Naslovnica Kultura Glazba

Kulturu i religiju bijeli političari ne razlikuju

Muslimanke - pokušaji integracije u skandinavsko društvo često završe skokom s balkona
18. lipnja 2015. u 09:22 0 komentara 1015 prikaza
15.06.2015., Rijeka - Finska knjizevnica Johanna Holmstrom. Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Foto: Goran Kovačić/Pixsell

Spisateljica Johanna Holstrom ima samo 34 godine. Pripadnica je švedske manjine u Finskoj. Objavila je pet knjiga. Njezin drugi roman „Anđeli s asfalta" preveden je na deset jezika pa i na hrvatski. Prevela ga je iskusna prevoditeljica Željka Černok (koja je pomogla i u razgovoru), a objavio VBZ u ediciji Europom u 30 knjiga. Johanna Holstrom bila je ekskluzivna gošća riječkog sajma i festivala knjiga Vrisak na brodu Marina kojem je, gle slučaja, prije puno godina kuma bila jedna švedska princeza. O njezinim „Anđelima s asfalta" u Finskoj se uglavnom šuti. Kritičarka glavnih novina odbila je napisati recenziju, a ako vodeće novine na napišu recenziju, više nitko ne napiše recenziju. Naime, glavni likovi romana dvije su mlade muslimanke Leila i Samira čija je majka Finkinja udana za muslimana prihvatila islam i nosi hidžab te se strastveno posvećuje islamu. U romanu se na neki način dotiče i tema tzv. djevojaka s balkona, doduše posuđena iz Švedske, tema o muslimanskim djevojkama koje su se pokušale asimilirati u skandinavsko društvo, ali su naišle na osudu svojih muslimanskih obitelji te sukobe nerijetko završavale skakanjem s balkona na asfalt u smrt.

Zašto ste se uhvatili teme baš o muslimanima?

Bila sam udana za Arapina deset godina. Susretala sam se s problemima integracije i useljeništva. Ali tim se problemima uglavnom bave samo bijelci i bijeli političari. A oni u pravilu miješaju kulturu i religiju. Netko je stoga trebao napisati priču iz druge perspektive, iznutra i pokazati koja je razlika između kulture i religije.

Je li bilo rizično pisati knjigu o toj temi?

Naravno, zato što te onda mrze s dvije strane, dakle i muslimani i oni koji mrze useljenike, dakle desničarske grupe.

Kako je bijela Finska reagirala na roman?

Uopće nije reagirala. Nije objavljena nijedna recenzija. Ništa. Možda je to i zato što oni nisu htjeli čitati roman u kojem ne postoji samo jedna istina. A oni samo agresivno žele podučiti što je točno, a što ne. U Švedskoj je bilo suprotno. Tamo su svi htjeli raspravljati o knjizi, bilo je puno dobrih recenzija, Šveđani su otvoreni za diskusiju po tom pitanju. U Švedskoj će po romanu snimiti i film. Odmah se vidi koja je tu razlika u odnosu na Finsku.

Je li vas iznenadio prijevod na hrvatski?

Da, ali roman je preveden u desetak zemalja. Znači da postoji interes o temi o kojoj pišem, a tu nije riječ samo o muslimanima nego i o svakoj grupi koja je u manjinskom položaju u nekoj zemlji ili društvu.

A je li vas iznenadio tragični slučaj s pariškim atentatom na redakciju Charlie Hebdoa?

Nisam bila toliko iznenađena jer se u svijetu takve stvari stalno događaju. Imam prijateljicu koja je prešla na islam i koja mi je rekla da nas takvo što ne bi trebalo iznenađivati jer će potlačena grupa uvijek udariti natrag. Izgleda da će se takve stvari uvijek događati.

U romanu ima puno mladih likova. Odakle interes baš za njih?

Uvijek pišem o mladima, ali sam ovaj put namjerno htjela pisati o petnaestogodišnjacima jer, kada sam počela pisati roman, imala sam dvadeset pet godina. Činilo mi se da mi je to zadnja šansa da se sjetim kako je to bilo kada sam imala petnaest godina i razumjeti te mlade. Sada sam možda već prestara da bih mogla pisati o tinejdžerima.

Kako se osjećate kao autorica koja piše na švedskom jeziku, a živi u Finskoj?

Finski Šveđani imaju dobre stipendije i jaku književnost, ali nam je jako teško prijeći na finsku stranu. Naša se djela ne prevode izravno na finski iako živimo u Finskoj. Moji „Anđeli s asfalta" prevedeni su na finski, ali to je slučaj sa samo nekoliko autora. A još je teže probiti se u Švedskoj pa smo u nekom čudnom položaju nevidljivih i u Finskoj i u Švedskoj.

A uče li djeca u školi švedski?

Da, uče ga kao obvezan jezik, ali sada već postoje priče da to više neće trebati u budućnosti. Puno nastavnika pušta djecu čak i ako ne znaju dobro švedski. Pravi Finci ne žele učiti švedski. A čak i kada se naše knjige prevedu na finski, ne recenziraju se na finskom i u finskim novinama, nego nas ignoriraju.

Budući da pišete na švedskom jeziku, što mislite o švedskim krimićima koji su preplavili svijet?

Šteta je što su švedski pisci danas poznati uglavnom po krimićima. Ima tamo puno dobre književnosti koja je sada završila u sjeni.

Alcatel | Autor : Alcatel Foto: Alcatel

Financije
Ja sam PMP
Znate li što je PMP i zašto se u svijetu smatra zlatnim standardom?
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.