Naslovnica Zagreb ZG Život

Kuntarić je za pobjedu na prvom Zagrebfestu saznao u rovu kod Trsta

Gdje su neki ljudi koje smo poznavali, s kojima smo se družili, koje smo gledali u novinama?
23. siječnja 2018. u 23:00 2 komentara 369 prikaza
mikrofon
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL/Ilustracija

Sjećanje na ljude koji su bili zvijezde u našem gradu

Gdje su neki ljudi?

Ljudi, koje smo poznavali, s kojima smo se družili, koje smo gledali u novinama, modnim časopisima?

Prekrasna manekenka Irena Uhl? Navodno da je u New Yorku. Nisam je vidio sigurno 40 godina, a u mladosti smo se družili. Bila je i supruga moga kolege Dobroslava Silobrčića. Poznatu, ne samo našu, već svjetsku manekenku Nušu Marović susreo sam u Rovinju, kada se vratila iz Pariza, ali je, na žalost, otišla iznenada na plavo nebo iznad Zagreba.

ljubav zagrebačke priče Nekada je za prvi rendes trebao uvod dug kao 'Rat i mir'

Sve više ih je tamo negdje daleko.

Prije 26 godina u svojoj 42. godini prestalo je kucati srce Đurđice Barlović, djevojački Miličević.

(objašnjenje mlađima: Đurđica je bila prva solistica Novih fosila).

Nedavno nas je ostavila Jagoda Kaloper.

Pjevačica Jasna Benedek nakon četrdesetak godina vratila se iz Njemačke u Zagreb.

Dunja Rajter od 1964. živi u Njemačkoj. Sjećam se da se udala za nešto mlađeg muškarca od sebe (o tomu su pisale revije), a vjenčanje je bilo u Zadru.

Dosjetka Vere Misite na pauzi snimanja Malih noćnih razgovora

U pauzi snimanja sedamdesetih godina 20. stoljeća vrlo popularne televizijske emisije Mali noćni razgovori u Šubićevoj ulici, gdje se sada nalazi Tvornica kulture, okupili su se novinari, mi voditelji, kamermani, tehničari oko gošće emisije poznate subrete Vere Misite, koja je u to vrijeme imala, čini mi se, 65 godina. /(Danas ne razumijem da je to bilo puno godina, kako se nama tada dečkima činilo.)

Teme razgovora su bile raznolike, pa je tako netko spomenuo atraktivnu glumicu i pjevačicu Dunju Rajter. Svi su hvalili Dunju Rajter, ali je jedan zlobnik primijetio da Dunja ima tanke noge. Na te je njegove riječi sjajna Vera Misita rekla:

Znate, i ja sam imala tanke noge, ali Bože moj, kaj sam s njima delala!

vanil-kiflice Zagrebačke priče Tetec mi je pričao o Giti, gdje su se jele vanil-kiflice i najbolja čokolada s rižom

Kako smo zbog Trsta vješali Sinjor Pellu, a onda ga pljeskom dočekali

Dakle, prvi pobjednik Zagrebačkog festival Ljubo Kuntarić nije znao da je pobijedio jer je bio u rovu negdje oko Trsta.

Trst. Kakve su to bile kupnje!

Buđenje u 4 sata ujutro, kako bismo stigli u Trst do pola devet kada se otvaraju trgovine. Pod uvjetom da ideš autom.

Ako si išao autobusom, onda je polazak bio u pola jedan, poslije ponoći, a u Trst se dolazilo oko 6. I što raditi do otvaranja dućana?

Onda jurnjava iz dućana u dućan, u podne se zatvaraju trgovine, ali otvorene su one druge Standa, Upim, Coin… pa strepnje na carini…

Joj, dobro sam prošla, a imala sam tri para cipela, dva grudnjaka, najlonke, 4 kile riže, dvije kile kave, ulje…

To je bio život!

Moja klapa, nešto kasnije, znala si je priuštiti luksuz: autom bismo “skoknuli” do Trsta na capuccino (tada makijato nije bio u modi) i na vecchiu romagnu.

A sada je Trst bez veze. Onaj čuveni Ponte Rosso (na kojemu se šminkeri nisu ni pojavljivali) sada su zauzeli Kinezi.

Sve se manje kupuje u Italiji.

Da nije bilo ZERP-a, ne bih se ni sjetio Talijana.

Zanimljivi su nam jedino zbog skijanja na Kronplatzu, pogledamo dobre nogometne utakmice, odnosno skoknemo do Padove, kada idemo na zamjenu jetre.

Ipak je dobro da taj Trst nije postao naš.

Upropastili bismo taj lijepi grad. Jer, Trst je zanimljiv i lijep grad, samo što ga nikada nismo, zbog šopinga, turistički promatrali.

Godine 1953.: “Život damo, Trst ne damo!” “Sinjor Pelu na banderu”. Bila je i druga verzija “Svinju Pelu na banderu!”

Predsjedniku Pelli usput je pridodan i papa Pio.

Sjećam se, tada sam bio pionir u Bjelovaru.

Kao što su bile demonstracije sa spomenutim parolama u cijeloj tadašnjoj državi, tako je to bilo i u bjelovarskom parku.

Napravljena je papirnata lutka na kojoj je pisalo Sinjor Pella.

Završetak demonstracija bio je kada smo Sinjor Pellu spalili.

Ali, poslušajte me dobro, nakon nekoliko godina, demokršćanin Signore Giuseppe Pella nije više bio talijanski predsjednik, već je postao, čini mi se, ministar prometa ili nešto slično. I svečano je došao u Jugoslaviju, bio je primljen na visokom državnom nivou, a mi smo mu pljeskali i pljeskali…

Kako sad to? A ja sam ga s drugaricama i drugovima pionirima spalio u bjelovarskom parku?!

Moj mali mozak tada nije shvaćao što je politika.

Mozak mi je sve manji.     

Dvanaest odabranih skladbi izvodilo je samo dvoje pjevača

Uskoro će, 28. siječnja, biti održan 65. Zagrebfest. Zbog toga mali podsjetnik na početak festivala i jednu pjevačicu koja se uvijek spominje kada je riječ o njegovu prvu izdanju, a o njoj se baš puno toga ne zna.

Godine 1953. raspisan je natječaj “Izaberite najbolje plesne melodije”. I tako je započeo Zagrebački festival zabavne glazbe, koji je samo tri godine mlađi od čuvenog talijanskog Sanrema i dvije godine stariji od natjecanja za pjesmu Eurovizije. Festival je zamišljen kao natjecanje skladatelja.

Prvi je održan u Koncertnoj dvorani Istra (današnje Zagrebačko kazalište mladih), a zbog izuzetnog zanimanja publike, repriza tog finala održana je u dvije večeri sredinom siječnja 1954.

Do zaključenja natječaja pristiglo je ukupno 108 dotad neobjavljenih i neizvedenih skladbi koje su umjesto autorskog potpisa nosile šifru autora, tako da ni stručni žiri, koji je odabrao 12 festivalskih pjesama, nije znao o čijim je radovima riječ.

Na prvom zagrebačkom festivalu nastupilo je samo dvoje pjevača, Rajka Vali i Ivo Robić. Svatko je pjevao šest pjesama. Pobijedila je skladba “Ta tvoja ruka mala” koju je pjevao Ivo Robić, a skladao Ljubo Kuntarić. Tekst je napisala Blanka Chudoba.

Festival se održavao u vrijeme Tršćanske krize. Skladatelj Ljubo Kuntarić nije bio na festivalu, već u uniformi u rovu nedaleko od Trsta te je za pobjedu doznao mjesec dana poslije.

Zagrebački je festival potaknuo domaće stvaralaštvo kvalitetnih šlagera i počeo promovirati pop-glazbu, rock, šansonu i mjuzikle…

Tko je ta Rajka Vali?

Rajka Vali, rođena je kao Valerija Raukar. Tajnica redakcije krivo je zapisala njezino ime pa je tako Valerija Raukar postala i ostala Rajka Vali. Rajka Vali udala se za Bojana Hohnjeca, poznatog predratnog jazz-muzičara. I njezin drugi suprug s kojim je otišla u Njemačku bio je također jazz-glazbenik – poznati bubnjar Marijan Moša Marjanović. (Godine 1955. na Festivalu pobijedio je skladatelj Marijan Marjanović s plesnom melodijom pod naslovom Mambo, mambo u interpretaciji Rajke Vali. I taj je podatak bitan.)

Uz pjevačku karijeru Rajka je i studirala arhitekturu, koju je diplomirala 1955. godine. Pjevala je u Francuskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

Njemačke su je novine najavljivale kao „hrvatsku Catherinu Valente”.

Rajka Vali (dobro zvuči) ostat će zapamćena kao naša prva poslijeratna pjevačica zabavne glazbe, a njezine pjesme poput „Kao plavi dim“, „Mambo mambo“, „Ti i ja“, „Kad bi me volio ti“ itd. ostat će zabilježene u našoj zabavnoj glazbi.

Umrla je 2011. godine.

Nikada nisam upoznao Rajku Vali.

U križaljkama možete još naići na pitanje: ime poznate hrvatske pjevačice Vali?

Ivo Robić, Mister Morgen, počiva od 2000. godine na Mirogoju u skromnoj obiteljskoj grobnici uz suprugu Martu.     

Pogledajte i galeriju: Ružna Nina doživjela je pravu transformaciju, evo kako sada izgleda

mikrofon
1 / 6
Humoristična serija "Ne daj se Nina" prikazivala se na RTL-u, a snimljena je prema licenciji kolumbijske telenovele "Yo soy Betty, la fea". U našoj inačici ružnu Betty, odnosno Ninu, glumila je Lana Gojak. 
vjenčanje zagrebačke priče Na vratima jednosobnog stana ima mjesta i za sedmo prezime Franjo Tuđman Zagrebačke priče Kako me je predsjednik Tuđman natjerao da ispričam vic o njemu! ZAGREBAČKE PRIČE Kad me ugledate da stojim na ulici, recite mi da četvorka ne vozi
Iskusi adventsku Hrvatsku
DOŽIVLJAJ NA DAR
Iskusi adventsku Hrvatsku: Donosimo kompletan vodič kroz dobru zabavu

A1 izdvaja za Vas

  • @bserver:

    tak nekaj može napisati samo Vojo Šiljak. Poznavao sam Ljubu Kuntarića, njegovu obitelj, djecu, Ivu Robića, Moša Marjanovića...(njegov sin Hrvoje je bio vokal u Plavoj travi zaborava a unuk Nikola je trenutno u usponu. Sve 5 o njima ali bili ... prikaži još! smo mladi..o tom se radi.. a i nije bilo televizije a pogotovo interneta, pa su se ljudi okupljali, družili i zabavljali. Danas sve vodi otuđenju. Novac je važniji od čovjeka.

  • prohujalo:

    Ljubo Kuntarić je bio mobiliziran u Muggi (Milje) iznad Trsta.Lijep gradić kroz koji prolazite ako iz Trsta idete na prijelaz Ankaran.