Ljudi sve to vide vani na tržnicama i u trgovinama i traže pa i mi ‘kumice’ moramo biti u trendu – smije se Kaštelanka Snježana Polić, svojevrsno zaštitno lice najpoznatije zagrebačke tržnice Dolac.
Ako nema u Snježe, nema nigdje, unaprijed smo upozoreni, a ona već prebire po kašetama u potrazi za egzotičnim blagom – voćem i povrćem koje je s globalizacijom odavno ušlo u metropolu i u sve bolje restorane, ali još nije saživjelo s "običnim" pukom, koji na Dolac i dalje najradije hodočasti po sir i vrhnje, piceka ili "narodnu" zelenjavu.
Foto: Tomislav Miletić/Pixsell
– Ovo vam je plavi andski krumpir koji već raste i u nas – s ponosom pokazuje Snježana na sitne, nepravilne i neugledne plodove. Izgledom podsjećaju na minijaturne rođake batata, a najbolji su, doznajemo, kad se pripremaju na pari. Okusa su slična kestenu i velika delikatesa u zapadnoj Europi, no u kašetici nije donijela ni dva kilograma.
Za žižulama lude Kinezi
– Treba ljude prvo naviknuti na novitete pa plavi krumpir u mene košta kao batat, 15 kuna – objašnjava kumica zabavljena potragom za još jednim egzotičnim “uljezom” na placu – neuglednom čičokom, još jednim divljim, ali minijaturnim rođakom našega ličkoga krumpira. No poput svoje plave inačice pune antocijana, i čičoka ima bolju reputaciju i visoko kotira na ljestvici najzdravijih namirnica svijeta. Iako su naši stari znali za nju i posebno im je bila draga zbog sadržaja inulina, neprobavljivih vlakana koja ‘hrane’ korisne bakterije u našim crijevima i čiste organizam od toksina, nove generacije danas je ponovno otkrivaju.
Može se konzumirati svježa, u juhama ili varivima, a zbog niskog glikemijskog indeksa idealna je za dijabetičare. Međutim, kao što je kupcima teško prodati čičoku, čak i bijele ili ljubičaste Snježanine mrkve, u čudu se gleda i kaki, japanska jabuka koja se odavno udomaćila u Istri, a stigla je i do okućnice Vuke Štorek u zagrebačkoj Dubravi, kraseći listopadna stabla u studenom i prosincu poput najsvečanijih božićnih ukrasa. Narančastocrveni plodovi, koji odolijevaju zimi i na minus 40 stupnjeva, u širokom se luku zaobilaze i po cijeni od 10 kuna, dok žižulama dostojanstvo na Dolcu vraćaju zagrebački Kinezi.
Zvana još i žižola, ćićindula, čičimak i cicindra, pravo ime žižule je, naime, kineska datulja. Po broju stabala najbrojnije je voće u Kini, dok joj u nas vrijednost znaju samo u Dalmaciji, posebno na području od Dubrovnika do Trogira. Ne zna se što je ljekovitije, plod ili lišće, pa joj kumice i ne daju prići za cijenu ispod 30 kuna za kilogram. No ta je cijena zdravlja prava sitnica u odnosu na voće i povrće u utrobi zagrebačke hraniteljice gdje se lekcije iz kakija ili čičimaka čine poput početnice za prvašiće u odnosu na složeniju literaturu s glavnim likovima poput asmine trilobe ili paw pawa, passion fruita, mangosteena, cherimoje ili ljubavnog voća, granadille, crvene i žute pitahaye...
Zagrepčanima ih je donio, tko drugi nego Ivan Šulog iz Donje Bistre, koji je unatrag desetak godina dokazao kako su zagorski bregi, osim za trsove, dobri i za uzgoj više od 30 vrsta egzota poput kiwana, indijanske banane, karele, goji bobica, ličija, kaboche, tamarilla, kumkvata, pepina, tamarinda, peruanskih jagoda... Brend Exotic King i te kako je cijenjen na zapadu Europe, gdje završava 90% njegove proizvodnje, dok u svijet egzota Šulog Hrvate još uvijek uvodi malim serijama u trgovačkim lancima ili u dućanu Exotic Food na Dolcu u kojemu su najčešći gosti chefovi poput Ane Ugarković.
Šampion marakuja za 130 kn
– Svakih nekoliko dana ona kupi nekoliko kilograma passion fruita ili marakuje – otkriva nam Toni Bingula iz Exotic Fooda. Neobičnog i jakog mirisa, narančaste, ljubičaste ili žute kore te zanimljivih sjemenki, ovo tropsko voće zovu i prvakom po nutritivnim vrijednostima. Ima tek 16 kalorija po komadu pa možda i zasluženo ima cijenu od čak 130 kuna za kilogram.
Crvene banane, pak, koje se ovdje prodaju za 37,50 kuna, imaju 10 puta veću nutritivnu vrijednost od običnih. Izvanredne su u kremastim smoothijima, objašnjava Bingula te pokazuje na još veću kraljicu među bananama – plantanu – u kulinarstvu poznatu kao bananu za kuhanje, prženje, pečenje, paniranje... te ukusnu zamjenu za rižu i krumpir. Nutritivno pak gledajući, plantane imaju gotovo 20 puta više vitamina A, tri puta više vitamina C, dvostruko više magnezija te kalija u odnosu na običnu bananu.
Feijoa porijeklom iz Kolumbije i Brazila, koja doseže cijenu od 100 kuna, danas pak prilično dobro raste i u mikroklimi doline Neretve. To voće je jedini izvor prirodnog joda i bogato je vitaminom C. Ugodnog mirisa te aromatičnog kiseloslatkog okusa, podsjeća na kombinaciju guave, ananasa, jagode i mente, dok tamarind, koji je inače jedna vrsta rogača, osvaja po količini pektina, objašnjava Bingula, predstavljajući nam i eddo krumpir. U peruanskoj trešnji, znanoj i kao divlja trešnja ili “ljubav u kavezu”, ima pak i proteina, dok se s tamarindom, zlatnim datuljama i crvenim bananama u energetskim bombama okusom izvrsno slažu i velike papaje koje ovdje koštaju oko 50 kuna.
– Jako su tražene gorke dinje, tzv. karele, koje i u nas rastu u plastenicima. Najviše ih traže dijabetičari i lani su bile apsolutni hit u Europi – tvrdi Bingula. Manioka ili kassava idealna je za osobe osjetljive na gluten, dok i za plavi krumpir koji ovdje košta gotovo trostruko nego Snježanin, imaju priču o osviještenim Ircima koji su ga jednom tjedno zbog antocijana, kojemu se pripisuju ljekovite moći, uvrstili i u prehranu predškolaca. Tko voli...
>>Znate li što su mangostin, lychee, pitaja, rambutan?
>>Antioksidativno djelovanje ovih sjemenki nadmašuje čak i ono bobičastog 'supervoća'
a sto ces, kad jadničci do jucer nisu znali da to postoji.