Bio je pročelnik, župan, ministar. Nakon smjene kolegice Milanke Opačić postao je i potpredsjednik Sabora. Siniša Hajdaš Dončić govori o tome kako vidi svoju novu funkciju, što se događa u SDP-u, ali i vidi li bivšeg šefa Zorana Milanovića ponovno u politici.
I kako se naviknuti na veliki ured, veću plaću, automobil i vozača 24 sata na dan?
I službeni automobil i ured i službenog vozača doživljavam i koristim isključivo kao sredstvo namijenjeno tome da bih mogao na što kvalitetniji način obavljati dužnost koja mi je povjerena, a to je vrlo časna dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora.
Vodili ste već i sjednicu, kažu neki vaši kolege da ste se sasvim dobro snašli. Je li bilo priprema ili je to iskustvo?
Nije bilo priprema. Bio sam i župan i ministar... Ništa se puno nije promijenilo. Ono što sigurno jest je da je lakše biti oporbeni potpredsjednik Sabora nego iz vladajuće većine. No, rekao sam kolegama da mogu uskočiti i pripomoći pri vođenju sjednica kad god mogu i kad nemam drugih obveza i aktivnosti.
Vaša prethodnica na toj funkciji, kolegica Milanka Opačić, vaše je imenovanje dočekala s nizom kritika. Među ostalim kazala je i da vas je tom funkcijom Bernardić kupio, a da ste rušili stranku jer ste htjeli veliku koaliciju, promjenu imena stranke, da SDP-ov kandidat za premijera bude Zvonimir Mršić... Pa idemo redom, jeste li za veliku koaliciju?
Gdje i kad sam se ja za to zalagao? Sve što sam rekao u jednom intervjuu jest da je i velika koalicija opcija koja se može dogoditi. To je bila analiza u slučaju prijevremenih izbora, nije me nitko pitao za moj stav o velikoj koaliciji čiji sam protivnik. Držim da je svako društvo već u svojoj osnovi ideološki podijeljeno, a ako nije tako, ono stagnira. Međutim, ne mislim to u smislu kako je to kod nas, podijeljeno na pitanju „partizana i ustaša“, već podijeljeno na pitanjima obrazovanja, školstva i zaštite okoliša. Nisam za zajedništvo, za politiku Kolinde Grabar-Kitarović. U tom se slučaju možemo vratiti u Savez komunista Hrvatske pa ćemo imati zajedništvo. Kao drugo, o Zvonimiru Mršiću kao kandidatu SDP-a za premijera također sam govorio kao o dobrom rješenju u tom trenutku, da se išlo na prijevremene izbore. To nije rušenje predsjednika SDP-a, to je bio moj stav.
I dalje mislite da bi SDP trebao imati nekog drugog kandidata za premijera?
Više ne jer nema ni prijevremenih izbora. Živimo u 21. stoljeću koje je izrazito turbulentno. Stvari se mijenjaju doslovce iz dana u dan i ono što je bilo aktualno prije dva ili tri mjeseca danas više nije. A na priče da me se kupilo funkcijom reći ću da me nitko ne može kupiti nijednom funkcijom jer sam neovisan. To mi ne znači ništa u životu.
A što je s optužbom da ste htjeli promjenu imena Partije?
Kad? Nisam to nikad izjavio. I tu bih s ovom pričom i s izjavama kolegice Opačić te njezinim emotivnim reakcijama stao.
Sve te emotivne reakcije oslikavaju stanje u SDP-u. Koliko ste zadovoljni situacijom?
Generalno, osim u Primorsko-goranskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji, situacija definitivno nije dobra. Stranka ima velikih problema u Dalmaciji i Slavoniji i uistinu se nadam da će se unutarstranačke tenzije konačno malo smiriti i da će se raditi na konsolidaciji stranke, posebno u Dalmaciji i Slavoniji. Ali ne samo na tom jednom unutarstranačkom nivou, već u otvaranju stranke prema građanima. I to je ključ. Naravno da nisam zadovoljan stanjem u stranci, može bolje. Sada je ljeto, do rujna ima vremena da se u ležernijem radnom političko-saborskom ritmu riješe neke stvari, da se pripremi novi Statut stranke, uvedu nova pravila i, što je najvažnije, novi sadržaj SDP-a, odnosno nove politike. Svijet se mijenja, Hrvatska se mijenja. Što je bilo aktualno prije dvije ili tri godine, više nije. Pa tako ni što se tiče SDP-a.
Kako bi se točno SDP trebao mijenjati i što ste uopće sada?
SDP je stranka lijevog centra koja u svjetonazorskom smislu zasigurno ulazi u jedan dio liberalno-građanske opcije. Imamo svoj lijevi mainstream i to je socijaldemokracija, ali po svim relevantnim istraživanjima za nas glasa i jedan dio centra koji je liberalno-građanska opcija. I to je zapravo SDP. Dosta očekujem od stranačkih savjeta koji su formirani. Ja SDP vidim isključivo kao građansku opciju koja je protiv klijentelističko-rođačke opcije koja Hrvatskom vlada. Želim da SDP bude predvodnik građana Hrvatske kojima ne treba veza da rješavaju probleme u prvom stupnju, dakle za građanske dozvole, odlazak k liječniku… A HDZ je upravo to, klijentelističko-rođačka opcija koja bi stvari baš rješavala telefonom.
Vi niste nikad uzeli telefon i nešto riješili?
Nemam koga zvati.
A jesu vas zvali? Ipak ste bili i župan, ministar, pročelnik?
Lagao bih vas da kažem da ljudi ne zovu, ali to je problem mentaliteta. Zato i kažem da Hrvatska to mora riješiti. Naravno da ćete pomoći nekome tko vas nazove, ako je hitno, ali ne možete rješavati stvari iz sive zone putem telefona. To je ta razlika o kojoj govorim.
Žalite li što se prije godinu dana niste kandidirali za šefa SDP-a?
Ne. Još tada rekao sam da se ne želim kandidirati jer sam bio šef kampanje Zorana Milanovića. To je bilo apsolutno neprimjereno.
A imate li takvih ambicija?
Ne znam što ću raditi, ali spreman sam uvijek dati sve od sebe da radim na unapređenju hrvatskog društva.
I ministar ste postali slučajno, kada je to mjesto napustio Zlatko Komadina?
Nisam namjeravao postati ministar. Razgovarao sam s Nevenom Mimicom koji je koordinirao imenovanje ministara i rekao mu da nisam zainteresiran za ministarsku funkciju jer sam taman bio izabran za župana. Dogodilo se nenadano.
Dobili ste težak resor o kojem niste mnogo znali?
Sve je stvar upravljanja i fokusiranja, a ja sam bio fokusiran. Najviše me veseli razdoblje između ondašnjeg i današnjeg ministarstva koje više nije na prvim stranicama novinama jer, ispada, ništa ne radi. Ja sam javno govorio o svim potezima koje planiramo raditi. To zvuči nepopularno. Rekao sam da treba spasiti željeznicu i, što god netko mislio, ona i jest spašena jer je Europska komisija prihvatila plan restrukturiranja HŽ Carga i HŽ Putničkog prijevoza. Znali smo da će dvije, tri tisuće ljudi morati van iz sustava i ja sam to objasnio javnosti. Ljudima je uvijek bolje reći istinu.
Žalite li što niste bolje razjasnili projekt monetizacije autocesta?
U tom trenutku monetizacija je bila najbolje rješenje jer bismo smanjili javni dug i deficit. Komunikacija je bila loša i velika je greška Vlade što nije više koristila PR alate za komunikaciju s građanima. Takvi veliki europski projekti čak imaju budžete za odnose s javnošću kako bi se popularizirala neka ideja. A mi smo u neke stvari poput monetizacije i outsourcinga krenuli kao grlom u jagode. To se ne radi, ali učite dok živite.
Zato sada imamo skuplje cestarine?
To je bilo očekivano. Davno sam kazao što će se događati nakon što smo počeli pregovore sa Svjetskom bankom. Traži se zatvaranje određenih naplatnih kućica i automatizacija. Samo treba biti frajer i reći da će se to dogoditi ljudima.
Ostat ćete upamćeni i kao SDP-ov ministar koji je predložio da se Zračna luka Zagreb zove po Franji Tuđmanu?
Iskreno govoreći, Zoran Milanović i ja pokrenuli smo tu inicijativu. Je li to izazvalo određene prijepore? Jest.
Kakav je vaš odnos prema Tuđmanu?
Bio je prvi predsjednik Hrvatske, antifašist. Ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Pozitivna je da je iskoristio povijesni trenutak i bio je prvi predsjednik stvorene države. Ono što je negativno su ekonomija i privatizacija. Nitko ne može reći da on nije bio Titov partizan.
Baš sam htjela pitati kako gledate na Tita?
Ne mogu ni protiv Franje Tuđmana ni protiv Tita reći nešto ružno. Prvo zbog regionalne pripadnosti, a kao drugo, i jedan i drugi imaju pozitivnih i negativnih strana.
A na preimenovanje Trga maršala Tita?
Poručujem svima da vide kako je to u mojem Zaboku riješeno. Ulica Franje Tuđmana ide na Ulicu maršala Tita. I svi su živi i zdravi. Ova promjena imena je bezveze jer se njome ne ide na Tita kao na osobu, nego na cijeli antifašistički pokret. Tito je bio veliki državnik, narodnooslobodilačku je vojsku stavio u antifašističku koaliciju. To se ne smije negirati.
Govoreći o Zlatku Hasanbegoviću u petak ste kazali da su poturice bili veći Turci od Turaka i zaradili niz kritika. Ne mislite da ste pretjerali?
A što sam rekao? Narodnu poslovicu, narodnu mudrost. Ako to nekoga vrijeđa, onda ta osoba ima problem sama sa sobom. Ali nemam namjeru o tome više diskutirati.
Očito se nemate namjeru ispričati Hasanbegoviću?
Nemam se namjeru nikome pravdati ni ispričavati. A najmanje onima koji svoju političku agendu i program crpe iz 20 stoljeća. Puna mi je kapa filoustaša i 1945. Zanima me budućnost, a ne 1945. Tko je uopće on? Samo govorim narodne izreke. A jedna od njih je i da se mnogi prave veći katolici od pape, pa se opet moraju dokazivati.
Ljuti li vas kad vas zovu Milanovićev čovjek?
To je ušlo u neki mainstream, ali nemam problema s tim. Milanović i ja smo si dobri. I on, kao i svi, ima svojih negativnih i pozitivnih strana.
I što su Milanovićeve najveće mane, a što vrline?
Neću ga opisivati jer smo dobri. Ali reći ću da je bio državnik, da je imao državničke poteze za razliku od Andreja Plenkovića koji ih nema. I tu ću stati. Neću govoriti o njemu.
A o Davoru Bernardiću?
Legalno izabran predsjednik stranke koji ima priliku učiniti SDP drukčijim nego što je bio i otvoriti ga građanima. Hoće li uspjeti u tome ili ne, vidjet ćemo u idućem razdoblju, do idućih parlamentarnih izbora.
Vjerujete da će aktualna Vlada preživjeti do tada?
Vjerujem da hoće jer se politički prebjezi (HNS) nemaju kamo vratiti. Oni će ostati uz HDZ do kraja. Kamo bi išli?
HDZ-u raste rejting. Možda Plenković sam odluči izazvati izbore?
Mislim da ne. On ide na nekakvu priču političke stabilnosti i njemu samo treba nekakva stranka, kao što je HNS, koja ima malo liberalnije vrijednosti. To mu je dobro za PR, a on puno ulaže u vlastiti PR.
Opet je aktualizirana priča „tereta“ ministra financija Marića oko Agrokora. Možda na tom pitanju situacija postane napeta?
Od početka imamo isti stav, da je taj čovjek sve znao, da je bio upućen u sve probleme Agrokora i da je čak došao po zadatku u Ministarstvo financija da oslobodi određena sredstva za dio društava u okviru koncerna PIK Vrbovec, Jamnicu i Zvijezdu.
I kakav je plan oporbe po tom pitanju?
Tražimo osnivanje Istražnog povjerenstva za Agrokor. Želimo istražiti razloge ove situacije oko Agrokora i ispitati određene dionike koji su u određenim periodima imali utjecaj na zaduživanje Agrokora i što je najvažnije, ali što nažalost prolazi ispod radara, želimo pratiti rad Ante Ramljaka. Neće se makinacije dogoditi dođe li do prodaje Leda i Zvijezde. Ali hoće sada kada počinje prodaja 50-ak nekretnina i malih poduzeća koja su u vlasništvu Agrokora, a ispod su radara. Tu treba biti oprezan. Zato pozivam i javnost i novinare da budu oprezni i da prate što Agrokor i HDZ sada rade, što prodaju, kome i na koji način. A to bi bila i jedna od zadaća Povjerenstva.
Ide ljetna stanka u Saboru. Kamo idete na more?
Ne idem na more. Idem s djecom i suprugom Interrailom po Europi, poput studenata. Interrail je usluga koja omogućava kupnju jeftine karte za putovanje vlakom koje vrijede 14 ili mjesec dana. Proći ćemo Španjolsku, Italiju, Njemačku, Francusku. Dakle jedan lijepi itinerar. Tako smo odlučili jer djecu odgajamo da budu otvoreni prema drugim kulturama, a upravo ulaze u dob kada trebaju malo više toga spoznati o Europi. I djeci je ideja super i ne bune se što nema mora ovo ljeto. Samo naprtnjača i booking.com za smještaj.
Inače volite putovati?
Ja sam još tijekom studentskih dana proputovao cijelu Europu autostopom. Tako da volim putovati iako mi se u zadnje vrijeme baš i nije dalo jer sam se naputovao kao ministar.
Znači nije fora kad je službeno?
Nije jer ste stalno u protokolu.
I koja vam je top destinacija?
Toskana mi je definitivno broj jedan u Europi. Brdovita je i podsjeća me na Zagorje. Volio bih da Zagorje bude naša Toskana što se tiče dobrog vina, klope i smještaja. Ljudi su uglavnom koncentrirani na Jadran, a zapravo su mnoge europske destinacije znatno jeftinije nego neko mjesto na otoku. Kad god mogu, skočim do Toskane na dva ili tri dana. Inače, grad koji je kao stvoren za mene je San Francisco. Otvoren, kozmopolitski, ima dobru klimu, vibru. Dva grada s najboljom vibrom su mi New York i San Francisco. U Europi to su definitivno Siena, Firenca i Luca.
Volite i kuhati. Što je najčešće na meniju?
Tu sam netipičan za Zagorca, više sam Dalmatinac. Kuham ribu, kozice, brudete... Volim pripremati i klasičnu puricu, ali s malo drukčijom pripremom i termičkom obradom, te patku. Stavim je u soja-sos, limunovu koricu i maslinovo ulje. Ali ne kuham svaki dan, nego samo vikendom. Nemam vremena preko tjedna.
Jeste li još jedini Zagorac koji je uzeo suprugino prezime?
Dodao sam suprugino prezime. Ona je uzela moje. Vjerojatno to nitko više nije učinio. Ne znam. No to je nebitno. To je samo moj stav prema jednakosti.
Znači i doma vlada jednakost po pitanju kućanskih poslova?
Pa da. Jedino ne peglam. To ne znam.
Ali zato boksate. Zašto baš taj sport?
Energetski me dobro iscrpi, a psihički me odmori. Doduše, zadnja dva mjeseca ne treniram jer mi se upalila tetiva na desnoj ruci.
Glazba?
Volim slušati glazbu. Imao sam i Udrugu GOKUL za multimediju i film koja je radila za Dunju Knebl, a radili smo i s punk-bendom Analena. Čak i glumim u spotu za njihovu pjesmu “Metaphorical approach”. Pomogli smo dečkima s kojima sam se upoznao u Močvari gdje sam znao izaći. Inače, jedan sam i od osnivača Tabor film festivala koji postoji već 15 godina.
Pa uistinu ste svestrani. Kad to sve stignete?
Sad ne stignem. Prije sam imao više vremena. Sad tu i tamo odem pogledati film u kino. To volim više nego gledati filmove doma. Osobito volim kratkometražne. Paše mi taj format od 15 do 20 minuta.
Nisu baš dobri ljudski odnosi u stranci?
Ja uvijek nastojim biti korektan i uvijek kažem što mislim. Iako u zadnje vrijeme nisam toliko glasan. Gledam što se događa i kako se stvari vrte ukrug, a rješenja su jednostavna. Samo treba malo smanjiti tenzije. U SDP-u ima mjesta za svakoga.
U Hrvatskoj ne postoji ljevica nego pod krinkom socijaldemokracije prodaju jugofašizam. Izjave Hajdaša su tipičan primjer jugofašizma. Najveći problem su dvostruka mjerila u politici, medijima, pravosudju i općenito u društvu. Zamislite da se dogodilo suprotno, da je Hasanbegović izjavio za Hajdaša kako su posrbice gore od samih Srba?! Kakav bi odjek imala ta izjava u medijima i koliko bi "socijaldemokrata" kmečalo pred medjunarodnom zajednicom o procvatu fašizma u RH?!