Prije točno 117 godina, 30. lipnja 1908. godine oko 7:17 sati ujutro po lokalnom vremenu nad zabačenom regijom u blizini rijeke Podkamena Tunguska u sibirskoj tajgi, dogodila se jedna od najtajanstvenijih eksplozija u povijesti planeta. Snažna detonacija, koju su svjedoci opisivali kao vatrenu kuglu koja je presjekla nebo, izazvala je jako podrhtavanje tla, magnitude oko 5,0 prema Richterovoj ljestvici i sravnila je s tlom oko 2000 kvadratnih kilometara šume. Procjenjuje se da je pritom uništeno više od 80 milijuna stabala. Unatoč katastrofalnoj snazi u Evenkiji ili Tunguziji, toj rijetko naseljenoj regiji, nije bilo izravnih ljudskih žrtava. Međutim, udarni val se osjetio na udaljenosti i do 1000 kilometara, a u Europi su danima nakon događaja zabilježene neobično svijetle noći, prouzročene česticama prašine u atmosferi.
Znanstvena ekspedicija predvođena ruskim istraživačem Leonidom Kulikom došla je na mjesto događaja tek 1927. godine. Kulik je očekivao da će pronaći krater meteorskog udara, no zatekao je nešto potpuno suprotno: drveće je bilo oboreno u kružnom uzorku, s krošnjama okrenutima od središta eksplozije, ali bez ikakvog udarnog kratera ili ostataka svemirskog tijela.
"Nebo se razdvojilo, a visoko iznad šume cijeli sjeverni dio neba izgledao je kao da je prekriven vatrom. U tom trenutku došlo je do velikog praska na nebu i čuo se glasan zvuk udarca. Udarac je bio praćen bukom nalik na kamenje koje pada s neba ili na pucnjavu iz pušaka", ispričao je jedan svjedok, pisao je prije nekoliko godina BBC, prisjećajući se misteriozne eksplozije koja je sravnila šumu na površini većoj od 2000 četvornih kilometara.
Ova činjenica pokrenula je mnoge teorije. Najrasprostranjenija među znanstvenicima jest da je riječ o eksploziji meteora ili kometa veličine oko 50 metara koji je ušao u atmosferu i detonirao na visini od 5 do 10 kilometara iznad tla. Procjenjuje se da je energija oslobođena u eksploziji između 10 i 15 megatona, što je tisuću puta snažnije od atomske bombe bačene na Hirošimu. Godinama su bile aktualne i teorije zavjere te alternativna objašnjenja, od kojih mnoga i danas intrigiraju javnost – od teorije da je eksplozija neuspio rezultat pokusa koji je izvodio Nikola Tesla do toga da iza svega stoje izvanzemaljci.
Čini se kako se odgovor na pitanje što se prije više od stotinu godina dogodilo u Tunguziji počeo nazirati 2010. godine. Ruski geofizičar Vladimir Aleksejev tada je proveo opsežno terensko istraživanje područja eksplozije, usredotočivši se na analizu tla, drveća i mikroskopskih čestica u sedimentima jezera Čeko, malog vodenog tijela smještenog sjeverozapadno od epicentra eksplozije. Aleksejev i njegov tim pronašli su anomalije u sastavu tla i tragove metala izuzetno sličnog onima koji se nalaze u meteoritima, uključujući visoke koncentracije nikla, željeza i kobalta. Osim toga, dendrokronološka analiza obližnjih stabala pokazala je nagli i trajan zastoj u rastu upravo nakon 1908. godine, što se podudara s velikim toplinskim i mehaničkim šokom.
Jedan od najzanimljivijih zaključaka Aleksejevog tima bila je hipoteza da je jezero Čeko možda nastalo upravo kao rezultat udara manjeg fragmenta objekta koji je eksplodirao iznad tla. Premda se i ta teorija ne može sa sigurnošću potvrditi, dodatna je indikacija da se nad tim područjem vjerojatno raspao kameni objekt ili objekt kometnog podrijetla, a ne neki zemaljski.
No što se točno dogodilo te posljednje lipanjske zore 1908. godine još uvijek ne možemo sa sigurnošću ustvrditi pa nema sumnje da će do pronalaska konačnog odgovora ljude zabavljati različite teorije i misterija koja maštu golica već više od stotinu godinu.
Mehaničari ih obožavaju jer se stalno kvare: Ovih 5 popularnih SUV vozila moglo bi vas doslovno odvesti u bankrot
bio je dobar ruski grah...