Irska je vlada konačno prihvatila pomoć iz europskoga fonda za spašavanje zemalja s platnim teškoćama. Koliko god da se premijer Cowen do sada bio opirao nagovorima ostalih zemalja Eurozone da pomoć prihvati - jer nije želio da irski birači pomisle da je velike proračunske rezove, koje je i sam bio najavio za prosinac, usvojio pod pritiskom - morao je popustiti. Sami su ga birači, i “korporacijski klijenti”, na to prisilili: navalili su povlačiti novac iz banaka, u čije je spašavanje Cowen ulupao toliko da je proračunski manjak dosegao zamalo trećinu irskoga BDP-a.
Baš kao i hrvatski ministar financija Šuker, i Cowen je do posljednjega trenutka odbijao priznati da je do guše u gabuli. O tome što još povezuje Hrvatsku i Irsku – osim činjenice da su obje dominantno katoličke, imaju podjednak broj stanovnika i na rubovima su Europske Unije – bilo je već riječi: objema upravljaju stranke koje su veći dio njihove novije povijesti na vlasti, obje su odustale od industrije i oslanjaju se gotovo isključivo na uslužni sektor; u objema je nabujao nekretninski balon, dobrim dijelom zahvaljujući korupcijom motiviranim odlukama vladajućih; u objema prevladava neoliberalni gospodarski model.
No, dok je mantra američkih republikanaca, “Deregulacija, deregulacija, deregulacija!”, bila postala i irskom mantrom - Charlie McCreevy zaneseno ju je ponavljao i kao irski ministar financija, i kasnije s govornice Europske komisije kao europski povjerenik za unutarnje tržište i usluge u prvome Barrosovu povjereničkome kolegiju - u Hrvatskoj se nemiješanje vlasti u gospodarstvo nije toliko temeljilo na ideološkoj zatucanosti. Iako je niz hrvatskih ekonomskih savjetnika od Marksa pretrčao k Čikaškoj školi, a ni bivšega premijera Sanadera Irci nisu savjetovali samo o tome kako se vodi uspješna predizborna kampanja, u nas je neoliberalizam – čitaj: nemiješanje države u gospodarstvo i izjednačavanje slobode s tržištem - ipak ponajviše linija manjega otpora; njime se prikriva neznanje, nestručnost i, u krajnjem slučaju, lijenost. Sve je to troje, poduprto korupcijom, krivo i za višegodišnji bijeg vladajućih od obveze da preustroje brodogradnju, te za konačnu “stani pani” odluku “brigo moja prijeđi na drugoga”: pokušaj da se kroz privatizaciju obveza preustroja prebaci na moguće kupce škverova.
I Sanader i njegov uzor prethodni irski premijer Ahern povukli su se s vlasti usred mandata, na ulasku u krizu – Ahern stoga što mu je stranci pala popularnost za sedam posto zbog njegovih korupcijskih skandala, a Sanader iz još neobjavljena razloga. Ono što, međutim, razlikuje Irsku od Hrvatske jest činjenica da u irskoj državnoj blagajni ima dovoljno novca za podmirivanje državnih obveza do sredine 2011. godine. Da nije trebalo spašavati propale banke, irska se vlada ne bi ni trebala zaduživati. U Hrvatskoj je, pak, državna blagajna prazna, dok su banke zdrave. Ali zahvajujući HNB-ovu guverneru Željku Rohatinskome, a ne vladi: dok su i banke u Hrvatskoj bile zahtijevale deregulaciju, a Sanader pritiskao Rohatinskoga da postupi po irskome uzoru, guverner se na sreću nije dao uvjeriti.
Na kraju smo se i Irci i Hrvati ipak našli na istoj, gubitničkoj strani, za razliku od zemalja koje se nisu deindustrijalizirale. Potonje su kroz krizu – iako su je na početku, zbog pada izvoza, bile jače osjetile - najlakše prošle. Francuska čak usprkos činjenici da je – o, užasa za neoliberale! - dobar dio njezina gospodarstva još pod utjecajem države, koja građanima istovremenu pruža i visoku razinu društvene skrbi i zaštitu velikih radnih prava.
Hrvatska vlada, međutim, za gospodarski rast ne čini ništa, a građanima obećava zaštitu niskih prava. Iako ni za to, bez rasta, neće imati novca.
sve su rasprodali a novaca nigdje i sto sad ostalo nam je jos najvece bogatstvo, a u buducnosti bit ce skuplje od zlata voda dali ce mo i to sad prodati da bi uvjerili EU da nas primi i da nas nece trebati financirati kao grcku i irsku bojim se da je tako na kraju cemo biti svoji al ne na svojem i kad cujem ove vrle nase politicare kako se kunu i drze stranu braniteljima i ulizju se, a sa druge strane unistavaju ideale tih branitelja i pljuju po svima koji su dali zivote za te ideale tj domovinu hrvatsku sramite se bagro politicka