Datum nije mogao biti lošije izabran: 17. rujna 1939. sovjetske su
trupe Poljacima, koji su se zadnjim snagama očajnički branili od
nadmoćne Hitlerove vojske, udarile u leđa, zadavši im smrtni udarac.
Time
je započela rusko-njemačka dioba Poljske. Istoga je dana navečer, ali
70 godina kasnije, američki predsjednik Barack Obama telefonom javio
poljskom predsjedniku Donaldu Tusku da Amerika nakon osam godina ipak
odustaje od postavljanja raketnog štita u Poljskoj i Češkoj.
Politička
priča o štitu nije bila nimalo laka jer je instaliranje američkih
radara i raketa kod jednog dijela tamošnjeg stanovništva već iz
ekoloških razloga nailazilo na žestoke kritike. Vlade tih zemalja imale
su pune ruke posla da ljude uvjere u sigurnosno-političku korist štita.
Sada se osjećaju poput pokislih kokoši, koje su ostale same u
napuštenom dvorištu.
Lech Walesa je rekao da su Amerikanci
Poljake upotrijebili za svoje političke ciljeve, a onda ih odbacili kao
“staru krpu”. Slično je u svojem blogu pisao i bivši predsjednik Vaclav
Havel. Ne zaboravimo da je i češki premijer Topolanek morao odstupiti
upravo zbog tog famoznog štita. Naravno da su Amerikanci u ovom
trenutku neke bivše istočnoeuropske zemlje, kao Poljsku, Češku, ali i
Rumunjsku, žrtvovali zbog svog interesa da se nagode s Rusijom.
Ali
problem je dublji. Za Poljake je članstvo u EU, doduše, dobrodošlo. Ali
nije toliko važno kao ono u NATO-u, jer za razliku od NATO-a, EU nema
geopolitičku težinu. Poljaci su stoga svoje savezništvo s Amerikom
shvatili prije svega kao garanciju za opstanak u sjeni velikog ruskog
susjeda, ne zaboravljajući pritom ni Hitlera ni Drugi svjetski rat.
Obama si je u nekadašnjoj istočnoj Europi zabio autogol.
Odnosi
između Amerike i tih zemalja više neće biti prisni kao što su bili
dosad. S druge strane, postavlja se pitanje: što su Amerikanci
promjenom politike dobili? Malo ili gotovo ništa. U Rusiji vlada
trijumfalizam koji bi mogao ohrabriti jastrebove. Moskva je doduše za
kontrolu iranskog nuklearnog programa.
Ali Rusi i dalje
odbijaju uvođenje sankcija iranskom predsjedniku Ahmadinedžadu, koji ne
propušta nijednu priliku da negira holokaust nad Židovima. Amerikanci i
Rusi u jednom povijesnom trenutku mogu postati partneri. Ali oni nikada
neće biti saveznici. To je jedna od najvećih iluzija Baracka Obame.
Poljaci su stoga svoje savezništvo s Amerikom shvatili prije svega kao garanciju za opstanak u sjeni velikog ruskog susjeda, ne zaboravljajući pritom ni Hitlera ni Drugi svjetski rat.
Komentara 3
U Češkoj je 2/3 stanovništva protiv štita, u Poljskoj je protiv 56%. Ali, to Oršiću nije bitno. Nije bitno što je Rusija protiv štita, nije bitno što je velika većina Poljaka i Čeha protiv. Jer Oršiću je ideal Bush koji je u ime demokracije napadao druge države kako mu se prohtjelo.
Hej Slaveni, jos ste glupi! Poljaci i Cesi su u predvecerje drugog sv. rata, odabrali \"pravu\" starnu, svrstali se uz Anglosaksonce i od istih dobili noz u ledja! Raketni siti nije obrambeno oruzje (od i irana i Koreje - sic) nego first strike weapon, namjera da se unisti slavenska rasa. Rakete u Ceskoj i Poljskoj trebale su biti \"icing on the cake\". Privuci rusku odmazdu i tako dokrajciti slavenku rasu. Orsicu, hej Slaveni jos ste glupi.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Ne postoji nijedan primjer u kojem USA nije napustila svoje \"prijatelje\" kada im oni vise nisu bili od koristi...... a primjera kao ovih je bezbroj...i ne samo u politickim pitanjima....