I to da ima onoliko zvjezdica koliko ih je na Kantovu nebu
Godine 2008. umro je prevoditelj, književnik, čovjek enciklopedijskoga znanja, jedan od najvećih svjetskih i europskih erudita Tomislav Ladan.
Poznavali smo se četrdesetak godina.
Nekoliko puta sam ga intervjuirao.
Stanovali smo u blizini, pa smo se susretali na Britanskom trgu.
Ladan je svake večeri išao na posao u Leksikografski zavod u Frankopansku ulicu u Zagrebu, gdje je bio glavni direktor te urednik Osmojezičnog enciklopedijskog rječnika.
U devet sati počeo bi raditi, pa do kasno u noć.
Često sam ga pratio od Britanca do Frankopanske.
Nakon svakoga razgovora s njime, osjećao sam se kao da sam bio na godišnjem odmoru.
Danas ću izdvojiti jednu anegdotu koju mi je ispričao, uz napomenu da mi je obećao napisati i predgovor za zbirku anegdota.
Priča Ladan:
Odjednom sam čuo glas, ovako više kao glas načitane tetke nego nekog muškarca:
– Mladi druže, vidite li vi ovdje ovu anđeosku kopilad?
A to su bili neki anđeli na zidu jer smo bili u bivšem Hrvatskom domu koji je pretvoren u Dom Jugoslavenske narodne armije.
Rekao sam:
– To ne mogu biti nikako ni kopilad ni bastardi jer anđeli su samo duhovni entiteti.
– Ah, šta vi znate, balavče jedan, o duhovnim entitetima – uzvratio je.
Tada sam prepoznao tog čovjeka, pa sam rekao:
– Druže Krleža, znam ja mnogo više o tome nego što biste vi pomislili. De natura angelorum.
Onda je on rekao:
– E, kad ste tak učeni, idemo si nekaj popiti. Ljutu ili meku?
– Čujte, druže Krleža, kad nudi piće netko tko ima prihode i nadležnosti i beriva kao vi, to može biti samo francuski konjak koji ima na sebi onoliko zvjezdica koliko ih ima na Kantovu nebu.
A on meni:
– Vi ste još i bezobrazni!
– Manje-više, druže Krleža.
I tako je počelo naše prijateljstvo, završio je sa svojim kazivanjem Ladan.
Dobio je i pjesmu: Jer sve se može steći kad živiš svoje riječi...
Rijetko se posvećuju zabavne pjesme piscima. Međutim, pjesma napisana prije nekoliko godina posvećena je ravnatelju Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, jezikoslovcu, velikanu riječi, prevoditelju, književniku Tomislavu Ladanu:
Ako znanje je moć
Ja želim znati sve
Zašto moćni ljudi nose oružje
Ako pamet je lijepa
Želim biti lijep
Novi mister složene rečenice
Jer sve se može steći
Uz riječi, riječi, riječi
Mi mučimo se s novcima
I nemamo tih briga...
Kao bogata sirotinja
Što panično se boji knjiga
Jer sve se može steći
Kad živiš svoje riječi
Kao Tomislav Ladan
I nema tu ironije
Kad s krivog mjesta dolaze
Idoli kojima se svatko divi
Znanje ti ne koristi
I lakše je odustati
Svečanost je kada netko živi
Kao Tomislav Ladan
Na šarenim papirima
Uz brojku stoji slika
Neshvaćenih genija
I slavnih književnika
Ako pamet je lijepa
Želim biti lijep
Da svijet zna mene
I ja znam svijet
Kao Tomislav Ladan
Album “Stvari” na kojoj Djeca pjevaju pjesmu “Tomislav Ladan” producirali su Jura Ferina i Pavle Miholjević iz Svadbasa, a s njima je radio i Daniel Biffel, tada iz sastava Pun Kufer.
Hoće li Mamić, Šuker i ekipa organizirati kup nekoga maestra?
Prvi radio prijenos nogometne utakmice u Hrvatskoj i tadašnjoj Kraljevini SHS bio je na Radio Zagrebu 17. srpnja 1927. godine. Godinu poslije osnivanja. Utakmica je odigrana na igralištu Građanskog na inicijativu Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Prenošena je završna utakmica za Balokovićev pokal između Građanskog i HAŠK-a. Pobijedio je Građanski. Rezultat 4:2 (2:1). Podatke sam našao u Nogometnom leksikonu i u bilješkama nogometnog zaljubljenika i dobrog nogometnog znalca, novinara Zvonimira Magdića, kojeg zovemo Amigo.
Građanski je osvojio srebrni pehar, dar proslavljenog hrvatskog violinista Zlatka Balokovića.
Nisam siguran ima li još nekoga tko se toga sjeća? Tko je bio na utakmici? Tko je slušao radioprijenos?
Želim vam skrenuti pozornost na činjenicu da se nogomet igrao za pokal jednog violinista.
Hoće li jednog dana Mamić, Šuker i ekipa organizirati Kup, recimo, maestra Borisa Papandopula?
Ili nekoga drugoga od naših, a ujedno svjetskih, vrhunskih umjetnika?!
Zbog toga sam sretan da je Svadbas posvetio pjesmu Tomislavu Ladanu.
