Gledano iz zraka, na pašnjacima rasutim po obroncima Papuka i Bilogore onako bijele i sitne izgledaju poput visibaba, no kad im se približite zemljanim putem, začut ćete blejanje. To su travničke pramenke, na vremenske uvjete otporne ovce čije su odlike krupnoća, brži prirast mesa i mliječnost.
Tihomir Andrejić iz Katinca, sela u općini Đulovac, ima ih 800. U ručnoj mužnji je 700 ovaca. Ove muzne sezone ovce do staje za mužnju tjera – dronom. Unatrag godinu dana upotrebljava ga i u nadziranju ovaca, za provjeru pašnjaka, usjeva... Vozači su on i nećak Luka, a Tihomir kaže da dron zamjenjuje desetak pastira. Dok traje mužnja, ovce su u slobodnom ispustu i po cijele dane pasu.
Pola godine u Austriji
– Kad sam završio srednju školu za vozača, mislio sam da je izvan granica Hrvatske bolja situacija, da teku med i mlijeko. Ali na svojoj sam koži osjetio da to nije tako. Pola godine sam u Austriji radio u struci. I shvatio da je najljepše tamo gdje odrasteš i vratio se kući – govori 29-godišnji Tihomir, najmlađi od jedanaestero djece u obitelji koja se prije tri desetljeća u Katinac doselila iz Letinca na Kosovu, planinskog sela u kojem su se Andrejići također bavili poljoprivredom.
VEZANI ČLANCI:
– Žena i ja smo tu došli s devetero djece, ni ne pitaj kakav je put bio. Imamo tri kćeri i osam sinova, Tihomir i Franjo rođeni su u Hrvatskoj – kaže Rade Andrejić čijih je sedmero djece ostalo u Katincu, a on se ponosi svima njima jer su stasali u čestite ljude:
– Imam i sedamnaestero unučadi, osamnaesto je na putu. Samo, po mojoj računici, trebao sam ih već imati pedeset, da su se svi sinovi oženili – govori Rade dok unuci Magdalena i Luka trčkaraju oko njega pa s njima, braćom Tihomirom, Gasparom i Ivicom odlazimo do jedne od njihovih kuća gdje su u dvorištu i dva konja s kojima momci ponekad odlaze u obilazak pašnjaka. Ovdje su i laktofrizi u kojima se čuva mlijeko, po koje svaki drugi dan dolazi Vindijina cisterna. Kao proizvođač, Tihomir po litri dobije 1,4 eura.
– Tata je OPG osnovao 2003. godine, držao je krave i bavio se mljekarstvom, od kojeg je zbog loše cijene mlijeka odustao nakon sedam godina pa je kupio 50 janjaca, da ih othrani na dudu, jer je bilo viška mlijeka. Odlučio je janjce prodati za meso, no kad je došlo vrijeme klanja, bilo mu je žao i ostavio ih je za rasplod. Dogodine je kupio još 50, za proširenje stada. Prijatelj mu je predložio da počne musti ovce jer je to isplativa grana, a tati je bilo smiješno jer nije ni čuo da netko može musti ovce, a kamoli da se od toga može živjeti. Sve se to događalo kad sam završavao srednju, a kad sam se iz Austrije vratio kući, tata i braća su imali ozbiljne planove i htio sam pomoći. Kad je tati došlo vrijeme za mirovinu, sjeli smo za stol i dogovorili da ja preuzmem gospodarstvo, što se prije tri godine i dogodilo – govori Tihomir, dižući dron, da nam demonstrira kako njime navodi ovce da idu kamo treba.
VEZANI ČLANCI:
Gledali druge zemlje
Andrejićevi pašnjaci opasani su s 9,5 kilometara električnih pastira koji se napajaju solarima i energijom iz mreže.
– Imamo puno mehanizacije, malo smo gledali kako se radi u Australiji, kako u Kini pa smo ovdje odlučili primijeniti dio toga – kaže Gaspar Andrejić čija se obitelj osim mljekarstvom bavi i proizvodnjom mesa te uslužnom obradom zemlje.
to su sretni ljudi. sreću treba zaslužiti....