Aleksandar Soltyšik (56), jedinstven je liječnik hrvatskih prostora. Svakodnevno svoje pacijente u središtu Zagreba obilazi na biciklu, na kojem je, rado ističe, od malih nogu.
– Ono što sam zavolio kao dijete, sada svakodnevno primjenjujem u praksi od kada sam liječnik – šali se Soltyšik.
Neki njegovi pacijenti znaju da im u kućne posjete dolazi na biciklu i to vrlo pozitivno prihvaćaju, a oni koji ne znaju brzo ga otkriju po vezici koju ima na nogavici hlača kako je ne bi zupčanik "ulovio".
– Vozim se biciklom po središtu grada i dnevno napravim oko 10 kilometara. Smatram da je vožnja biciklom kulturološki fenomen, bez obzira na profesiju, ocjenjuje liječnik koji gotovo nikada ne silazi s bicikla. Nije to učinio ni one zime kada je bilo 16 stupnjeva u minusu, pa se gotovo pokajao.
– Unatoč činjenici da sam se dobro smrznuo, ne predajem se, oslikava liječnik koji drži da se na našim prostorima ljudi koji posao obavljaju na biciklu drže "gotovo retardiranima", umjesto da im se pruži podrška za to. S obzirom na zdravstvene koristi koje ima, liječnik na biciklu dugo će još prometovati središtem Zagreba.
Vozi na posao i u suknji
Svakog radnog dana Dajana Marin (53) pređe od svog kućnog praga do radnoga mjesta 15-ak kilometara biciklom. Radi u Ministarstvu turizma, a uredski posao sveo je njezine aktivnosti na minimum. Tomu je doskočila svakodnevnim bicikliranjem.
– Prije nekoliko godina krenula sam biciklom na posao i to činim uvijek, osim kada pada kiša.
Tada posegnem za automobilom, ali jedva čekam da iznova krenem biciklom, priznaje zaljubljenica u vožnju na dva kotača. Treba joj 45 minuta lagane vožnje da bi stigla do svoga radnog mjesta, a tamo nekada mora promijeniti sportsku odjeću namijenjenu bicikliranju, za odjeću primjerenu poslu koji obavlja.
– Na radnom mjestu imam jedne cipele koje koristim zbog posla, prilagodim svoju odjeću i vožnji na biciklu, ali i poslu. Preko ljeta vozim bicikl i u suknji, pojašnjava Dajana Marin koja poziva sve zaposlene u Zagrebu da se ostave automobila i javnog prijevoza i prionu na bicikliranje. Za ovakav način transporta do posla Dajana se odlučila zbog potrebe da bude u dobroj kondiciji, ali i sve većih ušteda kako u vremenu tako i u potrošnji goriva u odnosu na vožnju automobilom.
Najveću glavobolju predstavljaju joj neuređene trase za bicikliranjem Zagrebom.
– Jedan dio moje vožnje do radnog mjesta odvija se po kolniku jer nema biciklističkih staza, što je po gustom prometu vrlo zahtjevno, oslikava ova vozačica bicikla.
Prema popisu stanovništva u Zagrebu više od 50 posto kućanstava ima jedan ili više bicikala, no znatno je manje onih koji su na njima svakodnevno radi posla. Rijetki svijetli primjeri ipak pokazuju kako se stvari na dva kotača – kreću na bolje.
