Alen Horvat koščat je, plavook 24-godišnjak. Tinejdžersku dob proveo je u zagrebačkom hotelu Laguni završivši autolimarski zanat. Ipak, zanatom se nije bavio. Prve godine radnog staža stekao je kao pomoćni radnik u nekim građevinskim firmama. Trenutačno je zaposlen u vukovarskom komunalnom poduzeću. Doduše, posljednjih je godinu i pol na bolovanju. Imao je težu ozljedu noge, a muči ga i PTSP. Ratne traume zaskočile su ga tek mnogo godina poslije, nakon povratka u rodni grad.
Kao netipičan predstavnik generacije, brine se sam za sebe, sam si kuha, pere, čisti. U najbližem susjedstvu tog mladog samotnjaka nastanjena je njegova majka, koja se u međuvremenu rastala od oca i zasnovala drugi brak. I otac se ponovo oženio, ali živi u Zagrebu.
Dječak sa snajperom
Godinama je naoko sve bilo u redu. Tek odnedavno počele su noćne more, depresije, pa provale agresije koje ne mogu kontrolirati objašnjava nekadašnji dječak preko kojeg su protutnjila najstrašnija vukovarska zbivanja. Prije trinaest godina, 18. studenog 1991., u koloni od osamdeset ljudi, 11-godišnje dijete zateklo se u minskim poljima, 26 sati vuklo se po kukuruzištima i debelom slavonskom blatu, bježeći od srpskih trupa koje su navirale prema Vukovaru. U istom proboju vukovarskih civila njegova je majka ranjena.
No, Alena Horvata, kako kaže, najsilovitije proganja prizor nagorjele kuće, gdje je kolona bjegunaca zagazila u gomilu nabacanih leševa... U kasnijim novinskim kronikama koje su bilježile sudbinu stanovnika srušenog i poraženog grada, Alen Horvat, njegovi roditelji i dvije sestre, predstavljeni su kao ratnička ikona najtragičnijeg trenutka Domovinskog rata.
Obiteljska fotografija Horvatovih koji su se upravo izvukli iz okupiranog Vukovara tiskana je u Večernjem listu 20. studenog 1991. Na njoj se vidi starija Alenova sestra koja u ruci drži automatsku pušku, Alenova majka s pištoljem i kalašnjikovom, i sam Alen, dječarac naoružan snajperom.
Obitelj se raspala
Koju godinu poslije grupni se portret raspao. Majka i troje djece čamili su u hotelu pokušavajući srediti svoje privremene živote. Otac je nastavio s ratnim pohodima. Ponekad bi se potajno vraćao u Vukovar, poduzimajući individualne, vrlo hrabre ali neefikasne akcije protiv okupatorskih jedinica. Vukovar je naposljetku oslobođen potezima međunarodne i hrvatske diplomacije.
Alen Horvat danas opet živi u rodnom Lušcu, ušorenom slavonskom selu koje je dva puta, zlokobnim alarmom na uzbunu, označilo preokret vukovarske ratne tragedije. Lužac je jedno od prvih prigradskih naselja Vukovara što su ga srpski osvajači počistili od Hrvata. Obitelj Alena Horvata prvi je put protjerana već u svibnju 1991. Bila je to odmazda lokalnih sljedbenika Slobodana Miloševića nad mjesnom političkom manjinom. Josip Horvat, Alenov otac, radnik obližnjeg Borova i kasniji vukovarski ratnik, već je tada žigosan kao "ustaša" iz stranačkog ešalona HDZ-a. U tromjesečnoj opsadi, koja će početi krajem kolovoza iste godine, na Vukovar je jurišalo 30.000 srpskih vojnika, rezervista i dobrovoljaca pod vodstvom JNA. Alen Horvat sa svojim roditeljima, sestrama i nekoliko susjednih obitelji, bio je zguran u podrum nedaleko od vukovarske bolnice.
Dana 6. studenog 1991. usmenom predajom stigla je vijest da je u njihovom Lušcu slomljen posljednji otpor hrvatskih branitelja. Kada je Lužac pao, znalo se, past će i Vukovar - objašnjava odrasli Alen Horvat, vjerujući da bi njegov život izgledao potpuno drukčije da se rat nije dogodio. Kako kaže, majka i otac možda se ne bi rastali, pa bi barem obitelj ostala na okupu.
Život u Zagrebu i autolimarska radionica
Alen Horvat, nekadašnji dječak-ratnik ima dva neispunjena sna. Premda je Vukovar već znatno obnovljen, za mladića njegovih godina to je dosadan grad u kojem se ne događa ništa uzbudljivije od svađa lokalnih političkih stranaka, izletničkih shopinga u Bosnu i povremenih hrvatsko-srpskih ekscesa, koji upozoravaju na jake reziduume rata.
Zato nakon realiziranog sna o povratku u Lužac, Alen Horvat sanja o novom povratku u Zagreb, gdje je proveo ranu mladost i gdje s novom obitelji živi njegov otac i idol. A druga mu je najjača želja postati kreditno sposoban, isposlovati kredit i uložiti novac u autolimarsku radionicu.
Uz građevinske i konobarske poslove, koje sam radio na određen rok, nisam uspio odraditi pripravnički staž. A početnika bez iskustva ne treba ni jedan majstor. Volio bih u Zagrebu otvoriti vlastitu radionicu kaže mladić.
Otvori KEKS Pay
