Počeo sam piti s 15 godina kad mi je otac imao srčani udar. Dva je udara imao u tjedan dana. U bolnici je bio otprilike dva mjeseca. To me jako potreslo pa sam tražio utjehu u alkoholu. Sve što mi je majka govorila na jedno bi mi uho ulazilo, na drugo izlazilo. Uopće je nisam slušao – počeo je svoju životnu priču mladić I. M. (podaci poznati redakciji) iz Varaždinske županije, koji je među rijetkoma koji su kao maloljetnici zbog alkohola upućeni u varaždinski Centar za prevenciju ovisnosti.
– Dok sam pio, stvarao sam samo probleme. Razbijao, ludovao, rezao, gasio cigareta... Iako nisam nikad pijan došao u školu, znao sam se na “feštama” ubiti od alkohola, popiti i do sedam litara vina. Ali pio bih sve čega bih se dokopao – kazuje naš sugovornik.
Za jednog pijanstva pokušao je i samoubojstvo. Želio se baciti s drugoga kata obiteljske kuće, no u tome su ga spriječili majka i rođak. Pozvali su Hitnu pomoć i policiju, dobio je injekcije za smirenje te je odvezen na psihijatrijski odjel varaždinske bolnice, gdje je bio dva tjedna. No, ni to nije pomoglo. Unatoč naporima roditelja da ga izvedu na pravi put, nikoga nije slušao. Smanjili su mu džeparac na samo 10 kuna na dan, što mu nije bilo dovoljno.
– Alkohol mi je bio nuždan, pa sam jednom čovjeku ukrao mobitel i prodao ga da bih imao za piće. Poveden je sudski postupak protiv mene. Iako mi na sudu nisu baš odredili liječenje, rekli su mi: “Disciplinski centar za djecu i mlade ili sastanci s psihologom u centru.” Ja sam samoga sebe trebao prisiliti na to da više ne pijem – ističe mladić.
Pijan, pokušao se ubiti i zbog djevojke koja ga je ostavila, a na tračnicama od naleta vlaka spasio ga je prijatelj. Tada je i drugi put završio na psihijatriji pa je došao k sebi.
– Tada sam rekao dosta. Zašto bih ja sebi uništavao život? Trgnuo sam se i rekao ne alkoholu – govori on.
Između Disciplinskog centra i Centra za prevenciju izabrao je Centar za prevenciju jer bi, inače, kući dolazio samo vikendom. Odlučio je nastaviti školovanje, koje je zapustio i zbog operacije, pa danas, sa svojih 19 godina završava tek drugi razred. U centar se redovito javlja svake srijede, maknuo se od staroga društva koje mu se, kaže, smije jer se više ne želi s njima družiti.
– Nemam više nikakvu potrebu za alkoholom. Bilo mi je teško izdržati prvih nekoliko mjeseci, no sve dalje, bilo je sve lakše. Veliku podršku pruža mi i djevojka. Mnogo mi znači i to što majka nije odustala od mene ma koliko da sam je nekoć mrzio. I tukao sam je dok sam bio pijan. Jednom je zvala Hitnu pomoć jer sam se onesvijestio od alkohola, nisam znao za sebe. Kad sam se probudio u bolnici, odgurnuo sam je tako da je pala. No, unatoč svemu, stalno se borila za mene – kaže naš sugovornik.
Ne zna odakle tolika mržnja prema majci, pretpostavlja da je to zato što ga je odgovarala od alkohola, dosađivala mu i govorila da će se upropastiti. No danas, kada više ne pije, u mnogo su boljim odnosima. Sudska mjera još je na snazi, a budući da mu kontroliraju i ocjene, mora paziti da prođe bez popravnih. Osim alkohola, pokušava se odreći i cigareta. Više baš i ne izlazi, a ako i izađe, s djevojkom ode na kavu ili pizzu.
– Ako me u društvu nude alkoholom, maknem se jer je dosta jedna čašica vina ili drugog alkohola da opet počnem piti. Zato to izbjegavam – napominje.
Kada završi školu, radit će i štedjeti kako bi kupio keramičarski alat, otvorio obrt i radio s ocem.
– Otkad sam prestao piti, imam više volje za rad. Sobu sam si sredio, a kupio sam si televizor i liniju. Radim i subotom za 25 kuna po satu. Tako nisam na maminoj i tatinoj grbači. Mladima bi bilo mnogo bolje da ne piju jer ih to neće učiniti čovjekom, nego uništiti. Alkohol ne rješava probleme, nego ih stvara – poručio je naš sugovornik.
'Osjećamo se bespomoćnima’
– U Centru ima 18-godišnjaka koji su k nama upućeni zbog pijanstava, no to je doista rijetko. Uglavnom kažu da ne znaju zašto toliko piju, no alkohol im je svuda dostupan. A većina ih alkohol prvi put okusi kod kuće – ističe Željka Čolović-Rodik, psihologinja u Centru za prevenciju. Alkohol konzumiraju sve mlađa djeca, a većina ih se s njim susretne u nižim razredima osnovne škole. U Varaždinu mladići najviše piju vino, “bambus” i pivo, a među djevojkama su popularnija žestoka pića. – U modi je brzo ispijanje nekoliko pića zaredom, da se što brže postigne pijanstvo, a potroši što manje novca. Alkohol mladi kombiniraju i s tabletama, no većina ih nema pojma kakve tablete piju jer iz kuće uzmu sve na što naiđu – kaže Ž. Čolović-Rodik. Neki srednjoškolci već ujutro dolaze pijani na nastavu, osobito oni koji u školu dolaze autobusom, kojim boce rakije ili vina kruže već od ranih jutarnjih sati. – U školi se osjećamo bespomoćnima. Profesori, ako i primijete nešto, ne znaju što učiniti jer roditelji uglavnom burno reagiraju kad su posrijedi njihova djeca. Djeca osjećaju da im se pravila teško mogu nametnuti pa roditelji od njih sve više odustaju. Kao i od zabrana jer se boje da će se djeca naljutiti na njih – ističe psihologinja Čolović-Rodik. U odgoju je djeci važno nametnuti svjetonazor o zdravom životu i konstruktivnom rješavanju sukoba te ih naučiti da vjeruju u sebe. (M. Za.)
