Rođena 1. lipnja 1926. kao Norma Jeane Mortenson, buduća Marilyn Monroe imala je djetinjstvo koje je bilo sve samo ne holivudski san. Oca nikada nije upoznala, a majka Gladys, opterećena teškim psihičkim problemima, često je bila hospitalizirana, zbog čega je djevojčica provela godine seleći se između sirotišta i desetak udomiteljskih obitelji. To razdoblje ostavilo je duboke ožiljke, uključujući i iskustva seksualnog zlostavljanja.
Bijeg od surove stvarnosti pronalazila je u kinu. "Kada sam čula da je to gluma, rekla sam da je to ono što želim biti", izjavila je kasnije. Snovi o filmskom platnu postali su njezin mehanizam preživljavanja. Kako bi izbjegla povratak u sirotište, sa samo šesnaest godina udala se za susjeda Jamesa Doughertyja, brak koji je sama opisala kao nužan za opstanak. Taj je brak učvrstio njezinu odlučnost da sama ispiše svoju sudbinu, daleko od siromaštva i napuštenosti.
Prekretnica se dogodila tijekom Drugog svjetskog rata. Dok je suprug bio u ratu, Norma Jeane radila je u tvornici municije, gdje ju je zapazio vojni fotograf. Njegove fotografije, snimljene za moral, otvorile su joj vrata svijeta modelinga i uskoro je njezino lice krasilo naslovnice časopisa. Shvativši svoj potencijal, obojila je kosu u prepoznatljivu platinasto plavu, razvela se i 1946. potpisala prvi ugovor sa studijem 20th Century-Fox. Tada je Norma Jeane postala Marilyn Monroe. Put do vrha bio je trnovit, ispunjen malim ulogama. Nije se libila koristiti privlačnošću kako bi napredovala, a prekretnica su bile uloge u filmovima "Džungla na asfaltu" i "Sve o Evi". Ubrzo je postala globalni fenomen, utjelovljenje "glupe plavuše" u hitovima poput "Muškarci više vole plavuše" i "Kako se udati za milijunaša". No, dok je javnost obožavala njezin seksepil, Marilyn je prezirala tu površnu sliku i čeznula za ulogama koje bi dokazale njezin glumački talent.
Vrhunac slave donio je i buran privatni život. Godine 1954. udala se za bejzbolsku legendu Joea DiMaggia, no brak je potrajao samo devet mjeseci. Njegova ljubomora bila je nespojiva s njezinim statusom, a kap koja je prelila čašu navodno je bilo snimanje antologijske scene iz filma "Sedam godina vjernosti". Želeći pobjeći od holivudskog kalupa, Monroe se preselila u New York, osnovala vlastitu produkcijsku kuću i počela pohađati prestižni Actors Studio. Ubrzo je pronašla novu ljubav u braku s dramatičarom Arthurom Millerom. Taj spoj, koji su mediji nazvali "brakom intelekta i tijela", činio se kao ostvarenje snova. Ipak, ni tu nije pronašla mir. Nekoliko spontanih pobačaja i Millerovo nerazumijevanje njezine duboke nesigurnosti, što je i zabilježio u svom dnevniku, uništili su i ovu vezu, ostavivši je još usamljenijom i ranjivijom.
Posljednje godine života Marilyn Monroe bile su obilježene sve dubljom ovisnošću o barbituratima i alkoholu, kojima je pokušavala ublažiti kroničnu nesanicu i anksioznost. Njezina reputacija teške suradnice, zbog stalnih kašnjenja i problema s pamćenjem teksta, postala je legendarna na setu filma "Neki to vole vruće", za koji je, ironično, osvojila Zlatni globus. Brak s Millerom raspao se tijekom snimanja filma "Neprilagođeni", a u proljeće 1962. dospjela je na naslovnice zbog senzualnog izvođenja pjesme "Happy Birthday, Mr. President" na rođendanskoj proslavi Johna F. Kennedyja, što je potvrdilo glasine o aferi s predsjednikom i njegovim bratom Robertom. Nedugo zatim, studio Fox ju je otpustio sa snimanja.
U ranim jutarnjim satima 5. kolovoza 1962. pronađena je mrtva u svom domu, s telefonskom slušalicom u ruci. Službeni uzrok smrti bilo je predoziranje, okarakterizirano kao "vjerojatno samoubojstvo". No, nedosljednosti i njezina povezanost s najmoćnijim ljudima Amerike odmah su potaknule teorije zavjere koje sugeriraju da je ušutkana. Istina o njezinoj smrti ostala je jedna od najvećih holivudskih misterija.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
