Iako su ga mnogi u to vrijeme smatrali neprikladnim nametanjem, improvizirani poljubac koji je Adrien Brody utisnuo u obraz voditeljice Halle Berry kada je proglašen najboljim glumcem na dodjeli Oscara 2003., još uvijek visoko kotira na listi nezaboravnih trenutaka s dodjele nagrada Američke filmske akademije. Dva desetljeća nakon te epizode, Brody još uvijek drži rekord kao najmlađi dobitnik Oscara za najboljeg glumca, nagrade koju je osvojio svojom prvom nominacijom, sa samo 29 godina. Briljantnom izvedbom u filmu "Pijanist" Romana Polanskog, u kojem je glumio poljskog Židova koji pokušava preživjeti holokaust u ruševinama ratom razorene Varšave, osim prestižnog zlatnog kipića zaradio je priznanja i hvalospjeve filmske kritike, kao i publike. No, glumac je tek nedavno otkrio da je tijekom snimanja tog filma, koji je ga je vrlo mladog lansirao među zvijezde, zbog ekstremnog gubitka težine razvio poremećaj prehrane, kasnije i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), pateći od nesanice i napadaja panike.
Ovo iskreno i dirljivo priznanje stiže u vrijeme kada u New Yorku i Los Angelesu kreće kinodistribucija njegovog novog filma "Brutalist", kojem mnogi predviđaju nominaciju za Oscara. Drama s Adrienom Brodyjem u glavnoj ulozi, smještena u 1947. godinu, prati vizionarskog arhitekta László Tótha na putu od Mađarske preko Atlantika, a paralele s ulogom u potresnoj ratnoj drami koja ga je proslavila prije 20-ak godina uistinu su neizbježne. "Brody je rijetko bio bolji, donoseći ogromnu težinu liku, ali i bol koja nagriza Lászlóov ponosni osjećaj identiteta, svrhe i sudbine. Brody je sirov, iskren i uvjerljiv u ulozi koja na mnogo načina priziva 'Pijanista', s njegovim mršavim tijelom i nagnutim licem koje se polako pretvara u portret razočaranja", pišu oduševljeni kritičari o ovom glumcu kojeg odlikuje rijetko viđena intenzivna fizička i psihička predanost ulogama i sklonost glumačkoj metamorfozi - do iznemoglosti.
Adrien Brody rođen je 14. travnja 1973. u Woodhavenu, u Queensu, u saveznoj državi New York, kao jedino dijete Sylvije Plachy, fotoreporterke mađarskog porijekla, i Elliota Brodyja, umirovljenog profesora povijesti i slikara. Svoju prirodnost i ležernost u radu ispred kamere može u velikoj mjeri pripisati svojoj majci kojoj je Adrien često pozirao. No, usprkos odrastanju u umjetničkoj obitelji bio je, prema vlastitom priznanju, problematičan tinejdžer. "Družio sam se s opasnim momcima iz kvarta i bio na rubu delinkvencije. Bio sam divlje i vrlo nemirno, ali jako osjećajno dijete koje je imalo divne roditelje, no nažalost nismo živjeli u baš tako divnom dijelu grada u kojem možeš lako izbjeći nevolje u tim godinama. Mislim da sam tad bio mnogo hladnokrvniji i hrabriji nego danas. Trebao si se znati snaći i očvrsnuti ako nisi htio da te gaze. Da nisam imao roditelje s kojima sam mogao razgovarati o svemu, tko zna što bi bilo sa mnom, zasigurno bih izgubio samokontrolu", ispričao je godinama kasnije Adrien Brody, dodajući kako je od oca roditeljski savjet koji je utjecao na njega.
GALERIJA Ove svjetske zvijezde ne srame se govoriti o vjeri. Promijenila je njihove živote
"Otac mi je rekao: 'Sine, treba 15 godina da postaneš slavan preko noći'. Meni je trebalo 17 i pol", priznao je, otkrivajući kako je njegova glumačka karijera počela sasvim slučajno, i to zahvaljujući jednom poslovnom zadatku njegove majke fotografkinje. "Imala je snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku na koje je povela i mene. Uvijek me vodila na svoja snimanja. Rekla mi je da se upišem na satove glume jer će me umjetnost potpuno zaokupiti i držati podalje od nevolja u pubertetu. Poslušao sam je i uživao. Jedno vrijeme bio sam mađioničar na dječjim zabavama sa svojim performansom 'The Amazing Adrien'. Tako sam zarađivao novac u srednjoj školi. Bio sam jako dobar u tim iluzionističkim točkama", prisjetio se. Svoj prvi profesionalni glumački debi doživio je u predstavi "Family Pride in the '50s'", a nakon toga dobio je nekoliko manjih filmskih uloga te jednu u sitcomu "Annie Maguire" iz 1988. godine. Filmski kritičari bili su oduševljeni njegovim likom okorjelog kockara u filmu "Ništa za izgubiti" uz Tima Robbinsa, koji je svoju premjeru doživio 1996. na Sundanceu, dok filmovi kao što su "Bullet" uz Mickeya Rourkea, te "Solo" i "Restaurant" samo potvrđuju Brodyjev glumački talenat.
Nakon razočaravajuće male uloge u ratnoj drami "Tanka crvena linija", Adrienu se pruža prilika u filmu Spikea Leeja "Ljeto kada je ubijao Sam" (1999). U posljednjoj borbenoj sceni koja je snimana za taj film slomljen mu je nos, ali ga nije htio operirati kako bi ga povratio u prijašnje stanje, koji će kasnijim ulogama itekako davati neki posve drugi, jači karakter. Poremećeni ubojica bio je i u trileru "Kisik" u kojem je svoje žrtve pokapao žive. Nastavlja s napornim tempom rada i u istoj godini snima filmove "Priča iz Baltimorea", dokumentarac "Bread and Roses" o ženama Afganistana i ulozi talibana te "Harrisonovo cvijeće", snimljen kao sjećanje na tragediju novinara koji je preživio Vukovar. Potom je 2001. glumio europskog grofa u drami "Izgubljena moć" uz Hilary Swank, no sve je to bila tek uvertira u ulogu života. Dogodine, 2002., prihvaća ulogu u ratnoj drami Romana Polanskog "Pijanist" koja je obilježila njegovu karijeru i donijela mu Oscara za najbolju mušku ulogu. Ovdje je odigrao briljantnog glazbenika židovskog porijekla koji zahvaljujući talentu preživljava i svjedoči ratnim grozotama nacista u Drugom svjetskom ratu. U toj se izvrsnoj izvedbi Brody oslonio na baštinu i rijetki dijalekt njegove bake rođene u Poljskoj, ali i oca koji je izgubio članove obitelji u Holokaustu, te majke koja je pobjegla iz komunističke Mađarske kao dijete za vrijeme ustanka protiv Sovjetskog Saveza.
Da bi se spremio za ulogu čovjeka koji je izgubio sve, najprije se potpuno izolirao. Prodao je stan u New Yorku, prodao je automobil i izbacio druge pogodnosti poput telefona iz svog života. Pospremio je i ostale osobne stvari kako mu ne bi odvlačile pažnju. Potom se preselio u Europu. Cilj je bio samo jedan - isključivo se posvetiti ulozi. "Kada snimaš film prema istinitom događaju, moraš dati sve od sebe", kazao je Brody koji je upravo to i napravio. Osim što se odrekao korištenja materijalnih dobara, kako bi se poistovjetio s likom, naučio svirati Chopina. U svrhu što vjernijeg prikaza, odlazio je i na intenzivne satove klavira. Naime, kao dječak je pohađao glazbenu školu pa je njegovo znanje trebalo samo nadograditi. No, on se iznimno trudio. Vježbao je po četiri, pet sati svaki dan i toliko usavršio Chopinove skladbe da u scenama u filmu doista svira. Kao što je naučio i tečno govoriti poljski.
Nadalje, da bi vjerno dočarati izgled pijanista Szpilmana nakon zatočeništva i godina provedenih u logoru, to je mogao postići jedino izgladnjivanjem. Izgubio je 15 kilograma, pa sa 73 spao na 57 kila. Zbog filma je, kako kaže, bio na rigoroznoj dijeti, pa si je dopuštao samo male količine proteina dok je vježbao svirati klavir. On i njegova tadašnja djevojka tada su prekinuli, a on je živio "samo na vodi". "Bilo je vrlo naporno. Izgladnjivao sam se. Bio sam iznimno slab, a kad sam se požalio redatelju Romanu Polanskom, on mi je rekao: 'To je ono što želimo. Ova priča mora biti autentična'", prisjetio se svojedobno Brody snimanja i uloge koja ga je, priznao je kasnije, naučila disciplini.
"Dala mi je uvid u nevjerojatan proces nastanka tako složenog filma. U životu sam iskusio gubitak, osjetio tugu, ali nisam bio svjestan očaja koji dolazi s glađu. To je bila fizička transformacija koja je bila neophodna za priču. Ali onda me to na neki način duhovno otvorilo, počeo sam razumijevati prazninu i glad na posve drugačiji način", istaknuo je Brody. "Bilo je to iscrpljujuće, čudesno iskustvo koje mi je promijenilo život. Nikada u životu nisam tako naporno radio. I sve ostalo što mi došlo poslije toga činilo se puno lakšim", objasnio je glumac, te dodao kako je osjećao da ima veliku odgovornost u portretiranju stvarne povijesne ličnosti, posebno nekoga tko je preživio Holokaust skrivajući se. "Sve što sam radio pripremajući ulogu bilo je ništa u usporedbi s onim što su proživjele žrtve holokausta, ali mi je pomoglo da bolje shvatim njihovu patnju. Takvo što se ne može odglumiti i ja to shvaćam vrlo ozbiljno."
No, uloga ga je iscrpila fizički i psihički i nedavno je priznao da mu je trebala godina i pol da se stvari vrate na svoje mjesto jer je upao u ozbiljnu depresiju. Nakon što je završio sa snimanjem, dane je uglavnom provodio na kauču kod prijatelja pokušavajući ponovno započeti život. "Bila je to velika tranzicija kroz koju sam morao proći i fizički i emocionalno. I to nije bila samo depresija. Bila je to i žalost. Ta uloga me potpuno zaokupila. Snimao sam taj film kad mi je bilo 27 godina i to je za mene bio svojevrsni uvod u svijet odraslih, sva ta odgovornost i moja sreća koju sam tako dugo uzimao zdravo za gotovo. Definitivno sam imao poremećaj prehrane najmanje godinu dana, a onda sam bio u depresiji godinu dana", otkrio je Brody, dodajući kako mu je u tim trenucima pomoglo slikarstvo. "Slikanje mi donosi slobodu. U glumi imate ograničenja. Odradite svoj posao, ali dok se film sasvim ne završi, vaš posao prođe kroz toliko filtara izvan vaše kontrole - određene promjene zahtjeva redatelja, montažer, producent, pa i sam studio. Kroz slikarstvo iskazujem sebe bez ikakvih ograničenja, a taj osjećaj slobode je nevjerojatan. Uživam u slikarstvu, baš kao i u glumi, ipak su to moje dvije glavne odrednice", ispričao je.
No trud uložen u "Pijanista" mu se višestruko isplatio: ulogu karijere odigrao je odmah na početku karijere, i u to vrijeme ne pretjerano poznati Adrien Brody nije mislio da će te 2003. osvojiti prestižni zlatni kipić u konkurenciji s glumačkim veličinama Jackom Nicholsonom, Danielom Day-Lewisom, Michaelom Cainom i Nicolasom Cageom. Osim Oscarom, nagrađen je i Césarom, francuskim ekvivalentom Oscara, čime je postao prvi Amerikanac koji je osvojio tu glumačku nagradu César. Brody i nakon "Pijanista" ostaje majstor transformacije, poznat po svojim rigoroznim metodama kojima se priprema za uloge. Tako je za SF triler iz 2005. godine, "The Jacket", u kojemu je njegov lik poslan u mentalnu ustanovu, od redatelja tražio da ga sveže u luđačku košulju, a u pauzama snimanja zatvara u ladicu u mrtvačnici, kako bi se što bolje uživio u stanje svijesti traumatiziranog lika kojeg je glumio.
GALERIJA Pogledajte ovaj luksuz! Vila u kojoj se snima Gospodin Savršeni ima 10.000 kvadrata i privatni heliodrom
Osim toga, za ulogu u "Oxygenu" dobio je metalne proteze za svoj lik umjesto protetike. "Nisam znao koliko je to bolno sve dok nisu zabili kliješta i na kraju mi ih otkinuli sa zuba", prisjetio se. Brody je dokazao kako je spreman glumiti i potpuno drugačije likove od "Pijanista", tako je za ulogu Roycea u ZF akcijskom filmu "Predatori" uspio nabaciti fascinantnih 25 kilograma mišića. Iza sebe ima suradnju s impresivnom listom redatelja - Kenom Loachom (Bread and Roses), Terrenceom Malickom (Tanka crvena linija), Spike Leeom (Ljeto kad je ubijao Sam), Stevenom Soderberghom (King of the Hill), Barryjem Levinsonom (Liberty Heights). Pritom ga svi oni odreda doživljavaju uvijek na drugačiji, ali mahom kompleksan način, omogućivši mu na taj način širok raspon uloga. Bio on tako Soderberghov delinkventni mentor glavnog lika, Leeov "munjeni i zbunjeni" panker/striptizer iz doba djelovanja serijskog ubojice poznatog pod imenom Samov sin, ili Malickov tužni vojnik, uvijek za uloge izranja najbolji dio sebe.
Utjelovio je i Salvadora Dalija u filmu Woodyja Allena "Ponoć u Parizu", a 2005. je stigla je njegova najkomercijalnija uloga u poznatom remakeu Petera Jacksona "King Kongu", za koju je potpisao ugovor prije nego što je pogledao scenarij. Godinu kasnije u "Hollywoodlandu" je bio privatni istražitelj Louis Simo koji istražuje nerazjašnjenu smrt Georgea Reevesa, a u biografskom "Manoleteu", poznati španjolski matador koji se ljubaka s Penelope Cruz. Među istaknutijim filmovima koje je snimio je i "Darjeeling", simpatična priča o trojici braće koja kreću na putovanje vlakom po Indiji, pokušavajući se ponovno zbližiti. Posljednje upečatljive uloge Adrien je odigrao u filmu "The Grand Budapest Hotel" i seriji "Peaky Blinders", u kojoj je u četvrtoj sezoni utjelovio Lucu Changrettu. "Ne želim jednog dana sjediti sam u sobi sa svojim Oscarom kao najvećim dostignućem. Ja svog više i nemam. Odrastao sam u Queensu s jako malo novca, moji roditelji s još manje, vrlo skromno djetinjstvo uvijek me drži prisebnim. Imam ugrađene kočnice, koje zasad još nisu popustile. Nikad u svom životu nisam prihvatio ulogu zbog novca, niti ću to učiniti. Loša uloga, ma koliko bila dobro plaćena, laganje je sebi i gledateljima. Neki lako upadnu u to holivudsko blato, meni to ne treba", dojmljiva je poruka ovog iznimnog glumca.
