Hrvatski građanin u prosjeku pojede 20,02 kilograma ribe godišnje, pokazalo je najnovije istraživanje o potrošnji proizvoda ribarstva i akvakulture Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede na temelju izračuna proizvodno-potrošne bilance hrane, ukupne domaće proizvodnje ribe namijenjene ljudskoj prehrani, vanjskotrgovinskoj razmjeni te industrijskoj potrošnji u 2019.
Prema nekim procjenama, u 1992. jeli smo 2,7 kilograma, u 2000. 7,26 kg, a 2015., primjerice, 15 kg, dok je Europski tržišni opservatorij za ribarstvo i akvakulturu (EUMOFA, 2019.) u 2017. izračunao hrvatsku potrošnju od 18,7 kg ribe po stanovniku, a u 2018. od 19,19 kg, što je rast od 6%. A ona i dalje raste.
Šaran glavni na kopnu
Na temelju vlastitih egzaktnih podataka, kao i statistike DZS-a, resorno ministarstvo je pak u 2018. zabilježilo potrošnju od 18,04 kg, a u 2019. rast od 11% ili za gotovo dva kilograma više, te smo sada, kako tvrde, po konzumaciji u sredini ljestvice EU, gdje je prosječna potrošnja nešto veća od 24 kg per capita, dok se u prvoplasiranoj Malti, koja je s potrošnjom nadjačala i Portugal, konzumira 89,95 kilograma, a posljednjoj na listi – Češkoj, koja je “prestigla” Mađarsku, svega 5,6 kg “po glavi”.
Ukupna neto ponuda proizvoda ribarstva i akvakulture u 2018. iznosila je 77.975,90 t (proizvodnja + uvoz - izvoz), od čega su 4241,9 tona pojeli turisti, oko 0,051 kg dnevno po glavi u odnosu na 83.2 mil. zabilježenih noćenja, a godinu kasnije narasla je 11%, na 85.678,6,11 t, uz turističku potrošnju od 4291,5 t i 84,1 mil. noćenja.
– Svjesni smo da su neki od glavnih razloga zašto se ne jede više ribe u njezinoj cijeni, u navikama potrošača, brzini življenja i drugim faktorima na koje se može utjecati i upravo tu treba poduzimati mjere i aktivnosti koje će doprinijeti daljnjem povećanju potrošnje – kažu iz ministarstva, ističući kako se, prema istraživanju, u 2019. najviše konzumirala svježa ili rashlađena riba (30,14%), riblji fileti (20,29%), glavonošci (17,94%), pripremljena ili konzervirana riba (14,31%), dok proizvodi konzumirani u manjem obimu uključuju sušenu, soljenu i dimljenu ribu (6,25%), rakove (4,12%), mekušce (3,99%), pripremljene ili konzervirane rakove, mekušce i ostale akvatične beskralješnjake (2,59%) te smrznutu ribu (0,33%).
Govorimo li o vrstama, najviše jedemo pelagičnu, plavu ribu (inćune i srdele), pa glavonošce (lignje, sipe, hobotnice), demerzalne ili pridnene vrste, poput oslića, plosnatica te ostale vrste bijele ribe poput lubina i komarče (brancina i orade). Potrošnja slatkovodne ribe mizerna je, kao i njezina dostupnost. U ukupnoj godišnjoj potrošnji od oko 20 kg, potrošnja slatkovodne ribe (uključujući i diadromnu ribu), iznosi svega 1-2 kg po stanovniku. U 2018. ukupan iskrcaj iz gospodarskog ribolova na moru iznosio je 69.253,53 tone ribe, a u 2019. ulovljeno je manje, 63.230,85 tona.
Male plave ribe ulovljeno je čak 57 tisuća tona, slijedi bijela riba (3520 tona), potom rakovi (1013 tona), glavonošci, školjkaši, hrskavična riba, velika plava riba... No kako se velike količine ulovljene male plave ribe koriste i za ishranu u marikulturi, oko 12.400 tona srdele pojele su tune, dok je od ukupne brojke oko 27 tisuća tona ribe te oko 2,3 tisuće tona rakova, školjkaša, glavonožaca... završilo u preradi. U gospodarskom ribolovu u Savi i Dunavu ulovljeno je 48,9 tona slatkovodne ribe u 2018., te 46,7 tona u 2019. U Savi najbolje grizu deverike, som, štuka i šaran, a u Dunavu smuđ, som i deverika.
Udio Dunava u ukupnom ulovu je veći od 90%. Proizvodnja u akvakulturi bilježi pak rast u 2019. u odnosu na prethodnu godinu za 200 t, na 3100 tona, a isto tako i marikultura, sa 16.730 na 17.342,5 t u 2019. Glavne slatkovodne vrste u uzgoju su šaran (dvije trećine proizvodnje), sivi i bijeli glavaš, kalifornijska pastrva, bijeli amur... a morske brancin i orada (12,8 tisuća tona), tuna (2,7 tisuća tona), dagnje, hama, kamenice... Zadarski Cromaris, prvi po uzgoju orade i brancina u Hrvatskoj te šesti u svijetu upravo je na tržište lansirao i gofa, a za koji dan u prodaju stiže i zubatac iz održiva uzgoja.
S obzirom na to da se i ulov iz negospodarskog ribolova zadržava, i on je ušao u statistiku proizvodnje svježe ribe. Ukupno su za sportski ribolov u 2019. izdane 42.974 godišnje i polugodišnje dozvole te ulovljeno 1914,9 t ribe, a u rekreacijskom ribolovu za kojeg je izdano 48.976 dozvola 934,2 kg. U sportskom ribolovu na slatkim vodama, 41.699 ribiča ulovilo je 526 t, najviše šarana, babuške i deverike. Oko 3500 malih obalnih ribara s povlasticama za gospodarski ribolov (dopušteno do 5 kg/dan) u 2019. ulovilo je 153 t.
Najviše uvozimo smrznuto
Izuzmu li se haringe (sleđevi) za ishranu tuna (9509 t), najviše uvozimo smrznutu ribu, filete, glavonošce te pripremljenu i konzerviranu ribu, na koje otpada 82% ukupnog uvoza. Najviše pak izvezemo smrznute i svježe ribe (oko 48 tisuća tona). Iz ministarstva ističu kako je Strategijom razvoja akvakulture 2020.-2030. “Više od ribnjaka“ planiran niz mjera u cilju zdravijeg života građana, a posredno i boljitka ribara i uzgajivača.
– Imajući u vidu dostupnost našeg morskog i kopnenog bogatstva svakako valja nastaviti s aktivnostima usmjerenima na povećanje ukupne potrošnje ribe, a napose iz lokalnog ulova i uzgoja – kazali su.
