Raskošan program ovogodišnjeg filmskog festivala na Rabu dodatno obogaćuje i španjolski film "Gluha" redateljice Eve Libertad. Ova – u svojoj svakidašnjosti – ipak posebna, istovremeno i topla i bolna drama pobjednica je i Festivala mediteranskog filma u Splitu. "Gluhu" je tako prije nekoliko mjeseci u Splitu publika ispratila u suzama, a velika je vjerojatnost da će s istim sentimentom i reakcijama biti dočekana i kod rapske publike.
U srcu filma nalazi se Angela, žena u srednjim godinama koja je kao dijete izgubila sluh. Iako čita s usana, Angela se cijeli život sporazumijeva znakovnim jezikom. Angela je, u to nema sumnje, jako voljena. I od roditelja, i kolega i prijatelja, a ponajviše od supruga Hectora. Iznimno je brižan prema njoj i stvorio joj je osjećaj sigurnosti koji se iz njihova odnosa tako lijepo prelijeva po velikom platnu, odakle jasno dolazi do gledatelja. I nije to samo zato što je Angela hendikepirana osoba. Naprotiv! Hector tu činjenicu nikada nije shvaćao ni gledao kao na hendikep. Takav je prema njoj jednostavno jer je… voli. Njih dvoje, najjednostavnije rečeno, žive u harmoničnoj idili. I biva sve to tako dok Angela ne zatrudni. Jasno, vijest je dočekana s radošću, srećom i ispunjenošću, no kako trudnoća odmiče i kako se dolazak bebice koju će nazvati Ona približava, kao da se njih dvoje, kao dvije tektonske ploče, počinju odmicati jedno od drugoga. Hoće li djevojčica biti gluha ili ne? Šanse su 50-50. A i kada se rodi, neće znati dok malo ne odraste. Djevojčica na kraju, na radost Angelinih roditelja i supruga, ne bude gluha. Zdrava, voljena, razigrana i zaigrana, Ona odrasta i razvija se lijepo i normalno. No, činjenica da se rodila kao čujuća osoba, Angelu, a time i njezin odnos sa suprugom, razdire. Osjeća se da će je, iako je visoko funkcionalna hendikepirana osoba, ta činjenica dodatno udaljiti od vlastite kćeri, od supruga, od normalnog života koji joj je ipak uskraćen. Ionako teški trenuci koje proživljavaju novopečeni roditelji ovdje su još teži. Angela ne čuje kada joj dijete plače. Svoju djevojčicu ne može umiriti pjesmicama ni toplinom glasa. Zbog svega toga Angela polako počinje venuti u svojoj tihoj, bolnoj i tužnoj frustraciji.
Glumačke izvedbe u "Gluhoj" su sjajne. Naime, lik Angele tumači redateljičina sestra Miriam Garlo koja je i sama izgubila sluh kao dijete. Stojeći bok uz bok i rame uz rame s Álvarom Cervantesom, njih dvoje stvaraju uvjerljivu kemiju, a svaka svađanja i mirenja imaju posebnu snagu upravo zato što se temelje na sitnim, prepoznatljivim trenucima iz svakodnevnog života. Trenutak u kojem prestaje glazba i pozadinska buka i u kojem dobivamo dojam kako izgleda svijet iz Angeline perspektive, sjajan je element filma zbog kojeg će sam kraj koji dolazi tako prirodno i spontano biti još više emotivan i divan.
Drama, Španjolska, 99 min.
Režija: Eva Libertad
Glumci: Miriam Garlo, Álvaro Cervantes
Krimi drama, Francuska, 100 min.
Režija: Rebecca Zlotowski
Glumci: Jodie Foster, Daniel Auteuil
Film "Privatni život" Rebecce Zlotowski poslastica je koja stiže na ovogodišnji Rab film festival, a koja nam prvi put predstavlja Jodie Foster u francuskoj glavnoj ulozi. Laičkom nefrankofonskom uhu njezin je francuski, kao i sama glumačka izvedba, briljantan, iako je tijekom predstavljanja filma u Cannesu istaknula kako je gluma na francuskom čini nesigurnom. No, Foster ima već toliko utakmica u nogama da je i više nego sigurno i uvjerljivo donijela ulogu ugledne pariške psihijatrice dr. Lilian Steiner. Nakon saznanja da je jedna od njezinih pacijentica preminula, dr. Steiner ne doživljava vijest kao informaciju koju treba jednostavno prihvatiti. Umjesto toga i budući da sumnja na ubojstvo, ona se upušta u osobnu istragu koja se isprepliće s hipnotičkim regresijama i vizijama prošlih života.
Jodie Foster svakako je najveća zvijezda ovog ostvarenja budući da kao nenametljivo, a snažno ljepilo spaja i slojevitost i ranjivost glavne junakinje, kao i njezinu oštroumnost i emotivnu krhkost. Spaja i atmosferu hitchcockovskog nemira s britkim humorom i romantičnim trenucima. I dok neki podzapleti ostaju nedovoljno razrađeni, "Privatni život" ostaje vizualno profinjeno, blago humoristično i intrigantno ostvarenje koje vrijedi vidjeti.