Izgledalo je potpuno idilično – plavo nebo s pahuljastim bijelim oblacima, zelena trava na pašnjaku kojem se ne vidi kraja, a po kojem šeću krupna svjetlosiva goveda velikih rogova. To su podolci, gotovo pa izumrla vrsta. U Hrvatskoj ih ima samo 220. Polovina ih je na poplavnom prisavskom pašnjaku, florom i faunom bogatom zaštićenom krajobrazu Gajna čijih 300 hektara površine čuva Ivica Kovačević iz Oprisavaca, jedan od uzgajivača podolaca. U svome stadu ima ih 23, i još toliko križanih goveda. Bik Bubi charolais pasmine zvijezda je njegova kravljeg harema i zbog svojih je svakodnevnih aktivnosti skinuo dvjestotinjak kilograma.
Podolke se same tele
Uz Kovačevićevo, na Gajni su još tri stada s podolcima, a u najam su stočari ovaj pašnjak između Oprisavaca i Poljanaca dobili lani od Hrvatskih voda, na pet godina. Pravilo je da jedan hektar “pripada” jednom govedu.
– Četvrta sam generacija u svojoj obitelji koja se bavi ovakvim načinom uzgoja, pašarenjem. Moji su prije imali druga goveda, mi vraćamo tradicijska. I to je egzistencija za cijelu moju obitelj. Dijelom smo se osigurali na ovih pet godina, ali to je vrlo kratak rok u našoj proizvodnji koja nije od danas do sutra, već moramo planirati malo dugoročnije. Ako ostanemo bez pašnjaka, ostat ćemo bez svega – kaže 44-godišnji Ivica.
U poslu oko blaga Kovačeviću pomaže njegova mnogočlana obitelj, glavni je oslonac za administraciju i označavanje goveda supruga Marija, a tu je i petero djece – Ena kad dođe iz Zagreba sa studija, Magdalena koja je završila srednju obrtničku i ne namjerava iz Oprisavaca, Kristina koja će sad u treći razred agroturističke, od jeseni osmaš Marin te petogodišnji Adam. – Imamo i lipicanca, o konju se brinemo Megi i ja – kaže Kristina. – A ja hranim bikove koji su kod kuće, dajem im vodu, očistim pod njima. Volim ići i na Gajnu, pomagati mami i tati – domeće Marin.
– Nemamo bika podolca jer su svi u krvnom srodstvu pa je zato tu naš Bubi – govori Marija dok bik nezainteresiran za ljude prilazi kanti sa stočnim brašnom koju je Ivica ponio. Skupljaju se oko gazde i ostala goveda, no jedna podolka sa svojim teletom odlazi u kontra smjeru.
VEZANI ČLANCI:
Kovačevići objašnjavaju kako prvih nekoliko dana te krave ne vole i ne daju da se itko približi teletu pa se s podolkama nadmudruju kako da odmah markiraju mladunce i uvedu ih u upisnik. Ove na sve vremenske uvjete iznimno otporne krave karakterizira to što su brižne majke pa, vide li kakav žbun, tu ostave tele koje ih čeka na mjestu gdje su ga ostavile. Podolke se same tele, u prirodi:
– Otporne su i dobre genetike pa naše krave i ne vide injekciju – objašnjava Ivica, član pašnjačke zajednice – eko zadruge koja okuplja 16 OPGova s područja općine. Zadrugari imaju neke strojeve zajedničke, što pojeftinjuje poljoprivrednu proizvodnju.
GALERIJA Oprisavci: OPG Ivica Kovačević, uzgajivač podolskog goveda
Samo 20 hektara zemlje
Kovačevići obrađuju dvadesetak hektara zemlje, od čega je državne manje od dva, i poput mnogih drugih stočara obradivih površina nemaju dovoljno za proizvodnju hrane za svu stoku pa dio moraju kupiti. Da nevolja bude veća, jako nevrijeme im je potpuno uništilo kukuruz.
– Samo u kukuruzu šteta je oko 10 tisuća eura – zastajkujući pokraj đerma ispred uređenog tradicijskog šokačkog stana na Gajni kaže Ivica dodajući kako je seljak nekoć mogao živjeti s tri krave, a sad mu treba 50.
Kovačevići su do 2009. imali farmu muznih krava, s uzgojem podolaca započeli su 2016., između su se bavili raznim oblicima poljoprivrede, uporni da u onome što vole, žele i znaju raditi ostanu: – Kredite nismo dizali, ulažemo koliko imamo – govori Ivica. – Možemo normalno živjeti i školovati djecu – dodaje njegova Marija.
Ima u Hrvatskoj onih koji mogu i hoce, ali jos vise onih koji ne ce i ne mogu. A tako je iu drugim zemljma, 10% stanovništva vuče onih drugih 90%. U pametnim zemljama se tih 10% jako cijeni i nagradjuje, a u manje pametnim se ih vuče dolje, jer smo navodno svi jednaki, a nismo.