Ova gospođa ili gospođica zaslužuje svojim svakodnevnim pisanjem protiv
SDP-a i Zorana Milanovića da je negdje iza grma zaskoči Korade. Želja
mi je da postane nacionalni heroj, ona i takvi poput nje!”
Poželio je to SDP-ovac Šandor Gion novinarki Slobodne
Dalmacije, Marini Karlović-Sabolić, nakon što je početkom
travnja objavila analizu rezultata istraživanja agencije Puls o
rejtingu stranaka i stranačkih lidera. Iako tekst nije ni na koji način
donosio vrijednosne sudove o predsjedniku stranke Milanoviću, nego se
bavio samo statistikom, doduše nepovoljnom za SDP, bilo je
to dovoljno da izazove žestoke reakcije nekih mladih SDP-ovaca.
Smatrajući da su zaštićeni u svojoj komunikaciji, jer je
internetski forum namijenjen članovima stranke, pustili su, uglavnom
obožavatelji predsjednika i njegovih dalmatinskih stranačkih favorita,
mašti na volju. Gion je, za razliku od onih u SDP-u koji bi
se zadovoljili time da nepoćudni im novinari budu otpušteni
ili maknuti s praćenja SDP-a, posegnuo za otvorenim govorom mržnje.
Istina, novinari često primaju kojekakve prijetnje i uvrede, to je
nažalost sastavni dio posla koji rade, no ipak je
zastrašujuće da netko tko se smatra socijaldemokratom, tko
bi navodno želio neku bolju i drugačiju Hrvatsku od
sadašnje, na takav način poželi obračunati se s
neistomišljenicima. I svjetonazorski i ljudski je
nedopustivo odlučiti se za mržnju, čak i ako se misli da će to ostati u
uskom krugu istomišljenika. Takvi SDP-ovci možda iskreno
vole svog predsjednika, ali očito ga ne slušaju ili ne
vjeruju da je iskren kada javno ponavlja kako je SDP demokratska
stranka. U Milanovićevoj sjeni izgleda rastu oni koji misle da je samo
metak pomahnitalog ubojice dovoljna kazna za one koji drugačije misle.
Jer da je Šandor Gion iznimka u SDP-u, onda bi se
stranka sama odredila prema njemu, ali on je, čini se, samo najbolja
ilustracija onoga što se u stranci zbiva.
Duboka podjela u SDP-u manifestira se, naime, i kroz izražavanje bijesa
prema svima onima koji ne misle onako kako Milanovićevi fanovi misle.
SDP-ovci koji su se, zgroženi napadom na novinarku, pobrinuli da
prepiska s foruma izađe na svjetlo dana, podsjećaju da je za jednog
člana stranke iz Šibenika bilo dovoljno da kaže kako je SDP
izgubio izbore i da je trebalo čestitati pobjedniku, pa da bude izbačen
iz stranke, a za one koji prizivaju metak za nekog tko drugačije misli
nema sankcija. Šibenčanin je govorio javno, misleći da SDP
doista nije stranka jednoumlja i bio kažnjen za tu zabludu, a
“metak” - ovaj put za novinarku, sljedeći put možda
za nekoga iz stranke - nije dočekan ni s formalnim zgražanjem (čast
iznimkama) među onima uključenima u forumsku raspravu.
Nema sumnje, vrenje u SDP-u daleko je od normalne tranzicije koju svaka
stranka mora proći nakon gubitka lidera. Strah, šapat i
mrtvilo o kojem govore Davorko Vidović i Dragan Kovačević samo su fini
ovitak za sve ružno što ne izlazi u javnost, jer odani
SDP-ovci zaziru od toga da se o pozivima s prijetnjama,
zastrašivanju i nemoralnim ponudama govori javno. Neke je
stid, jer bi time govorili protiv stranke u koju su uložili svoj
entuzijazam i godine u kojima je teško bilo biti SDP-ovac, a
neki se zavaravaju da je to normalno pred stranačke izbore (iako znaju
da tako prije ipak nije bilo) i da će sve proći kad izbori
završe. Stoga će, zbog svih u SDP-u koji misle da je mržnja
i isključivost normalna, novi predsjednik SDP-a, tko god to bio, morati
prvo objasniti kakav to SDP želi voditi i tko u njemu ne smije biti.
Tek tako će građani moći barem naslutiti kakvu Hrvatsku mogu očekivati,
ako SDP još jednom pobijedi. Ovakva kakvu Gion crta ne sluti
na dobro.
MAGAREĆA KLUPA
Korade u SDP-u