Iskazima svjedoka na zagrebačkom Županijskom sudu je nastavljeno suđenje Damiru Keleminčiću (66), koji se tereti za teško ubojstvo Slavojke Senišin (76). Motiv odioznog ubojstva je bilo koristoljublje, jer se prema optužnici, Keleminčić tereti da se htio domoći stana svoje susjede pa ju je 2011. ubio. Tijelo je zamotao u tepih i bacio u bunar na svom imanju u Prečnom, gdje su posmrtni ostaci nesretne žene, koja se sve te godine vodila kao nestala, nađeni 2022.
K. B., koji je s Keleminčićem kumski povezan, kazao je da ga je upoznao, kada je u Prečnom kupio imanje. - On, ja i njegova bivša partnerica smo se znali družiti i roštiljati, a on je na imanju radio, popravljao, bacao građevinski materijal u bunar uz štalu. Jednom je rekao da želi ravno dvorište, ali ne znam je l‘ bilo vode u tom bunaru ali znam da je radnike Županijskih cesta zamolio da premjeste bunar u cvjetnjak gdje se i sada nalazi. Bio je veseo i srdačan, i nikad mi nije palo na pamet da je u tom bunaru mrtvo tijelo, a premjestio ga je negdje između 2012. i 2014. Otprilike tjedan dana prije iskapanja bunara sam zadnji put bio s njim i on je tada bio srdačan – kazao je K. B.
Dodao je da je ostao šokiran činjenicom da je dolazio na druženja iznad mjesta gdje je bilo bačeno tijelo. Svjedokinja N. Đ. u Prečnom je živjela do 90-ih i Keleminčića je opisala kao srdačnu i komunikativnu osobu. Iskazivala je da su na imanje dolazili članovi njegove obitelji.
- Majka mi je govorila da je Damir na imanje dovodio neke mlade žene. Znam da je postojao i bunar, ali ne znam kada je nestao. Na tom prostoru kad je bunar maknut, djeca su tamo igrala nogomet – kazala je svjedokinja. Svjedočio je i A. P. Keleminčićev prijatelj.
- On je bio moj iskren prijatelj, s kojim sam godinama išao na skijanja. U stanu iznad njega stanovala je neka gospođa koju nikad nisam vidio, a iznad njezina stana je potkrovlje koje je Damir bio uređivao za sina. Kada sam prolazio pored stana na 1. katu, vidio sam razne cijevi koje su bile provučene. Nisam nikad znao niti je on pričao da je ušao u taj stan, to sam saznao iz medija. Nikad mi nije rekao da ga je kupio već samo da ima neriješene imovinsko-pravne odnose sa sestrom koja živi u Samoboru u tatinoj kući. Kad sam zadnji puta bio u Prečnom, ni na kraj pameti mi nije bilo da se zabavljam u blizini mrtvog tijela u bunaru. Na Damiru ništa nisam primjećivao niti mi je ikada pričao da je imao sukoba sa susjedom iz kuće koju nikada nisam niti vidio – kazao je A. P.
Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, a u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati pred uhićenje, a koji su preslušavali u sudnici. Među njima i tajno snimljeni razgovori koje je vodio u rujnu 2022. s raznim osobama dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom.
- Dođeš na večeru? - pita ga prijateljica u jednom od tih razgovora.
- Ne mogu jer se radi o nestanku one žene - odgovara on
-Koje žene? - pita ga sugovornica.
- One koje je živjela u mojoj kući ili živi te za koju se ne zna gdje je - odgovara on.
Kako policijska potraga traje, tako je Keleminčić u sve većoj panici pa 21. rujna 2022. zove svog oca.
- U Prečnom sam. Kopaju bagerima. Vjerojatno budu našali Slavojku... Oprosti za sve... Branio sam se od nje, a ovo ti pričam tako da znaš - kaže on ocu.
- Kaj si je ti maknul? - pita ga otac.
- Da, samo ne smiješ to, nemoj nikome reći, oni kopaju cijelo dvorište... - odgovara Keleminčić.
- A budu li je našli? - pita ga otac.
- Vjerojatno budu, bila je to samoobrana... samo ti to mogu reći i vjerojatno tako brzo neću doći kući - kaže Keleminčić, očito svjestan da je njegovo odiozno djelo razotkriveno nakon 11 godina.
Nakon što su tajne snimke preslušane, Keleminčić se o njima očitovao.
- To što sam rekao sam evidentno rekao pod pritiskom policije. Ucjenjivali su me i na perfidan način navukli. U tim telefonskim razgovorima se vidi da želim krivnju maknuti sa sinova. Bunar sam zatrpavao od 2009. do 2014. kada sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine. Terorizirali su me jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. No on je tada bila u vezi s nekim. Tužiteljica je rekla da sam pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijetio da će mene i moje sinove strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Nisam ni znao kako je Slavojka ubijena – kazao je Keleminčić.
Žalio se i da mu je obitelj nanesena sramota jer se o njemu izvještava tako da mu se spominje ime i prezime, dok se kako je kazao "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima". Opisivao je i što je bilo nakon što je uhićen.
- Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samom pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali ja ni tada tog 21. rujna nisam imao pojma još da je Slavojka u bunaru. Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. jer je bila znatiželjna i došla je s M.J. A kad je policija kopala po dvorištu, rekli su bili da je detektor nešto našao ali i potražni pas HGSS-a da je pozitivno reagirao – naveo je Keleminčić.
No svjedoci koji su iskazivali ne sjećaju se d je na to imanje dolazila starija gospođa. Prema optužnici, odiozno djelo počinio je između 12. listopada i 5. studenog 2011.. Bio je susjed Slavojke Senišin te je, tvrdi tužiteljstvo, želio ući u posjed stana koji je bio u njezinom vlasništvu te vlasništvu njezina sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što mu nije mogla pružiti otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko žrtvina vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zapešća vezao selotejpom, a njezinom mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno. Tamo je imao vikendicu s dvorištem i gospodarskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona... Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kao bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njezin sin 5. studenog 2011. Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. rujna 2016. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. lipnja 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika!? Keleminčić je bio čak toliko bezobziran da sud požuruje uknjižbu, koja je i provedena 16. siječnja 2017., nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živo dok nije otkriveno što mu je otac učinio.
Tijelo žrtve nađeno je u rujnu 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identificirano je preko DNK. Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara.
FOTO Svi pričaju o Grenlandu, a evo kako on zapravo izgleda: Riječ je o jednoj od najposebnijih destinacija na planetu
