Malo je nedostajalo da Zagorac Kristijan Krog (31) na biciklu poveže dva hrvatska glavna grada, Zagreb i Dublin. Plan je bio ambiciozan, otpedalirati od Irske, u kojoj živi posljednjih pet godina, do svoje rodne Krapine, no nije uspio dobiti tako dug godišnji odmor, pa je avanturu života skratio na 1100 kilometara – na biciklu je prešao Alpe i završio u Zagorju!
Preselio u Irsku
Gotovo u isto vrijeme, još jedna Zagorka, Barbara Nežmahen koja živi u Zagrebu, prošla je također avanturu života i iskušala svoje granice, no ona se odlučila na put bez prijevoznog sredstva, pješice. Kristijan je iz Dublina avionom, s biciklom u “gepeku” odletio do Ženeve koja mu je silom prilika postala polazna točka.
– Osim što nisam mogao dobiti više godišnjeg, ova kraća dionica mi se i učinila boljim rješenjem jer nisam profesionalni biciklist. Više sam rekreativac, moja najduža vožnja prije toga bila je 160 kilometara, nakon čega su uslijedila dva dana ležanja od umora i iscrpljenosti. Sad sam svaki dan prešao po 160 kilometara. Cilj mi je bio prijeći Alpe biciklom. Htio sam si dokazati da to mogu i dobiti na samopouzdanju, da više nikad ne sumnjam u sebe – priča nam Kristijan, kojeg su oduvijek fascinirali takvi ljudski pothvati. Prije odlaska u Irsku radio je u jednom biciklističkom dućanu i vikendima svirao kao solo izvođač i član tamburaškog sastava.
Video - Akrap: Evo zašto Hrvati najviše iseljavaju
– Ne mogu reći da nisam bio zadovoljan, no bio sam premlad da bih pustio korijenje. Nisam ništa do tada doživio. Naravno, odluci o odlasku je kumovalo i korumpirano stanje i nepravda na sve strane u ovoj državi. To je bio samo dodatni poticaj – kaže.
Živi u gradu Naasu, veličine Osijeka, šezdesetak kilometara od Dublina.
– Potpuno sam integriran u društvo i jako sam zadovoljan. Završavam studij za računalnu obradu podataka i radim u kompaniji koja je Intelov kooperant – dodaje. Start je, dakle, bio u Ženevi, pa vožnja do Milana, Verone i Venecije, gdje se ukrcao na brod za Pulu, a od Pule dalje biciklom do Rijeke pa do cilja u Krapini.
– Pitaju me ljudi zašto sam ovo radio, a inspiracije su svuda oko nas. Samo trebamo dobro gledati – ističe.
Hodočasnička ruta
Barbara Nežmahen, rodom također iz Krapine, prošla je put dug 800 kilometara, i to pješice.
– Moja avantura je Camino de Santiago, hodala sam 800 kilometara od San Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiago de Compostele – kaže. To je poznata hodočasnička ruta do grada u kojem se u crkvi čuvaju moći sv. Jakova apostola.
– Što sam bila bliže cilju, to su emocije bile jače, suze nisam mogla zaustaviti, pa se nisam ni trudila. To je to, došla sam. Sto puta sam vidjela druge kako dolaze pred katedralu i svaki se put naježila, ali kad nakon cijelog puta stvarno stigneš tamo, osjećaj je neopisiv. Suze, ponos, sreća, zahvalnost... Htjela sam zagrliti nekog i podijeliti sreću – kaže i dodaje da je putovanje za nju bilo “hodočašće duše”.
moći svetog Jakova, halo, 21. stoljeće je