Koliko poznajete žena koje bi za svoje tijelo reklo da ga voli, da na njemu ne bi ništa mijenjale, čak ni jedan jedini madež ili boru? Ja ne poznajem nijednu. Ma koliko samouvjerena i sama bila, postoje neki dijelovi koje volim skrivati od drugih, praviti se da ih volim,a ustvari bih ih voljela promijeniti. Odakle taj poriv za mijenjanjem?Odakle osjećaj da nešto ne valja s izgledom mog tijela, kad je s funkcijama sve u redu? Tko je bio taj koji je rekao "Evo, ovo je lijepo, a sve ostalo nije".
Zaklela bi se da nam to nije rekao muškarac. Ne znam tko je izmislio šminku, al nekako mi se čini da nije opet nije muškarac. Muškarci nam ne govore da se šminkamo. Štoviše, često ih mrzimo kad nam ujutro govore kako smo "tad najljepše". Cosmopolitan uređuje žena. Ona je odredila da na naslovnici bude tijelo odjeveno u Photoshop. A onda nam na pola stranica ispire mozak kako je dobro osjećati se dobro u vlastitiom tijelu. Tko koga zbuinjuje ako ne žena ženu?
Eve Ensler ponavlja klišeje koje smo već čuli – kakvo god da vam je tijelo, volite ga. I to je dobro, zaista bi trebale voljeti svoje tijelo. Međutim, dok čitamo priče 80-ogodišnje starice koja neumorno radi trbušnjake u svojoj dobi, Indijke koja voli svoje jadhi tijelo, Afrikanke koja je ponosna na okrugle grudi, Talijanke koja je prevelike grudi dala smanjiti i pitamo se kako su te priče drugačije od onih koje imamo priliku pročitati u priručniku za samopomoć ili u istom onom Cosmopolitanu koji je “kriv za sve”.
"Mislim da sam do sad naučila sljedeće: da bih bila dobra Moram biti psihopat s osmijehom na licu, nikako ne smije jesti perece, moram biti sretno umrtvljena od botulinuma, moram dati pomoću cjevčica isisati iz sebe salo nalik na bijelu vaniliju i suziti picu. Moram pušti, trošiti, guliti, brijati, pumpati, bosti, piercati, bojati, rezati, prekrivati, osvjetljavati, sužavati, poravnavati, podizati, udarati, uobličavati, skidati viskom, sjeckati, umirati od gladi i, naposljetku, nestati.!"
Eve Ensler pretjeruje. Eve Ensler preuveličava stvari, male činove kojima želimo biti ljepši. Depilacija nogu voskom čini se teškom prisilom, a želja za vitkijim tijelom neizlječiva bolest. Priča nam o sedamnaestzogodišnjoj djevojci koja je debela i koja uživa u hrani. Eve je podržava, potajno joj je čak donosila čokoladice, nikad se ne zapitavši nije li debljina možda zdravstveni, a ne samo estetski problem.
Govori o idealu ljepote. Zar postoji samo jedan? Zar zaista svi ovi muškarci na svijetu hodaju s prototipom Barbike?
Ideja u knjizi je dobra – prestanite težiti za idealom ljepote – no nažalost poslije čitanja “Dobrog tijela” osjećala sam se loše, jer me Ensler indirektno popljuvala zbog moje želje da kosu bojim crnom, da šiške kratim ukoso i da noge depiliram kad tome dođe vrijeme. Militantan pristup izlaganja stvari prekrile su čak i one dobre stvari koje je rekla. Kupite knjigu, čisto da se osjećate bolje jer se ne osjećate kao autorica.
Više o temi
Eve Ensler poznata je kao autorica 'Vagininih monologa', a njen pokret za sprečavanje nasilja nad ženamana Valentinovo će slaviti osmu godinu postojanja.
U zahvalama na kraju knjige spominju se i dvoje ljudi iz Hrvatske, Rada Borić te Rade Šerbedžija.
Otvori KEKS Pay
