Četvrti put idu ruku pod ruku slavna naša povjesničarka umjetnosti, akademkinja Vera Horvat Pintarić i akademski slikar i grafički dizajner Boris Bućan u umjetnički pohod na Gliptoteku HAZU! Svaki put Bućan je slikarski svježiji i bolji, a VHP jednako oduševljena njime.
– Zašto? – pitamo gospođu Veru o kojoj već desetljećima sa strahopoštovanjem govori umjetnički svijet.
– Zato što je dobar slikar! – odgovara ona šireći ruke kao znak da je pitanje suvišno. Doista, iako Bućanove slike podižu duh, one nisu karikatura koja izmami smijeh na prvu loptu. One su slikarski uvijek potentnije od svoga humornog sadržaja ili ljudske topline koja izbija iz njih. I to zauvijek drži slikara i njegovu oduševljenu ali preciznu kritičarku na okupu. Vezuju oni uza se i publiku kao trećeg kolektivnog člana koji im se vjerno klanja već četvrti put.
Živi plac kraj Ilice
U velikom su broju njihovi štovatelji i fanovi njihove dobre energije došli i ove subote u Gliptoteku gdje je u podne otvorena izložba "Vrata". Iznova, dakako, izbor Bućanovih slika i njihov raspored u galerijama potpisuje Vera Horvat Pintarić. Odavno je ona definirala Bućana kao velikog promatrača uskog pojasa u kojem se kreće – oko živahnoga placa Britanca i Ilice uz njega. Tu on sjedi s blokićem u ruci i peca prizore svojim posebnim okom da bi ih mijenjao na slikarski način.
Posjetitelji nedjeljnoga sajma starina na Britancu lako će na izložbi prepoznati neke likove koji su uvijek tu, a dohvaćeni su Bućanovim okom. Vera Horvat Pintarić ističe da u ovom ciklusu slika ima puno žena šeću trgom, prodaju namirnice, poslužuju goste... ali gotovo sve su gole. Zgodna crnka stoji na trgu među uredno odjevenim ljudima, ali ona je posve gola, ružičaste kože. I torbica joj je ružičasta kao i njena koža, i torbica je gola. Samo su tenisice s punom visokom petom zlatnosmeđe. Nije to jedini akt u prostoru u kojem akt nije normalna pojava. U foajeu kazališta na stepenice je crvenoga tepiha prislonjena gola crnka s crnim štiklama crnom torbicom i crnim trokutom njezine ženstvenosti...
Jedno oko gleda, drugo mijenja ono što je gledano. Zna se tko ima takva dva oka...
akademkinja
Tijelo joj je zlatno. Zlatno je i tijelo zlatokose plavuše koja stoji kraj kazališnog hidranta... Zlatne su i ruke konobarice zlatna lica koja poslužuje u mraku kafića iz koje izbija sjaj čaša na poslužavniku i bljesak njenih bijelih tenisica. Ozbiljni su to slikarski radovi iako izmamljuju smiješak...
Sve se vrti oko žena
Zašto žene? – pitamo Bućana, a on kaže: – One su jedino oko čega mi se vrti cijeli život. Pitala me jedna žena zakaj ih skidam. Još nisam čuo da netko muškarca pita zašto skida žene... Po cijeli dan ih gledam. A i slikarski su mi najzanimljivije – kaže Bućan. Sjećamo se prošle izložbe kad je naslikao akt Šestinčanke. Bio je to sklopljen šestinski kišobran s placa s crnim trokutom na njegovom "ženskom mjestu". Komedija!
Ali nije se Bućan slikarski potrošio na skidanje žena. Veliki ali nepretenciozni promatrač slika kadar u kojem na pločniku trga drijema crno-bijeli pas. Gospodara mu nema u kadru. S lijeva je tu samo rub klupe i gazdina noga u crnoj cipeli koja se gura u kadar. Slika se zove "Ništa se ne događa", što je istina, ali događa se slika u kojoj su figuracija i apstrakcija pomiješani na odličan vizualan način u kojem odmah prepoznajemo Bućana.
Vera Horvat Pintarić prepoznala ga je još 70-ih kad je on za prostor svoga konceptualističkog djelovanja također birao ulicu. Smjesta je prepoznala da on umjetnički misli, ne samo zato što je Varšavsku ulicu obojio u plavo!
>> Bucan Art iz kolekcije Marinka Suca
>> Galerija Tate nagodinu izlaže naše pop artiste
