Nijedna kriza ne dolazi preko noći, pa ni ona koja je prošlog vikenda potresla Wall Street i ostale svjetske burze. Bilo je to toliko snažno da su predsjednički izbori postali tema broj dva, a sve što je tijekom proteklog tjedna izlazilo iz usta predsjedničkih kandidata ticalo se uglavnom ove financijske kataklizme.
U kampanjama je dosad bilo riječi o mnogo čemu, no potencijalni slom burzi bio je tema koja se lagano zaobilazila iako je već godinu dana jasno da se na Wall Streetu kuha nešto opako.
Nakon prošlog vikenda, tijekom kojega se dogodio najveći bankrot u američkoj povijesti i preuzimanje jedne od najuglednijih financijskih banaka, obojica kandidata su se našla na brisanom prostoru. Usprkos činjenici da ni jedan, a ni drugi nisu imali detaljan plan o tome što žele učiniti s podivljalim Wall Streetom, razlika među njima bila je vrlo jasna.
John McCain krenuo je populističkom linijom govoreći kako se Wall Street ne može voditi poput kockarnice te da politika sada treba popraviti štetu nastalu zbog pohlepe nekih. Iza te parade za puk, ostaje činjenica da se McCain nije odrekao politike svoje stranke prema kojoj financijsko tržište treba pustiti da djeluje slobodno od svake kontrole središnje vlasti.
Štoviše, on je bio jedan od glavnih zagovornika zakona kojim je praktično poništen zakon iz 1933. kojim je Franklin Delano Roosevelt razdvojio komercijalno od investicijskog bankarstva i uveo regulativu koja je trebala spriječiti ponavljanje Velike depresije iz 1929., do koje je došlo upravo zato što nitko nije imao kontrolu nad onim što se na Wall Streetu radi.
Uza sve ovo McCain je nedavno izgovorio rečenicu: “Temelji našega gospodarstva su snažni!” Isto to je uoči sloma 1929. izgovorio njegov stranački kolega, tadašnji predsjednik Herbert Hoover, koji se nakon toga tri godine “koprcao” u gospodarskom debaklu koji je raspetljao njegov nasljednik, demokrat Roosevelt.
Roosevelt može biti Obamina najveća snaga, a čini se da je upravo od njega ovogodišnji demokratski kandidat već naučio poneku lekciju. Obama u svom političkom programu ima čvrstu regulaciju financijskog tržišta, o čemu je govorio prije pet mjeseci.
Uza sve to, postoji i neko podsvjesno povijesno sjećanje da su naciju u posljednjih stotinjak godina iz velikih kriza i ratova, uz rijetke izuzetke, uvijek spašavali demokratski predsjednici. Stoga nije čudno što je Obami upravo tijekom protekloga tjedna rejting počeo ubrzano rasti. S druge strane, ankete pokazuju da vrlo malo Amerikanaca vjeruje da će McCain donijeti promjene koje su zemlji potrebne.
Pred Obamom je još dug put od 46 paklenih dana. Pobijedi li, vjerojatno će se naći pred istim izazovom pred kojim se 1932. našao Roosevelt jer jedino “revolucija” slična onoj koju je on tada proveo može spasiti današnju Ameriku.
