Predebela. Premršav. Previše celulita. Premalo mišića. Velik nos, tanke usne, krive noge. Nekada su ovakvi komentari ostajali unutar škole, obitelji ili društva. Danas ih je moguće napisati ispod fotografije osobe koju nikada nismo upoznali, podijeliti ih s tisućama drugih ljudi i ostaviti dostupnima dugo nakon objave.
Upravo je ta kombinacija javnosti, brzine i gotovo neograničenog dosega ono što online body shaming čini posebno problematičnim. Riječ je o omalovažavanju, ismijavanju ili posramljivanju osobe zbog izgleda njezina tijela, težine, građe ili neke fizičke osobine. Žrtva pritom ne mora biti samo osoba koja odstupa od uvriježenih ideala ljepote. Na internetu se jednako brzo komentiraju debljina i mršavost, starenje, koža, visina, mišićavost, oblik lica ili bilo koja druga karakteristika koju netko odluči pretvoriti u predmet procjene.
Problem se dodatno komplicira jer se body shaming na društvenim mrežama ne odvija samo kroz otvorene uvrede. U istom digitalnom prostoru korisnici svakodnevno gledaju filtrirana i uređena tijela, fotografije snimljene iz pažljivo odabranog kuta i sadržaje koji određene proporcije predstavljaju kao poželjne. Granica između izravnog posramljivanja i stalne poruke da bi tijelo trebalo izgledati drukčije zato postaje sve tanja.
Što kažu istraživanja?
Koliko je uspoređivanje na društvenim mrežama povezano s doživljajem vlastitoga tijela pokazuje velika metaanaliza objavljena 2025. godine. Obuhvatila je 83 istraživanja i više od 55.000 sudionika, a pokazala je umjereno snažnu povezanost između češćeg uspoređivanja vlastitog izgleda s drugima na društvenim mrežama i većeg nezadovoljstva tijelom. Isto je ponašanje bilo povezano i sa simptomima poremećaja hranjenja te slabijom pozitivnom slikom o vlastitom tijelu.
Iako društvene mreže same po sebi ne stvaraju nužno nezadovoljstvo izgledom, način na koji ih koristimo može otvoriti širok virtualni prostor usporedbe. Osoba više ne uspoređuje svoje tijelo samo s prijateljima, kolegama ili ljudima koje susreće tijekom dana. U nekoliko minuta može vidjeti desetke pažljivo odabranih tijela influencera, poznatih osoba i potpuno nepoznatih korisnika, a algoritam joj zatim može nastaviti nuditi upravo sadržaj sličan onome na kojem se već zadržavala. WHO upozorava da među digitalne rizike za mentalno zdravlje mladih spadaju upravo cyberbullying i nerealistični ideali tijela, a da algoritamski vođene platforme takve rizike mogu dodatno pojačavati.
Četvrtina tinejdžera u istraživanju doživjela je online body shaming
Posebno zanimljive podatke otkriva veliko češko istraživanje objavljeno 2026. godine, provedeno među 9393 učenika u dobi od 11 do 17 godina. Čak 2428 njih, odnosno 25,9 posto, navelo je da je barem jednom doživjelo online body shaming.
Posljedice nisu ostale na razini trenutne nelagode. Među mladima koji su imali takvo iskustvo istraživači su bilježili gubitak povjerenja, negativne misli, teškoće s kontroliranjem emocija i druge reakcije, a njihov se obrazac mijenjao s dobi. Kod starijih adolescenata rasli su udjeli negativnih misli i ideja o samoozljeđivanju, dok su djevojke češće od mladića pokazivale internalizirane oblike distresa. Autori pritom naglašavaju da je riječ o presječnom istraživanju, pa rezultati pokazuju povezanost i reakcije ispitanika, a ne dokazuju jednostavnu uzročno-posljedičnu vezu.
Istraživanja na širem europskom području pokazuju zašto je upravo adolescencija osjetljivo razdoblje za ovakve poruke. Prema podacima WHO-ova istraživanja HBSC za 2021./2022., gotovo 30 posto adolescenata smatra da je „predebelo“, pri čemu je takav doživljaj češći među djevojkama – 34 posto u odnosu na 24 posto mladića. WHO istodobno bilježi da 11 posto adolescenata pokazuje znakove problematičnog korištenja društvenih mreža, a među djevojkama taj udio doseže 13 posto.
Body shaming zato ne treba promatrati samo kroz pitanje je li netko napisao zloban komentar. Mnogo je važnije što se događa kada osoba takve poruke počne prihvaćati kao mjerilo vlastite vrijednosti. Sustavni pregled istraživanja među adolescentima pokazao je dosljednu povezanost korištenja društvenih mreža i negativnije slike tijela, osobito kada su mladi izloženi sadržaju snažno usmjerenom na izgled. Kao važni mehanizmi izdvojeni su uspoređivanje s vršnjacima i poznatim osobama, internaliziranje ideala mršavosti, samopromatranje vlastitoga tijela i povratne informacije drugih o izgledu.
Problem nisu samo uvrede
Zanimljivo je da ni pozitivni komentari o izgledu nisu uvijek potpuno neutralni. Istraživanje provedeno među britanskim adolescenticama pokazalo je da su komplimenti vezani uz izgled na Instagramu postali očekivani dio međusobne komunikacije. Takva kultura ne mora biti zlonamjerna, ali dodatno učvršćuje ideju da je izgled nešto što stalno treba opažati, vrednovati i potvrđivati.
U tome se krije možda i najvažniji dio problema online body shaminga. Tijelo na društvenim mrežama vrlo lako prestaje biti samo dio osobe i postaje sadržaj otvoren za ocjenjivanje. Jedan korisnik dobiva tisuće komentara da izgleda „savršeno“, drugi tisuće poruka da bi trebao smršavjeti, udebljati se, povećati mišiće ili promijeniti lice. U oba slučaja poruka može biti ista: izgled je nešto o čemu drugi imaju pravo donijeti sud.
Ipak, istraživanja pokazuju i da digitalni prostor ne mora nužno djelovati samo u jednom smjeru. Noviji pregled intervencija na vizualnim društvenim mrežama pronašao je skromne, ali pozitivne učinke sadržaja koji potiče zdraviji odnos prema tijelu, raznovrsnije prikaze izgleda i kritičniji odnos prema sadržaju koji korisnici gledaju. Možda ovakvi online sadržaji mogu promijeniti okolinu u kojoj takav komentar nastaje i način na koji ga osoba prima. Jer, najveći problem online body shaminga počinje upravo kada se tuđa procjena s ekrana preseli u način na koji gledamo sami sebe.
Otvori KEKS Pay
