Suočeni sa zadnjom erupcijom ekstremnog nasilja na Bliskom istoku, nitko ne može ostati ravnodušan. Svatko od nas ima potrebu odrediti se prema uznemirujućem užasu koji nam se odvija pred očima. Naravno da malo tko od nas ima pravi uvid u to što se zapravo događa. Slike smrti i razaranja blokiraju razum i riječi. Pa ipak, vidimo beskrajnu poplavu riječi koje žele uvjeriti kako upravo one vode ka cijeloj istini o ovom sukobu, koji ovoga puta prijeti preliti se i izvan granica Izraela i Pojasa Gaze i zapaliti čitavu regiju. Dogodi li se to, gotovo je izvjesno kako će se u njega uključiti i velike sile, poput Amerike i Irana.
Hoćemo li se morati vratiti starom shvaćanju pravde kako bismo se obranili od "ljudi s mora" u našoj novoj kataklizmi brončanog doba? Većina ih neće shvatit što autor sugerira da nosi surova budućnost Europi.Ona nije za slabe.Europljani pogrešno odgajaju djecu.. Mi Dinarci imamo osjećaj za slabijeg i pravu,ali i danas u našim plemenima vrijedi ona iskonska: tko se ne osvetio - taj se ne posvetio. I baš zato u našim sredinama nema "ljudi s mora" - ma kako se molili.