Duhovi otoka, Disney+
Da se nas nešto pitalo, rekli bismo “svaka čast, ‘Sve u isto vrijeme’, ali ‘Duše otoka’ su bolje”. Jer, nekoliko razloga je zašto je ovaj film imao već i startnu prednost nad ostalim kandidatima za ovogodišnje Oscare. Najprije, u “In Bruges”, odnosno “Kriminalci na godišnjem”, kako je naziv tog filma prebanalno preveden u nas, Colin Farrell i Brendan Gleeson ostvarili su onu glumačku kemiju kakvu valjda samo dva Irca mogu u jednom filmu. A sve je to do Martina McDonagha po kojem bi trebalo imenovati makar podžanr crne komedije Teško netko može i pokušati ponoviti “Tri plakata izvan grada”, “Sedam psihopata”, naravno i “In Bruges” i sada “Duše otoka”, jer humor koji ispoljavaju glavni likovi tih filmova često dotiče apsurdnost te ostavlja gledatelja blaziranim. Naravno, Farrell je jedan od McDonaghu omiljenih glumaca, a očito je emocija obostrana jer je irski glumac izniman u njegovim filmovima. Tako je i u “Dušama otoka”, ponovo ne baš najbolji prijevod, gdje on i Gleeson ponovo čine ubojiti dvojac u ovoj priči o dvojici nerazdvojnih prijatelja od kojih jedan odluči da mu to prijateljstvo više ne odgovara. Jer, onaj drugi je - dosadan. I ne mari on, Colm kojega glumi Gleeson, za podsjećanje kako je Pádraic, to je Farrell, oduvijek i bio dosadan. Colmu je njega dosta i on više neće. I sad, “banshee” je ženska duša u irskom folkloru koja bi se ukazivala obiteljima s upozorenjem kako će netko uskoro umrijeti. Ovdje je to očito jedno životno prijateljstvo koje Pádraic, više nego iz nekog svojeg kaprica, ne želi prekinuti pa poduzima sve što može, a što će dovesti do šokantnih posljedica. McDonaghovi filmovi uvijek su vizualno intrigantni. Ovdje i malo više od toga jer široki kadrovi predjela Irske izmjenjuju se sa šturim interijerima i istim takvim kućicama čineći originalnu prezentaciju. I pri tome “Inisherin”, kako se zove izmišljeni otok, doista i znači “otok Irska”, a s naseljem na njemu doista i izgleda kao nešto iz vremena nakon Prvog svjetskog rata. I tako po naslovu filma vidimo da je i ta otočka mitologija jedan od ciljeva McDonaghova humora, kao da mu je dosta svođenja kulture Iraca na mitove, duhove i legende. Jer, Colm nastoji dovršiti svoju pjesmu koja se zove upravo “Banshees of Inisherin”, ali pitajući se usput zašto je uopće potrebno najavljivati smrt kada će ona i tako doći, što se u filmu u jednom trenutku i dogodi. Ne zaboravimo ta 1923. je doba irskog građanskog rata, pa na kraju sve ispada porukom Ircima da nema nekog smisla ukopavati se vječno u rovove i hraniti poviješću i mitovima, svađati se oko nečega što realno nema vrijednost jer vrijeme će uvijek svoje donijeti. Možemo se dosjetiti više mjesta gdje takva poruka također može dobro odzvoniti.
Cunk on Earth, Netflix
OK, lako je razumjeti zašto ljudi vole gledati mockumentary s Philomenom Cunk. Klasični britanski humor novijeg doba efikasan je i dobro djeluje. Tako je i s “Cunk on Earth” gdje istražuje ljudsku povijest provjeravajući koliko je čovječanstvo od tada napredovalo. Na svoj način, naravno, koji sugovornike, redom ugledne članove svojih branši, ostavlja zabezeknutima dok kao gledatelj osjećate značajnu dozu susramlja. No, iako serija jest duhovita i vrlo gledljiva u adekvatnom polusatnom formatu, postoji jedan problem. A to je da postoji Sasha Baron Cohen koji je kroz Ali G-ja i Borata te Brunu ovakvu vrstu humora i mockumentary sam po sebi doveo praktično do savršenstva. Osim što je teško ponoviti umijeće inteligentnog Cohena, sve nakon njega ne može pobjeći od kutije “već viđeno”. Ali, to sve ne znači da Philomenu Cunk ne treba gledati. Upravo suprotno, Diane Morgan kao fejkana novinarka vrlo je zabavna, a u produkciju je uloženo dovoljno da stvar doista postane vrlo kvalitetan mockumentary.
Doušnik, SkyShowtime
Prošle smo godine s poprilično oduševljenja pisali o “Doušniku”, sjajnoj mađarskoj seriji o komunističkom sustavu u kojem se posebna pozornost pridavala studentima. Neočekivano uvjerljiva produkcija, sve doista izgleda kao da je i snimano 80-ih godina u susjednoj državi čije smo pogranične gradove često posjećivali mi sa sjevera Hrvatske. Kao što je i cijela priča izvedena dobro, s dobro odglumljenim likovima (što se da tvrditi koliko jezik to dopušta). Dakle, iz provincije na studij dolazi Geri, no već po putu ga vrbuje tajna služba ucijenivši ga bratovom sudbinom - mora špijunirati anarhistički pokret na sveučilištu. Iznimna serija koja je došla iz produkcije HBO-a koji je svojedobno organizirao natječaje za lokalne produkcije, sada se vrti na SkyShowtimeu nakon preraspodjele što je nastupila spajanjem Warner Brosa i Discoveryja. Tako vam to ide, ali najbitnije je da je serija ponovno dostupna, a mi ćemo je zasigurno pogledati još jednom jer je riječ o doista iznimnoj televiziji.
Extrapolations, Apple TV+
Napisat ćemo nekoliko rečenica o ovoj seriji čisto kako bismo ukazali da niti cijela gomila superzvijezda i pregršt novca ne moraju garantirati niti ograničeni uspjeh. “Extrapolations” je anthology serija o klimatskim promjenama napravljena tako da se kroz međusobno isprepletene priče prikazuje utjecaj klimatskih promjena kroz različite točke, osobe, vremenska razdoblja bliže budućnosti, sve počinje 2037. godine. No, jako velika širina spriječila je da serija postane i jednom razumljivom cjelinom. Velika šteta, jer ne čini nam se da je itko ikada na malim ekranima uspio okupiti Meryl Streep, Kita Harringtona, Matthewa Rhysa, Siennu Miller, Diane Lane, Edwarda Nortona, Foresta Whitakera, Marion Cotillard, Tobeyja Maguirea, Keri Russell... i ima toga još, no opet sve nedovoljno da publika makar reda i pristojnosti radi prihvati seriju s ovoliko velikih zvijezda koje su svoj posao ovdje odradile vrlo dobro. Obično se na ovakav cast dobije barem solidna fanovska ocjena, ovdje ni to, ali eto, kad bude vremena i imate pristup Apple TV+ bacite pogled barem da zaplješćete ambiciji ove serije.
