SUB. 5. 12.
Onanisti i voajeri slabo uživaju uz patrijarhalnu hrvatsku književnost
Što je glavni nedostatak hrvatske kniževnosti? U tjednom prilogu jednih novina čitamo kako u njoj nema opisa seksa koji bi u pisanju pomicali granice slobode. Bilo ih je više osamdesetih godina nego danas, što će reći da su se pojavili “novi puritanci”. Kako je opis seksa u povijesti svjetske književnosti važan otprilike kao i opis oprašivanja voćaka, vidimo kako nam je jako razvijena svijest o sudbinskim temama! I među piscima i među sveučilišnim nastavnicima koji su sa svojim mišljenjima sudjelovali u žalopojci o kobnoj rupi u hrvatskoj književnosti. Od čega nastaje ta rupa? Zna se – od provincijalnosti, patrijarhalnosti, zatucanosti, nedostatka hrabrosti. Ili, kako kaže profesorica Andrea Zlatar, u književnosti koja je stoljeće i pol imala povijesne, nacionalne, socijalnokritičke zadaće, “ne može intima, intimitet postati središnji moment”. Tako je ne samo od Šenoe do Aralice, nego i od Homera do Shakespearea, pa do Dostojevskog. Nigdje “središnjeg momenta” čovjekove egzistencije! Nigdje seksa! Nigdje tragova te najveće medijske industrije u kojoj uživaju voajeri i onanisti ali ne mogu i čitatelji hrvatske književnosti. Jedina nam je šansa da Andrea Zlatar, uslikana uza spomenuti tekst, bude za hrvatske pisce dovoljno inspirativna!
NED. 6. 12.
Ukidanjem zabrane obnove Jugoslavije Zoran Pusić pomaže sestri
Godinama se u dijelu desnice pronosi strah da se priprema neka nova Jugoslavija. Britanci su smislili riječ “jugosfera”, koja se rabila prije koji tjedan kao oznaka za beogradski skup menadžera s prostora bivše države, na kojem su bili i Hrvati - oni su otklonili kovanicu te rekli kako je posrijedi samo korisna suradnja. Ali eto ti Građanske udruge za ljudska prava: zahtijeva da se iz Ustava izbaci 141. članak koji zabranjuje udruživanje s državama koje bi moglo dovesti do obnove Jugoslavije. Ta je odredba, kaže predsjednik Udruge Zoran Pusić, donesena kad je Srbijom vladao Milošević, a Srbija je danas drukčija. Zabrana udruživanja ograničava “slobodan razvitak” te odluku o tome treba prepustiti potomcima. Pusić uči iz povijesti. Kakav bi to grijeh bio da je netko Hrvatima zabranio udruživanje 1918.! Ne bismo dočekali ubojstvo Radića, neviđeni teror nad Hrvatima i Hrvatskom i tri zločinačka pokreta u Drugom svjetskom ratu: partizanski, četnički i ustaški! I kakav bi to grijeh bio 1945.! Ne bismo dočekali Miloševića i agresiju! I kakav je to grijeh sada, tko zna kakav pokolj nećemo dočekati ako zabranu zadržimo! Možda Pusić hoće samo pomoći sestri Vesni i za nju oteti Josipovićeve glasače koji vole zapjevati “Od Vardara pa do Triglava”!
PON. 7. 12.
Jagma sirotinje za Kerumov sitniš ili loto “materijal” i za Boga i za Sotonu
Živimo u vremenu gospodarske krize, krize morala, nesigurnosti i nepovjerenja, ljudima je potreban duhovni oslonac, pa sve više posežu za religijskim štivom. Tako govori sociolog Neven Duvnjak, zamoljen da objasni zašto se objavljuje sve više knjiga s vjerskim sadržajem. Tumačenje koje ohrabruje i bogatune, i političare, a zacijelo mu se raduje i dio crkvene hijerarhije. Ako ste siromašni, ili sve siromašniji, potražite utjehu u Bogu. Bog dođe kao neka vrsta pričuve, poput neistrošene stare odjeće koju odavno nismo nosili a u neimaštini je opet oblačimo. Pa vlada pravilo – što smo imućniji, Bog nam je manje potreban, što manje imamo, više Ga tražimo. Što smo bliže materijalnoj ništici – bliže smo Svevišnjem. Kako nam On ništa ne može dati, nije riječ o približavanju Bogu nego o udruživanju dviju sirota: ni ja ni Bog nemamo ništa, pa mi je s Njim lakše. Ne nastojimo se izjednačiti s Bogom, nego Njega poistovjećujemo sa svojim stanjem. Nismo li sutra spremni vjeru u Boga koji nam nema što dati zamijeniti vjerom u bilo kojeg crnoga đavla koji nam ima što dati? Kad vidite kako se sirotinja grabi za Kerumov sitniš, za sindikalni grah u Maksimiru, za (iluzorne) dobitke na lutriji – pomislite kako tu ima “materijala” i za Boga i za Sotonu!
UTO. 8. 12.
I nove su vlasti prema Imotskom neprijateljske pa ukidaju rodilište
Ogorčen, ne znam odakle bih počeo nabrajati. Dakle, ima u proračunu novca za šešire J. Kosor, za ured predsjednika Mesića u koji će se preseliti nakon mandata, za povlaštene mirovine, za basnoslovne plaće i otpremnine menadžera u državnim tvrtkama, za reprezentacije i suvišna putovanja državnih dužnosnika, za (ne)otkrivene lopove, za skupe hobije svestranog ministra Milinovića, ali nema novca za rodilište u Imotskome! Ukida se pošto je postojalo cijelo stoljeće, pa će Imoćanke morati rađati u osamdesetak kilometara udaljenom Splitu. Pola stanovništva Imotske krajine komunistička je vlast “poslala” na rad u inozemstvo, za njima čopor doušnika i profesionalnih Udbinih ubojica. Mnogi su politički zatvorenici iz toga kraja robijali na Golom otoku, u Staroj Gradišci i Lepoglavi... Iako Domovinski rat nije dotaknuo Imotski, u njemu je poginulo više od sto njegovih mladića. Svemu tome unatoč, nove, demokratske vlasti prema njemu su jednako neprijateljske kao i komunističke. Nestalo je ono malo industrije, poljodjelstvo je na izdisaju, a ukidanje rodilišta neka je vrsta Sanaderova, Mesićeva i Kosoričina genocida! Je li idući korak europskih ulizica s Pantovčaka i iz Banskih dvora koji sustavno rade na izumiranju Hrvata – zabrana rađanja!?
SRI. 9. 12.
U preziru prema nevoljnicima Mesić, Sanader i Kosor iz iste su priče
Je li Jadranka Kosor iznimka u politici? Idemo redom. Mnogima bi život bio teži da ih ne zabavlja Mesić - dosjetkama, velikim svjetskim temama, pri čemu oponaša Tita, ili ulogom pravednika koji upire prstom u krivce, među kojima, naravno, nema njegovih prijatelja, financijera njegovih kampanja, “antifašista”, članova njegove stranke, rodbine i svojte. Mesić je mnogo više predstava, šou, zabava – nego državnik. Predstava je bio i Sanader. Zemlji je nanio toliko zla, no slavljen je zbog zavodljivih bisera, kao što su čestitanje Božića Srbima riječima “Hristos se rodi”, paradiranje znanjem stranih jezika (Talijanima se u Istri obratio na talijanskom), prijateljstvom s Berlusconijem, Angelom Merkel itd. Sindikalist Sever reče kako mu nije jasno zašto ljudi vole J. Kosor dok im zavlači ruke u džep i uzima novac. Čitam u jednim novinama njezinu toplu priču ispričanu za toplim ručkom s novinarima, o Jadranki kao uzornoj unuci, kćeri, učenici, studentici, ženi, majci, kućanici, o njezinoj potrebi za bliskošću s nekim koga sada nema. Kraj toliko nevolja u zemlji narodu izlagati svoju privatnost i intimu može samo netko kome je “ja” preče od tih nevolja i tko žrtve tih nevolja u svom egoizmu duboko prezire. Mesić, Sanader, Kosor – likovi iz iste priče.
ČET. 10. 12.
Još se puca kao nekad u “Neretvi”
Za mlađe naraštaje nije nekorisno što se na Hrvatskoj televiziji prikazuju partizanski filmovi. Pogotovo “Bitka na Naretvi” (prikazan ovaj tjedan) i slični. Ne zato da nešto nauče o Drugom svjetskom ratu, koji je izgledao bitno drukčije nego u režiji jugoslavenskih redatelja. Nego zato da vide kakav je bio (politički) život u bivšoj, komunističkoj državi. Pucaju neprijatelji svih boja, sa svih strana, iz svih oružja, a komunisti – brane li se brane! Baš kao što su snaga partizana sukobljenih s neusporedivo jačim protivnicima i na kraju njihova pobjeda izgrađeni na mitu o čudesnoj hrabrosti i spremnosti na žrtvu u borbi za pravednu stvar, tako je u socijalističkoj Jugoslaviji danomice zalijevan mit o čudesnom vođi Titu i njegovoj zemlji, u svemu uzornima i nenadmašnima. Zahvaljujući partizanskim filmovima i televizijskim serijama Drugi se svjetski rat produžio u desetljeća mira, vatra tako reći ni trenutka nije prekinuta, komunističkoj paranoji trebale su neprekidne bitke i pobjede nad opakim neprijateljima. Pucalo se podjednako u filmovima i televizijskim serijama kao i na kongresima i plenumima, te u medijima. Puca se i danas, puca se iz Londona, Bruxellesa i Haaga kako bi se u Hrvatskoj zaštitio strani kapital.
PET. 11. 12.
Bila riječ o Zagorcu ili kome drugom, sudite činjenicama, a ne imenima!
U povodu nepotvrđene vijesti da je Vrhovni sud ukinuo presudu generalu Vladimiru Zagorcu, podsjećam na izjavu što ju je bivši član toga suda, koji je želio ostati anoniman, dao portalu Javno.com: “Žalibože državu u kojoj se može suditi bez dokaza. Šokiran sam i zgrožen jer sam očekivao oslobađajuću presudu. Ovakvim pravosudnim skandalom dovodi se u pitanje sloboda ljudskih prava u Hrvatskoj. Ako su Zagorca osudili na temelju dokaza rekla-kazala, a bez nekih materijalnih tragova, iz toga proizlazi da vi i ja ili bilo tko drugi sutra možemo biti osuđeni isključivo na temelju optužbi sumnjivih svjedoka. To je nebulozno i neskladno gledajući na bilo koje pravno uporište. Slažem se s izjavom odvjetnika Hodaka koji je kazao kako se hrvatsko pravosuđe vratilo u ‘45. godinu. Tada je vladala dogovorna kaznena politika koju su krojili čelnici policije, državnog odvjetništva i sudstva. No, tada je bio potpuno drugačiji režim i nadam se da se Hrvatska ne vraća u to mračno razdoblje”. Dakako, treba se nadati da se sudstvo ne vraća u to razdoblje, ali je baš u stilu toga razdoblja dio političkog vrha i medija bio iznimno navijački raspoložen protiv Zagorca. Pa bila riječ o Zagorcu ili kome god drugome – sudite činjenicama, a ne imenima!
Za mlađe naraštaje nije nekorisno što se na Hrvatskoj televiziji prikazuju partizanski filmovi. Pogotovo “Bitka na Naretvi” (prikazan ovaj tjedan) i slični. Ne zato da nešto nauče o Drugom svjetskom ratu, koji je izgledao bitno drukčije nego u režiji jugoslavenskih redatelja.
Komentara 12
Gosp. Ivkosicu, potpuno se slazem s gosp. Duvnjakom. Ostala je jos jedna subota da se okrenete buducnosti i napisete o Hrvatskom sinu, mudrom i sposobnom koji sada ima povijesnu sansu preuzeti kormilo broda i okrenuti ga u drugom smjeru. Jedrnjak zna ploviti i protiv vjetra i to je ono sto mi sada gledamo, a sto je bilo bilo je. NEKA LIJEPA OSTANE NASA. -Dr. Miroslav Tudjman
Ivkošiću_ ne zanima me to . Napiši jedan lijep promotivni članak o našem budućem predsjedniku dr Mirosvu Tuđmanu! Unaprijed hvala!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Malo \"središnjeg momenta\", gospodine Duvnjak, nikada nije na odmet: Miris ljepote struji u toj kosi, njene su usne pune slatke varke, njene su ruke drhtave i žarke, ponor i plamen usred oka nosi.ave i žarke, ponor i plamen usred oka nosi.