Dok je 1987. čekao sastanak s producentima Fox televizije kojima je trebao predstaviti kratki animirani skeč temeljen na njegovu uspješnom stripu “Život u paklu” (“Life in Hell”), Matt Groening osmislio je potpuno novu animiranu seriju koja do današnjeg dana ostaje najdugovječnija, ali možda i najkontroverznija crtana serija svih vremena. Nastala je – ni manje ni više – upravo u čekaonici producenta Jamesa L. Brooksa, a naravno, riječ je o “Simpsonima” koji su prije točno 35 godina, uoči Božića 1989., prvi put emitirani na kanalu Fox. Njihova specifična vrsta humora i satire – u kombinaciji s crtežima žutih stanovnika Springfielda – udahnuli su sasvim novi duh svijetu televizije, animiranim serijama za odrasle te globalnoj pop-kulturi koja, nesumnjivo, ne bi bila ista bez disfunkcionalne obitelji Simpson.
Iako su zamišljeni kao mali dio humorističnog “Tracey Ullman Showa”, u kojemu su se prikazivali od 1987. godine, “Simpsoni” su nakon dvije godine dobili samostalni televizijski prostor te su lansirali Fox kanal visoko na ljestvici vodećih televizijskih programa u svijetu. Početak emitiranja “Simpsona”, koji su s nekoliko minuta produženi na format od pola sata, bio je zakazan za jesen 1989. godine, no animacijama “Neke začarane večeri” (“Some Enchanted Night”) – posljednje epizode prve sezone koja je trebala biti televizijski debi serije – bile su potrebne preinake, pa je početak emitiranja odgođen za 17. prosinca iste godine, kada je prikazan božićni specijal “Simpsons Roasting on an Open Fire”. Nakon ove uspješnice, koju je te 1989. gledalo više od 13 milijuna ljudi, “Simpsoni” su itekako potvrdili svoju popularnost i utjecaj, pa je u siječnju sljedeće godine započelo redovno emitiranje ove animirane serije.
Tijekom 36 sezona te više od sedamsto epizoda, čija su suština direktni i kritički komentari usmjereni društvu, građani Springfielda – “mjesta koje je zamišljeno kao dovoljno generično da može postojati bilo gdje u Americi” – zabavljaju svjetsku publiku od najmlađe do najstarije dobi, no svi koji su barem jednom gledali “Simpsone” znaju kako je roditeljski nadzor itekako poželjan jer ipak, “Simpsoni” nisu obična animirana serija za djecu, već program namijenjen odraslijoj publici. Zbog korištenja vatrenog oružja, medicinske marihuane ili pak uvreda prema određenim nacijama, brojne su epizode u nekom trenutku zabranjene – primjerice zbog stereotipa prema stanovnicimaa Brazila u epizodi “Blame it on Lisa”, brazilska je vlada umalo podigla tužbu, no producenti su se ispričali na vrijeme pa je tužba odbačena, iako epizoda jedno vrijeme ipak nije bila dostupna u Brazilu.
Slučaj sa “Stark Raving Dad” ipak je nešto kompliciraniji – naime, u toj prvoj epizodi treće sezone, koja je u Americi emitirana u rujnu 1991. godine, Homer završava u psihijatrijskoj bolnici, gdje dijeli sobu s Leonom Kompowskyjem kojemu je Michael Jackson dao glas, a kada je 2019. izašao film “Napuštajući Neverland” (“Leaving Neverland”), o optužbama u kojima se Michael Jackson naziva zlostavljačem djece, cijela je epizoda postala problematična te je u potpunosti povučena s tržišta.
Glasine o kralju popa i njegovu zlostavljanju djece tada su već bile poprilično poznate javnosti, no problem je nastao tek nakon što su kreatori “Simpsona” pogledali film “Napuštajući Neverland”. Dokumentarac o Jacksonu bio je toliko potresan i uvjerljiv da su Brooks i Groening, sa scenaristom i producentom Alom Jeanom, ovu epizodu zauvijek odlučili povući sa svih digitalnih i fizičkih formata na kojima su “Simpsoni” izlazili, što znači da je danas možete pronaći jedino u kolekcijama koje su izišle prije ovog kontroverznog dokumentarca u kojemu dva muškarca optužuju Jacksona za dugogodišnje seksualno zlostavljanje u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća.
Osim Michaela Jacksona, brojna su svjetski poznata imena dobila svoj adaptirani lik ili pak ulogu u “Simpsonima”. Za početak, tu su trojica Beatlesa (Paul McCartney, Ringo Starr i George Harrison) – svi osim Johna Lennona koji je ubijen devet godina prije nego što su “Simpsoni” 1989. počeli s emitiranjem. U jubilarnoj 200. epizodi serije pojavila se grupa U2, a u više epizoda gostovao je i glasoviti fizičar Stephen Hawking. Glumačka elita poput Leonarda Nimoya, Marka Hamilla i Dustina Hoffmana također je donijela dodatnu dimenziju seriji, a ne smijemo zaboraviti ni književnike poput Thomasa Pynchona, jednog od važnih predstavnika postmodernizma u američkoj književnosti, te Neila Gaimana, autora brojnih znanstveno-fantastičnih djela.
Nakon 35 godina emitiranja, “Simpsoni” su puno više od TV serije – oni su ogledalo društva koje uz humor i satiru komentira suvremene društvene probleme, a postavili su i standard za animirani sadržaj namijenjen odraslima te su otvorili put serijama poput “Family Guya” i “South Parka”. Također, kreatori “Simpsona” pokazali su kako se zabavni sadržaj može kombinirati s oštrom društvenom kritikom te su stvorili likove koji su postali globalne ikone, poput Homera i njegove popularne fraze “D’uh!”.
S gotovo osamsto, odnosno čak 777 epizoda, “Simpsoni” nose titulu najdugovječnije animirane serije u povijesti, nastavljaju zabavljati i educirati nove generacije gledatelja, potvrđujući svoj status kao jedan od najvažnijih televizijskih programa u povijesti. U čemu leži tajna njihove dugovječnosti i popularnosti, otkrio je David Silverman, animator koji od samih početaka stvara fizički identitet “Simpsona”, prošle godine u intervjuu uoči gostovanja na Weekend Media Festivalu u Rovinju.
– Često razmišljam o tome što nas čini bezvremenskima. Matt Groening zamislio je seriju kao komentar na društvo, popularnu kulturu i aktualna zbivanja od prvog trenutka i tako smo nastavili raditi. Naš izvor inspiracije je stalna promjena u popularnoj, pa i političkoj kulturi, a to je stalan izvor inspiracije, nikad ne presušuje. Mislim da je u tome tajna – zaključio je.
Otvori KEKS Pay
