, što god da se otvori, u vrlo kratkom roku opet se zatvori. Jedno je donedavno bilo ono u Šubićevoj gdje je sada restoran El Toro, prije njega tamo je bilo toliko restorana i pizzerija da uopće nema smisla sve nabrajati, a drugo je u Preradovićevoj ulici, na kućnom broju 2.
Do sada je u tom uskom prostoru bilo nebrojeno kafića, a i najmanje tri pokušaja s restoranskom ponudom, od kojih niti jedan ne bi mogao baš izdvojiti kao vrijedan posjeta. Ovaj posljednji, Glow bar ili tako nešto, još je i najduže trajao, ali, eto, nažalost ni oni nisu izdržali.
Teško je reći zašto je to tako. Pogotovo je to teško reći kada znamo da lijevo i desno od njih posao cvjeta. Njihovi susjedni kafići su vječno puni, a ni po čemu - osim možda legendarnog Pifa u kojemu radi još legendarniji Ico - nisu bolji od njih. Možda Preradovićeva ulica jednostavno nije pogodna za konzumaciju hrane, već je ljudi posjećuju isključivo radi uživanja u svom omiljenom kofeinskom napitku, a uz koji, kaže narod, savršeno paše i malo nikotina. Ukoliko ste se, međutim, poput njih opredijelili da osim pića služite i hranu, ta kombinacija kofeina i nikotina će u vašem unutarnjem prostoru biti zakonom zabranjena pa ćete sve one dane u kojima sunce nije obasjalo vašu terasu, nažalost zjapiti prazni.
Možda je upravo to presudilo svim do sada otvorenim restoranima na toj adresi, a koji nisu uspjeli da isključivo hranom privuku klijentelu, ali što je onda sa svim onim kafićima koji su tu ranije djelovali?! Što je s ovim Glowom koji je "svijetlio" samo jedno ljeto, te ovom nekom sadašnjem lokalu kojemu bi uskoro, nakon skoro godinu dana poslovanja, možda mogao i prvi gost doći?
Zbilja ne znam. Možda su duhovi u pitanju ili neka stara kletva, a možda su i masoni. Ništa od toga, međutim, nije ni važno. Pravo pitanje je: može li na takvom mjestu ipak nešto uspjeti?
Na početku spomenuti El Toro, barem za sada, dokazuje da na mjestu koje je slovilo kao ukleto, neki kvalitetan koncept može itekako dobro funkcionirati. Stalno je, naime, pun, a da biste vikendom dobili stol ili barem stolicu na šanku, nekada nije izvedivo ni ako ste s voditeljicom lokala pohađali i gimnaziju, i fakultet. Jednog od dvojicu gazde znam iz grada, drugog s nogometa, gurnuo sam mu loptu kroz noge, a suprugu jednog od njih poznajem još od malena. Bivšu suprugu ovog drugog još i duže...
Stol vikendom, međutim, i dalje ne mogu dobiti!
Oni su, da spomenem i to, otvorili još na jednoj lokaciji koja do sada također nije imala previše sreće. Naime, u prostoru bivše Mundoake na početku Petrinjske, a gdje su vlasnici do sada bili u stalnom ratu sa susjedima, El Toro, ali njegovo Street Food izdanje, već više od dvije godine posluje bez ikakvih problema. Jelovnik baziraju na latinskoj kuhinji, a iz njega bih posebno izdvojio humus s pita breadom, obraze grdobine i dim sum s kozicama. Da se ne nalazi na tako centralnoj lokaciji, te da kraj restorana ne prolazi toliko zgodnih odvjetničkih vježbenica koje nakon rasprave na obližnjem Trgovačkom sudu svoje lijepe noge upravo tuda protegnu, polizao bih nakon svega navedenog i tanjur.
Što je, međutim, s Preradovićevom ulicom i tim suspektnim brojem dva? Postoji li možda neka opcija da se napokon skine ta ružna stigma o prokletstvu i s te atraktivne gradske lokacije?
Pekara? Kladionica? Novo preduzeće Joze Brkića? Nema sumnje da bi sve to dobro poslovalo, pa i banka ukoliko nije ruska, ali zar je to stvarno potrebno ovom gradu? Druga krajnost je da se taj prostor dodijeli slobodnim umjetnicima na period od 99 godina, koliko se procjenjuje da bi mogli poživjeti s obzirom da ništa ne rade, ali nekako mi se čini da ni to nije rješenje.
Bolje da ostane ukleto ako su nam to jedine mogućnosti. Kao takvo bi privuklo barem one luđake koji su opsjednuti pričama o duhovima i nadnaravnom. To je, uzgred kazano, moj prvi prijedlog za tu lokaciju.
Ukleti lokal u centru grada u kojemu ništa ne može uspjeti, ali s druge pak strane, možda se Elvisov duh ukaže, Hasetov ili Bruce Leeov. Ulaznica bi se naplaćivala kao da idete u neki muzej, a uz nju bi dobili i jedno piće gratis. Uvjeren sam da, ukoliko ne bi inzistirali na potvrdi o cijepljenju, našao bi se dovoljan broj budala od kojih bi to mjesto napokon moglo početi dobro poslovati.
Druga ideja je pomalo kontroverzna, ali tko nam brani da posjednemo Ćiru Blaževića u izlog pa da se ljudi mogu nesmetano fotografirati s "Trenerom svih trenera" - vjerojatno najfotografiranijom institucijom u srcu Zagreba. Dolazili bi ljudi iz svih dijelova Hrvatske, a s obzirom na veliki broj reprezentacija koje je vodio i iz cijeloga svijeta, samo da prilikom posjete našoj metropoli mogu okinuti taj selfie za sva vremena.
Dodatno bi se, naravno, naplaćivalo ukoliko mušterija poželi da za svrhe fotografije Ćiro ogrne bijeli šal, na glavu stavi kapicu francuskog policajca ili, za potrebe video uratka, urednog platišu oslovi sa: "Sine…".
Obje ove do sada nabrojane ideje, sasvim sam siguran, dobro bi se odrazile na sudbinu tog broja 2 u Preradovićevoj, a ova potonja bi mogla dovesti i do invazije Kineza u inače mirnu ulicu.
Treći je prijedlog, međutim, onaj koji bi, uvjeren sam, jednom za sva vremena skinuo to prokletstvo s inače veoma lijepog lokala koji, osim savršene lokacije, u svom unutarnjem dijelu ima prostranu galeriju te vrlo modernu kuhinju u podrumu. Vlasnik prostora bi trebao - pazite molim vas sad ovaj prijedlog, pa mi kasnije u komentaru negdje na internetu napišite da sam lud - malo spustiti cijenu najma.
Ona je, naime, trenutno jedna od najvećih u gradu, a u toj ulici svakako najveća. Mnogo je veća od cijene koju plaćaju svi oni lokali lijevo i desno od njega, a čije poslovanje sam ranije u tekstu već nahvalio. Jedino u tom slučaju bi, uvjeren sam, neka djelatnost pokrenuta na broju 2 mogla podjednako dobro funkcionirati kao i one s drugih brojeva, a prokletstvo s tog prostora bilo bi skinuto isti dan kada bi se i cijena najma skinula barem na razinu svih ostalih u ulici. Ne treba čovjek biti egzorcist da bi to znao, niti neki preveliki ekonomski analitičar, potrebno je biti samo malo naivan kako bi uopće mogao pomisliti da je - s obzirom na pohlepu koja je zavladala nekretninskim sektorom - ta korekcija najamnine moguća.
Pa ipak, po ovim sadašnjim uvjetima, bojim se, još ćemo dugo govoriti o ukletom ugostiteljskom mjestu...
Osim, naravno, ako El Toro tamo otvori i svoju treću ispostavu. Dva takva gradska prostora su već revitalizirali, pa ukoliko bi to isto uspjeli i s ovim, koji je možda najizazovniji, Preradovićeva ulica bi napokon mogla dobiti kontinuitet, a pričama o duhovima i starim kletvama u centru grada stalo bi se na kraj i bez ova moja tri, samo za tu svrhu, razrađena prijedloga.
VIDEO Petar Grašo u Areni Zagreb publici je obznanio da je dobitnik Večernjakove ruže
