“Ubojstvo habsburškog nadvojvode Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine obično se u većini povijesnih knjiga prikazuje kao usamljeno djelo zaluđenog fanatika. Međutim, pomno istraživanje pozadine Gavrila Principa otkriva njegova tajna putovanja u London i Pariz tjednima prije toga ubojstva koji je pokrenuo cijeli lanac događaj poznatih pod nazivom Prvi svjetski rat. 1914. Balkan je bio pijun u daleko većoj šahovskoj igri globalnih središta moći.”
Zaboravite sve što ste učili iz povijesti i krenite učiti ponovo. To je ono što vam želi reći F. William Endahl u svojoj knjizi “Stoljeće rata”, popularnoj knjizi o anglo-američkoj naftnoj politici i novom svjetskom poretku, koja je doživjela i svoje drugo popunjeno izdanje. Endahl nas vodi unatrag u vrijeme koje gleda kroz naočale njegove teorije pa tako na putovanje o uzrocima Prvog svjetskog rata putuje u davnu 1846. kada je britanska vlada opozvala “Zakon o žitu” i počela čime se omogućila slobodna trgovina u poljoprivredi. Sve što je kasnije uslijedilo, a on to rasčlanjuje detalj po detalj, dovest će do Prvog svjetskog rata.
Teorije o uzročno-posljedičnoj vezi nafte i rata vrte se oko Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, a ono što doznajemo već smo od ranije znali, no nikad nismo informacije posložili na taj način da dobijemo šokantnu sliku onog što se događa u svjetskoj politici.
I dok su mnogi smatrali da je činjenica što je Irak 2000. godine počeo naftu prodavati u eurima, čime je na svjetskom tržištu oslabila moć dolara, tek slučajnost, a ne pravi razlog američkog uplitanja u tu istočnu zemlju, autor ove knjige pokazuje nam koliku ulogu u svijetu igra “dolarski sustav” i pita se što bi se dogodilo da velike izvoznice nafte poput Venezuele, Indonezije i Irana krenu prodavati naftu u eurima.
General Norman Schwarzkopf, koji je 1991. godine vodio napad na Irak, rekao je američkom Kongresu godinu dana ranije: “Srednji Istok je žila kucavica Zapada. Pokreće nas danas i s obzirom da na njega otpada 77 posto svjetskih naftnih rezervi, pokretat će nas i kad ostatak svijeta presuši.” To je bilo prije petnaestak godina. Danas se SAD spremaju na ostanak u Iraku i kontroliranje svjetskih točki nafte i drugih izvora energije. Kina i Indija razvile su se u naftne sile u vrijeme kad zalihe u drugim dijelovima svijeta smanjuju.
Vrijeme je da SAD krenu i prema njima, a Endahl nam daje putanju kojom će Amerika stići do svog cilja: stari američki neprijatelj Kuba je surogat Chavezove Venezuele , koju snažno podupiru Rusija i Kina. Chavez je s nedavno razgovarao s Kinom o preusmjeravanju nafte iz SAD-a u Kinu, odakle bi se ona prodavala američkim rafinerijama. Dio ugovora s Kinom uključuje i gradnju novog cjevovoda do obale Kolumbije, koju ne dira američka kontrola nad Panamskim kanalom. Rice stalno spominje snažnu vezu Kube i Venezuele, koja bi mogla doživjeti sličnu sudbinu kao i Kuba - izolaciju.
Iran se optužuje da planira razvoje osjetljive nuklearne tehnologije, a ovih dana su EU i SAD dale Teheranu posljednji ultimatum. Oko oružja za masovno uništene elomila su se koplja u slučaju Iraka prije par godina. Pod izlikom da spašavaju svijet, SAD su napale Irak i do danas nisu uspjele opravdati svoj napad “iračkim posjedovanjem oružja za masovno uništenje.” Hoće li se SAD uplitanjem u Iran ove godine pokušati dočepati jedne od najvažniji strateških naftnih točki na svijetu, tri kilometara duge zove između Perzijskog zaljeva i Arapskog mora? Endahl bi sigurno rekao “da”.
Ova je knjiga svjedočanstvo o politici iza međunarodne naftne industrije, o skandalima koji su nam poznati, te njihovim analizama kroz povijest raspada Sovjetskog saveza, Jugoslavije, ujedinjenja Njemačke, uspona i pada talibanskog režima te na kraju slučaja Iraka. Doznali smo mnogo toga što nismo znali.
Drugo dopunjeno izdanje trenutno je najprodavanija knjiga u nakladi AGM-a.
Autor o knjizi
"Zašto Irak? Dvanaest godina poslije rata protiv Iraka iz 1991. i dvije godine poslije događaja od 11. rujna, Washington je okupirao Irak i time osigurao strateški položaj u središtu strateški najvažnijega geografskog dijela svijeta. Neki stručnjaci za naftu vjeruju kako su iračke zalihe nafte veće i od onih koje posjeduje Saudijska Arabija. Stoga je bilo jasno, unatoč pričama o demokratskim promjenama, da američke vojne snage u Iraku namjeravaju ondje i ostati. Kad je rat protiv Iraka završio, velikom je dijelu svijeta postalo jasno da je Washington time svoju vojsk postavio kao omču na sve ključne svjetske tijekove nafte, posebice one koje vode u Europu i u rastuće gospodarske divove na Istoku - Kinu, Indiju i Istočnu Aziju. Sjedinjene Američke Države zauzele su ključne položaje diljem svijeta, od Balkana, preko Uzbekistana do Kabula i Japanskog mora." (W. F. Engdahl u Pogovoru novome izdanju)
Otvori KEKS Pay
