Naslovnica Enciklopedija Biografije

Vesna Girardi-Jurkić

1979. postaje ravnateljica u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Bila je stalna predstavnica RH pri UNESCO-u u Parizu od 1994. do 2001. Zaslužna je što su u Unescov popis svjetske baštine 1997. unešeni Eufrazijeva bazilika u Poreču i urbana cjelina grada Trogira te crkva sv. Jakova u Šibeniku sa starom gradskom jezgrom 2000.
01. prosinca 2016. u 00:00 0 komentara 55 prikaza

Rođena je 15. siječnja 1944. u Zagrebu. S roditeljima se 1947. preselila u Pulu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studij arheologije i engleskog jezika završila je 1968. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomski je obranila iz arheologije s izvrsnim rezultatom. 

Radni vijek započela je 1968. kao volonter vježbenik u Arheološkom muzeju Istre u Puli. U istom muzeju na Odjelu za antičku arheologiju postala je 1974. kustosica a četiri godine kasnije višom kustosicom. [PHOTOS]  

Voditeljicom tog Odjela imenovana je 1979. a nekoliko mjeseci kasnije postaje ravnateljicom Muzeja. Te godine je magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Organizirala je više od 70 izložbi u Hrvatskoj i svijetu.  

Posebno je bila angažirana na istraživanju i topografskom lociranju rimskih gospodarskim kompleksa u pulskom i porečkom ageru. Odlukom Muzejskog savjeta 1986. imenovana je muzejskom savjetnicom. 

Bila je vodič za talijanski, francuski i engleski jezik u kabinetu Josipa Broza Tita dok je boravio na Brijunima. 1991. je postala pomoćnicom ministra prosvjete, kulture i športa Vlatka Pavletića. Nakon razdvajanja naslijedila ga je na toj dužnosti kao ministrica 15. travnja 1992.

Uvela je „porez na šund“ za politički tjednik Feral Tribune. „Odluka je donesena nakon određenih razmišljanja i nakon određenih konzultacija“, pojasnila je. Nakon razdvajanja tog ministarstva postala je 3. travnja 1993. prva hrvatska ministrica kulture. Na toj dužnosti je bila do 18. listopada 1994. 

Te godine prelazi u hrvatsku diplomaciju. Bila je stalna predstavnica RH pri UNESCO-u u Parizu od 1994. do 2001. Ured je zbog nedostatka državnih sredstava opremila umjetninama i slikama iz svoje privatne zbirke. Zaslužna je što su u Unescov popis svjetske baštine 1997. unešeni Eufrazijeva bazilika u Poreču i urbana cjelina grada Trogira te crkva sv. Jakova u Šibeniku sa starom gradskom jezgrom 2000.

Za izložbu „Sjaj antičkim nekropola“ dobila je permanentno pokroviteljstvo predsjednika UNESCO-a Federica Mayora. U tom periodu radila je još jedan međunarodni projekt „Čarobna Istra“. 

2000. je doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom „Kultovi u procesu romanizacije aničke Istre“. Nakon povratka iz Pariza 2001. posvetila se nastavnoj karijeri. Predavala je na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Odjelu za latinitet i kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu gdje je 2008. postala redovni profesor. Bila je angažirana i kao profesor diplomskog studija Sveučilišta u Padovi.

Objavila je 12 knjiga, 24 priloga u knjigama i monografijama, 90 znanstvenih i 161 stručnih radova. Dobitnica je brojnih priznanja i odlikovanja: Povelje Saveza arheoloških društava Jugoslavije 1976. i 1977.,  Poveljue hrvatskog arheološkog društva 2005., Medalje Societa Istriana di Archeologija e Storia Patria, Reda kneza Branimira s ogrlicom, Spomenice Domovinske zahvalnosti. 

Njen suprug je bio odvjetnik Mirko Jurkić, sin odvjetnika Mirka Jurkića koji je bio glavni tajnik Matice hrvatske. Njegov bratić je slikar Gabriel Jurkić. Njihova kćer Kristina je voditeljica Arheološkog muzeja u Puli a druga kćer Tamara je pijanistica. 

Smrt ju je zatekla 29. kolovoza 2012. u Puli na dužnosti voditeljice Međunarodnog istraživačkog centra Brijuni – Medulin. Bila je entuzijast. Zalagala se za povratak Seusovog blaga u Hrvatsku.

Pokopana je u obiteljskog grobnici na zagrebačkom Mirogoju. 

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.