Mogu li kućni ljubimci sami nositi putovnice i zdravstvene iskaznice poput svojih vlasnika? Mogu, sudeći barem po tehnologiji implantiranja mikročipova ispod kože na vratu malih životinja. Takav trajan zdravstveni i sanitarni nadzor nad životinjama na nedavnim Veterinarskim danima predstavila je tvrtka "Merial". Riječ je o čipu veličine zrna riže koji se injektira u vrat malih životinja i sadržava matični broj životinje prema kojem se jednostavno može doznati tko je vlasnik životinje i tko je liječi.
- Kad bi se tehnologija uvela kao obvezna, čip bi prvu korisnu namjenu pokazao kod izgubljenih životinja. Onaj tko je nađe trebao bi je odvesti k prvom veterinaru i lako bi se očitalo ime vlasnika. Koristi bi imali veterinari koji bi prema čipu lako došli do povijesti bolesti pojedine životinje, a na neki bi način i vezali pacijente za sebe. Posao bi bio olakšan i veterinarsko-higijenskim servisima, odnosno jedinicama lokalne uprave. Dosad su uklanjanje uginulih ili ubijenih životinja plaćali gradovi i općine, no pri uklanjanju životinje s čipom račun se jednostavno ispostavi pravom vlasniku - objasnio je Zlatan Aličević, direktor "Meriala" u Hrvatskoj.
Čip sadržava kod od 16 brojeva čije je kombinacije praktično nemoguće ponoviti. Implantira se posebnim injektorom koji ne para kožu i izvana na životinji nema nikakvih tragova što će pogodovati vlasnicima koji životinje vode na izložbe. Kako je malen, ne može se ni napipati, pa se očitava posebnim čitačem. Injektori su jednokratni pa nema opasnosti od alergija ili drugih neželjenih reakcija, a sam je čip od biomedicinskog stakla. Ima i antimigracijsku kapicu pa se neće kretati potkožjem životinje.
Injektiranje mikročipova pravi smisao dobiva tek osnivanjem središnjeg državnog informativnog sustava. Obvezu stvaranja tog sustava Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva na žalost ne želi preuzeti, rekao je Davorin Lukman, koji je u Hrvatskoj veterinarskoj komori zadužen za male životinje. Korist od toga bila bi višestruka. Takav čip može postati i zdravstvena iskaznica životinje ili putovnica, barem u one zemlje koje su ugradnju uvele kao preporučljivu ili obveznu. Takvih je zasad osam. Poljska, primjerice, sama plaća injektiranje mikročipova, a ostale se služe njegovim prednostima. Životinja s injektiranim mikročipom pri ulasku u Veliku Britaniju ne treba, primjerice, proći kroz razdoblje karantene pokaže li čip da je redovito cijepljena ili liječena. Slovenci navodno mikročipove uvode kao obvezu za sve pse okoćene nakon 1. siječnja sljedeće godine.
Mikročip je izrađen prema ISO standardima, pa nema smetnji korištenju čipova različitih proizvođača koji isti standard podržavaju. Samo injektiranje čipa zasad može stajati 20-30 kuna, a ako se sustav prihvati na nacionalnoj razini, cijena će biti prepolovljena. Elektronski čitač stoji oko 1000 njemačkih maraka, a za ugradnju računalnog servera s kompjutorskom bazom podataka dostupnom 24 sata svaki bi veterinar trebao izdvojiti još tri do četiri tisuće maraka. Sustav tehnički može proraditi u roku od tjedan dana. Kako nam je rekao Z. Aličević, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva zasad je zainteresirano samo za sustav označavanja goveda, prije svega zbog problema s mekom granicom prema BiH.
Ivo KOZARČANIN
Otvori KEKS Pay
