Kada ti život da limune, ti napravi limunadu. A kad ti da preskupu čokoladu, maslac, odojka, pršut, puricu, janjetinu..., sve ono što tradicija i potrošačke navike nalažu u prosincu, onda u inat troši još više, šali se jedan od naših prehrambenih stručnjaka. No ta šala, s obzirom na već sad procijenjenu potrošnju u najrastrošnijem mjesecu godine, prema nekima i od više od 3,5 milijardi eura ili oko 400 milijuna eura više nego lani, mnogima će prije natjerati suze na oči, na "sram koliko nemaju", dok ih manji broj potrošača, koji si može priuštiti jako puno i zbog kojih cijene ne padaju, "drži" u šaci.
Kako bilo, što zbog geopolitičkih, klimatskih i drugih utjecaja, što zbog vlastite ovisnosti o uvozu, inflacije, višeg PDV-a nego u zemljama u okružju... – u ovogodišnjoj blagdanskoj košarici samo ćemo čokoladu za kuhanje platiti dvostruko više nego lani. Kanditovih 300 grama, primjerice u Studencu, lani je u ovo doba koštalo 2,69 eura, a danas 5,35 eura, što je 99% više od tadašnje redovne cijene, dok je akcijska cijena od 4,19 eura 91% viša u odnosu na lanjskih 2,19 eura. Milkina max čokolada peanut caramel od 276 g u istom je lancu dosegla povijesnih 7,55 eura (nekadašnjih 57 kuna!), noisette i lješnjak i nougat od 270-300 g u Tommyju 6,79 eura, što je rast od 2,50 eura u proteklih mjesec dana, odnosno 2,40 eura, dok Vindijin 'z bregov maslac (250 g) i dalje probija plafon s 3,99 eura u pojedinim trgovačkim lancima, a tko je tom brendu i dalje vjeran u Konzumu će ga na akciji naći za 2,99 eura, što je 60 centi ili 25% više nego se njime 'akcijalo' prije godinu dana.
Više od četvrtine od 150 promatranih kategorija robe za široku potrošnju (100 prehrambenih i 50 neprehrambenih) unatoč usporavanju inflacije, kako se hvalimo, bilježi dvoznamenkasti rast cijena na godišnjoj razini, od čokolada i čokoladnih tabli, pralina, prutića, vina, kondoma, sportskih napitaka, deterdženata, sredstava za uklanjanje prašine i pilinga za lice, dodataka prehrani... zaključak je istraživanja NielsenIQ-a za magazin Ja Trgovac. No na krilima većih božićnica, plaća, mirovina i (predizbornih) božićnih dodataka za umirovljenike, rasta potrošačkih kredita – i općenito sklonosti potrošnji – mnogi će svejedno otpustiti remen. Šoping centri i trgovački lanci ovoga su tako mjeseca otvoreni svake nedjelje, već se naveliko kupuju i 50-100 posto skuplji borovi, ukrasi i pokloni, zagorske purice i purani odavno su rasprodani, a kako je lani Badnjak padao na (ne)radnu nedjelju, a ove u radnom tjednu, u utorak, samo će toga dana, procjenjuju stručnjaci, potrošnja biti i 40 posto veća nego lani.
– Trend je jasan: svake se godine troši više u financijskom smislu, ali se i broj računa te prodane količine povećavaju. Porast BDP-a je kontinuiran već 4,5 godine, a potrošnja je bitna sastavnica istog i rast plaća i BDP-a "hrane" potrošnju koja je dijelom i psihološka kategorija – kaže stručnjak za maloprodajnu trgovinu Drago Munjiza, ističući kako veći broj turista, realno viši prosječni dohotci kućanstava te sve kvalitetnija ponuda robe i usluga potiču potrošnju koja svake godine raste 5-10% u odnosu na prošlu, a posebice za blagdane. Ovakav uzlazni trend prisutan je u svim EU zemljama, s time da Hrvati najlakše otpuštaju kočnicu u odnosu na susjede i prosjek EU, a zašto je to tako trebalo bi istražiti i sa sociološkog aspekta, domeće Munjiza. Plaće su u svakom slučaju rasle bržim tempom od inflacije u zadnjem mandatu Vlade, a energija za kućanstva jedna je od jeftinijih u EU.
– Prosječno kućanstvo za božićne i novogodišnje praznike najviše potroši na živežne namirnice i prigodne, sezonske poklone. Sve što je dio tradicionalnog blagdanskog stola bit će dijelom i problem nabaviti, pa se neće pitati za cijenu – bakalar, odojak, janjetina... Inflacija je općenito dodatno ubrzala potrošnju, kao što ju je i lockdown potaknuo. Košarica će stoga u odnosu na prošlu blagdansku godinu biti skuplja više od 15%. Međutim, još nismo skuplji od prosjeka EU u većini robnih grupa (iako građani imaju takav dojam) – i ne koristimo dovoljno vikend akcijske popuste i cherrypicking mogućnosti, odnosno obilazak više dućana u jednoj kupnji, u odnosu na ostale Europljane – zaključuje Munjiza.
Da će Hrvati i ove godine trošiti još više zbog inflacije, viših cijena, sve skuplje hrane, ali i mentaliteta "jer svi misle kako je božićno vrijeme razdoblje kada treba kupovati i više nego što je potrebno", smatra poljoprivredni analitičar Miroslav Kuskunović.
– Iako građani stalno kukaju zbog visokih cijena, potrošnja pokazuje da su rast plaća, posebice u javnom i državnom sektoru, očito potaknuli novi rast potrošnje – troši se više, a rastu i potrošački krediti koji su posljednjih godina bili u padu. Da Hrvati imaju novca najbolje se vidi po restoranima, koji unatoč visokim cijenama nikada nisu bili puniji, bez rezervacije danima unaprijed gotovo da nije moguće naći mjesto – objašnjava.
Trgovci su pak i uvođenje eura iskoristili da umjetno podignu cijene. Stoga se i ove godine, kao i prošle, očekuje da će inflacija biti primarni pokretač potrošnje, a ne potrošači koji će kupovati više artikala, smatra Kuskunović. Gotovo dvije trećine kupnji obavit će se u trgovinama, što se vidi i po sve ranijem početku agresivnih marketinških kampanja svih trgovačkih lanaca koje dižu konzumersko ozračje. A cijene na tržnicama, u ribarnicama i u trgovačkim lancima rastu, purica, odojak, bakalar, božićni kolači – sve ono što čini tradicionalni blagdanski stol – ove su godine nikad skuplji.
– Uz ograničene proračune, potrošači bi trebali dati prednost vrijednosti iznad svega, tako da će ponude, popusti i pristupačne cijene biti od ključne važnosti za poticanje na potrošnju – ističe Kuskunović.
No budući da trgovci računaju da su potrošači spremni platiti više, teško da možemo očekivati da će padati cijene hrane jer su Božić i blagdanska potrošnja idealno vrijeme za dodatnu zaradu trgovaca. Bit će povremenih akcija za privlačenja kupaca, no teško će se odreći marže i korporativne pohlepe koja vlada već posljednje tri godine. K tome, u prosincu, odnosno u posljednja dva mjeseca u godini kada je najveća potrošnja, najviše raste i uvoz hrane.
– Poljoprivredna udruženja i domaći proizvođači hrane, nažalost, teško se nose s uvoznom konkurencijom, posebice onih proizvoda koji dolaze po dampinškim cijenama iz EU. Zato često pozivaju potrošače da kod odabira hrane za blagdansku trpezu kupuju proizvode domaćih proizvođača, koji se sve više bude i putem interneta, a i dostave na kućnu adresu. Iako bi to na neki način bio snažan doprinos održavanju domaće proizvodnje hrane i podrška domaćim proizvođačima, novac se i dalje najvećim dijelom troši u trgovačkim lancima u kojima dominira strana, uvozna hrana. Možda bi u budućnosti jedan od poteza moglo biti udruživanje domaćih proizvođača, da u vrijeme blagdana ponude svoju objedinjenu košaricu božićnih proizvoda koja bi građanima bila dostupna umjesto bonova koje od poslodavaca dobivaju za trgovačke lance. To bi bio dobar potez javnog sektora i javnih poduzeća, dakle onih koji žive na državnom proračunu da svoje božićnice ili bonove investiraju u domaću proizvodnju. S obzirom na glomazan birokratski javni sektor i velik broj zaposlenih možda bi taj potez natjerao i trgovce da drugačije razmišljaju. Da spuste cijene ili da više domaćih proizvoda od domaćih poljoprivrednika stave na svoje police, a istisnu uvoznu hranu – rekao je Kuskunović.
Na upit je li se išta promijenilo u blagdanskoj potrošnji otprije 10 godina i danas, ima li razlike, profesor sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta Ivo Grgić objašnjava kako su blagdani jedina kratka razdoblja kada se stvara privid ekonomske jednakosti u Hrvatskoj, i to na dva načina.
– Mediji, koji su nerijetko u "vražjem zagrljaju trgovine", jer životare zahvaljujući njihovu oglašavanju, često stvaraju lažno ozračje blagostanja, prikazujući mnoštvo i povećanu kupnju brojem izdanih računa i sl. A kada tome pridodamo "da ni mi ne želimo biti lošiji od drugih", da želimo barem tih nekoliko dana živjeti u skladu s poštapalicom "jednom se živi i nije svaki dan Božić ili Uskrs", suštinski se u prošlih deset godina ništa nije promijenilo – priča Grgić.
Navike su nam, dodaje, slične onima u drugim državama razvijenog svijeta jer smo neumjerenu potrošnju i blještavilo te opskurni kičeraj i uvezli iz tih država, pri čemu za povećanu blagdansku potrošnju, znatno veću od godišnjeg prosjeka nisu razlog samo povećani izdaci za prehranu – jer se jede više i skuplje namirnice – nego je to i vrijeme darivanja.
– Svatko svakome nešto daruje, a najljepša mi je često poznata poštapalica "i sebe sam nadgradila/nagradio". Već duže živimo u potrošačkom ludilu kao da ne postoji sutra. Troše svi koji mogu do novca. Nitko pak ne upozorava da se stvara navika trošenja bez potrebe, a dio upada u depresiju, jer ostatak godine moraju trošiti manje, a često i pokriti ranije učinjene troškove – kaže Grgić, po kojemu zaposlenima agregatno raste kupovna moć, "naročito kada se netko neodgovorno poigrava s državnom riznicom".
– Porast kupovne moći nije rezultat povećane produktivnosti, posebice javnog sektora, nego posljedica dodvoravanja javnom sektoru zbog izbornih glasova. Ali ne zaboravimo da svaki račun dolazi na naplatu i toga me strah. Porast plaća dozvolio je nerazuman porast cijena, posebno hrane, što i uz smanjenje PDV-a izdašnije puni državnu blagajnu. A onda vladajući dobrohotno to dijele ne zaboravljajući čak ni umirovljenike, pri čemu su intervencije više uvreda nego stvarna pomoć najugroženijem dijelu društva. Pomoć bi bila pošteno usklađivanje mirovina jer su te osobe stvarale dobra s kojima se netko danas poigrava – ističe. Kako bilo, ne štedi se na hrani, barem kod jednog dijela potrošača.
– Tu su i pića, ali i robe široke potrošnje pod sloganom "crnog...", pri čemu će se mnogima poslije i smrknuti. A dio stanovnika koji je ionako navikao na neimanje, slegnut će ramenima i reći "nije sve u kupnji, važniji je duhovni mir". Većim su dijelom i u pravu, ali i oni bi rado tih dana bili kao i ostali – napominje naš sugovornik koji predviđa kako će nam zato prosječna potrošnja i ove godine vrijednosno porasti više nego su rasle plaće, a onima koji su na granici siromaštva "ionako je svejedno što pokazuje statistika ili što govori predstavnik vlasti o sve boljem životu". Kad je u pitanju prehrambena blagdanska košarica, Grgić smatra kako će ona ove godine biti skuplja oko 25%, pri čemu nam malo koriste usporedbe s drugim državama.
– Ponuđači roba besramno obezvređuju euro i nešto što je bilo dva odjednom postaje šest eura. No čude me kupci koji malo gunđaju i prihvaćaju to kao stalnost. Očekivao bih više građanskog neposluha, bunta... – naglašava profesor Grgić, a slično se ovih dana čulo i od profesorice Marijane Ivanov sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta koja je na konferenciji "Održivi potrošač – potrošač budućnosti" u organizaciji HGK, također skrenula pažnju na to kako većina hrvatskih potrošača prihvaća cijene takve kakve jesu i još se nikad nisu digli na noge i prosvjedovali na način da ne kupuju proizvode i bojkotiraju trgovine. Ivanov objašnjava kako su dohodovne i imovinske razlike u Hrvatskoj neprestano u porastu. Plaće su najviše rasle onima kojima su dohotci ionako viši – i njih nije briga koliko što košta.
– Relativno mala grupa ljudi može si priuštiti jako puno i oni su ti koji cijene u trgovinama drže na visokoj razini – ističe. A zato što oni čine bitan dio potrošnje imamo situaciju da nam potrošnja nije osjetljiva na cijenu i takav će se trend, upozorava, i nastaviti. To će se promijeniti tek kad dođe recesija, ali nje trenutačno nema na pomolu pa se nastavlja s potrošačkim optimizmom na prosječnoj razini uz prosječan rast potrošnje.
– Mi jednostavno ne znamo prestati dolaziti u trgovinu. Kad to jednom napravimo onda nam se neće moći nametati nepoštene cijene kako se to često događa. A koliko god da su cijene rasle, ljudi nažalost plaćaju više, u uvjetima inflacije i troše više, a s time se poklopilo i uvođenje eura...
– Vjerujte, većina ljudi dan-danas nema osjećaj što je jedan euro, što dva. S dva eura mnogi se ponašaju kao da im netko priča o sići od dvije kune. To se, nažalost, u javnosti nije dovoljno usadilo. Trenutak uvođenja eura u vrijeme kad nas je pratio globalni rast inflacije doveo je do toga da je kod nas nepovoljni učinak inflacije na raslojavanje u društvu i povećanje dohodovnih razlika veći, a i dalje smo siromašna zemlja po stupnju razvijenosti. Takve zemlje najviše troše na hranu, a upravo je ona komponenta koja je zabilježila jako veliki rast i dovela do narušavanja životnog standarda kod jednog dijela potrošača – rekla je Ivanov.
Najveći iznosi blagdanske kupnje u trgovini na malo bilježe se neposredno prije Božića, a nije se promijenila ni dinamika prosječnog računa koji raste prema zadnjem blagdanskom tjednu, kaže nam pak Maja Bagović, direktorica Sektora za trgovinu HGK. Kupnju iz godine u godinu najčešće obavljamo neposredno uoči blagdana, odnosno u zadnji čas.
– Vidljiv je porast broja fiskaliziranih računa u odnosu na 2018. kada je u ukupnoj djelatnosti trgovine na malo fiskalizirano 177.313.309 računa, dok je prošle godine taj broj bio za 10 milijuna veći – 187.980.536. Budući da nam je broj stanovnika manji, ovaj trend možemo tumačiti kao posljedicu posjeta kupaca većem broju prodavaonica, a što je u skladu s rezultatima istraživanjima koje je proveo HGK – napominje.
Pokazalo se da potrošači u Hrvatskoj mješovitu robu kupuju kod gotovo pet različitih trgovaca mjesečno (4,62). Važna im je blizina, cijena te promotivne aktivnosti, a te će se navike i nelojalnost kupaca osjetiti i ovog prosinca, kad će se pomno birati gdje će kupovati darove i namirnice za blagdanski stol, zaključila je Bagović.
Nezavisni hrvatski sindikati i lanjskog su prosinca objavili najskuplju blagdansku košaricu ikad. Za najtradicionalniju, koja, među ostalim, obuhvaća i bakalar za Badnjak, puricu te odojak i janjetinu za Božić i/ili Novu godinu u usporedbi s prethodnom godinom izračunali su da je 21% skuplja nego godinu ranije. Srednja, u kojoj su se našli sastojci za nešto skromniji blagdanski stol, bilježila je rast od 15 posto, a najskromnija, "tek da se nešto nađe na blagdanskom stolu", s najjeftinijim zamjenskim proizvodima, poskupjela je 9%, kazao je tadašnji čelnik NHS-a Krešimir Sever, ističući kako su košarice obuhvatile troškove tradicionalne prehrane na Badnjak, Božić, blagdan sv. Stjepana, Silvestrovo i Novu godinu temeljene na tradicionalnoj blagdanskoj prehrani koja se blaguje najčešće i u najvećem dijelu Hrvatske. Pomnom provjerom cijena pokazalo se kako najskuplja tradicionalna blagdanska potrošačka košarica u 2023. košta 417,91 € (godinu ranije 345,41 €). Srednja košarica koštala je 176,44 € (u 2022. 153,04 €), a vrlo skromna, koju je Sever tad nazvao "dnom dna" 98,22 € (ranije 90,27 €). I to bez troškova darova, božićnog drvca, ukrasa i slično, što se uobičajeno kupuje za blagdane, kao i bez troškova putovanja na razna odredišta, novogodišnjih dočeka i slavlja.
– Da će košarice ovih blagdana biti osjetno skuplje, svima je jasno, a koliko, ne usudimo se još reći jer ćemo tek tjedan prije Božića ići u prikupljanje cijena kako bi izračun bio što realniji – kaže nam Sever. Primjetno je samo, dodaje, da je kod najvećeg broja ljudi blagdanska košarica svake godine skromnija i od one srednje, prema izračunu NHS-a, a pojavljuje se i problem s čime zamijeniti određene skupe artikle jer je sve skupo. Ljudi posljednje dvije i pol godine idu doslovce od akcije do akcije kako bi uštedjeli, a i tako je skuplje, zaključio je Sever.
Glavni ekonomist HUP-a Hrvoje Stojić kaže kako se promjene u kupovnoj moći građana najbolje mogu mjeriti kretanjem realnog medijalnog dohotka koji je u razdoblju od 2014. do 2023. u Hrvatskoj porastao 74% – na 13.438 eura.
– Prema intenzitetu povećanja među tri su najbolje članice EU, iza Rumunjske te Latvije, dok se po razini realnog medijalnog dohotka Hrvatska popela s 23. na 20. mjesto. Iza nas su zemlje poput Portugala, Latvije, Grčke, Bugarske, Rumunjske, Mađarske i Slovačke – pojašnjava Stojić. Glavnina poboljšanja kupovne moći dogodila se pak u posljednjih pet godina. Kada se uspoređuju podaci u drugom kvartalu ove godine u odnosu na četvrti kvartal 2019., Hrvatska predvodi na ljestvici EU prema nominalnom (+65%) te realnom rastu (+37%) ukupnih primanja po zaposlenom. Realni rast ukupnih primanja u 2023. godini je bio gotovo deset puta snažniji nego u EU (5,9% prema 0,6%), a u 2024. se očekuje četiri puta snažniji realni rast plaća u Hrvatskoj nego u euro području. U Hrvatskoj je također u 2024. došlo do najvećeg povećanja kupovne moći primatelja minimalne plaće od 20% nominalno, odnosno 11,5 % realno.
– Jedno od najvećih povećanja kupovne moći uz realni rast plaća te potrošačko kreditiranje glavni je razlog rasta cijena, a podgrijavaju ga niska sklonost štednji te rastuća ovisnost o uvozu prehrambenih proizvoda – zaključio je Stojić.
GALERIJA Jedinstvena božićna bajka u Istri: Čarolija pulskog Adventa na klizalištu u Areni
Samo trosite a za nekoliko mjeseci naslovi o blokiranima.