Nakon što je objavljeno svjedočenje majke počinitelja nečuvenog masakra u osnovnoj školi Prečko, ministrica Irena Hrstić zatražila je očitovanje od Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, a zdravstvena inspekcija poslana je u tu ustanovu kako bi napravila izvide. Počiniteljeva majka, naime, za 24sata izjavila je da se on otprije liječio u Jankomiru i da je tog dana trebao u dnevnu bolnicu, a da je ona već ranije "molila doktora da ga ne pušta van jer nije za van" te da su "noćima spavali u strahu". Međutim, čini se da 19-godišnji napadač u petak nije bio u bolnici, barem prema saznanjima gradonačelnika Zagreba, Tomislava Tomaševića, koji je tako odgovorio novinarima.
Psihijatar procjenjuje
Postupak prisilne hospitalizacije nije jednostavan. Inicira ga psihijatar, ali sud odlučuje o njemu. - To jedino sud može odrediti - kratko nam je rekao prof. Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, uputivši nas na Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji propisuje da svako prisilno zadržavanje u psihijatrijskoj ustanovi podliježe sudskom nadzoru prema postupku propisanom ovim Zakonom. U članku 34. stavku 1. tog zakona stoji: "U postupku prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu odlučuje sudac pojedinac nadležnog suda". U dijelu koji se odnosi na prisilno zadržavanje bolesnika, stoji: "Osoba s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestit će se u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje i prisilni smještaj propisanim ovim Zakonom.
Osoba s težim duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu se prima na temelju uputnice liječnika, u kojoj trebaju biti obrazloženi razlozi zbog kojih liječnik predlaže prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Moguće je osobu primiti i bez uputnice u hitnim slučajevima ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg života, zdravlja ili sigurnosti. Psihijatar koji primi osobu u ovom slučaju, mora u roku 48 sati utvrditi postoje li razlozi za prisilno zadržavanje osobe s težim duševnim smetnjama. Pritom osobu mora upoznati s njezinim pravima propisanim Zakonom, uključujući i pravo na izbor odvjetnika. Potom, psihijatrijska ustanova obvezna je bez odgode o prijemu osobe obavijestiti osobu od povjerenja, zakonskog zastupnika ili osobu koja s njom živi u zajedničkom kućanstvu i službenu bilješku o tome unijeti u medicinsku dokumentaciju. Utvrdi li psihijatar da ne postoje razlozi za prisilno zadržavanje, primljena osoba otpustit će se iz psihijatrijske ustanove, a odluka o otpustu s obrazloženjem unijet će se u medicinsku dokumentaciju.
Ako pak psihijatar utvrdi da postoje razlozi za prisilno zadržavanje, tu odluku o prisilnom zadržavanju s obrazloženjem treba unijeti u medicinsku dokumentaciju i na primjeren je način priopćiti prisilno zadržanoj osobi te je upoznati s razlozima i ciljevima prisilnoga zadržavanja. Psihijatrijska ustanova u kojoj je osoba prisilno zadržana obvezna je bez odgode, najkasnije u roku od 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, neposredno ili telekomunikacijskim sredstvima, dostaviti nadležnom županijskom sudu obavijest o prisilnom zadržavanju zajedno s medicinskom dokumentacijom.
VIDEO Profesor Drago Prgomet iz KBC-a Zagreb o stanju maloljetne žrtve iz Prečkog
Saslušanje na odjelu
Sudac je dužan bez odgode, a najkasnije u roku od 72 sata od trenutka primitka obavijesti o prisilnom zadržavanju, posjetiti prisilno zadržanu osobu u psihijatrijskoj ustanovi, obavijestiti ju o razlogu i svrsi sudskog postupka te ju saslušati i obaviti uvid u medicinsku dokumentaciju. Saslušat će i voditelja odjela, koji je pak obavezan osigurati da prisilno zadržana osoba, ako je to moguće s obzirom na njezino zdravstveno stanje, ne bude pod liječničkim tretmanom koji bi onemogućio sudsko saslušanje. Prisutan mora biti i odvjetnik prisilno zadržane osobe, a može i sudski vještak psihijatar koji nije iz te psihijatrijske ustanove. Sudac potom odlučuje postoje li razlozi za prisilni smještaj ili ne.
Prisilno zadržavanje osobe, bez sudskog rješenja kojim se određuje prisilni smještaj, može trajati najdulje osam dana od trenutka donošenja odluke o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi. Utvrdi li ustanova da pacijent treba ostati prisilno smješten i nakon perioda koji je odredio sud, produženje treba tražiti najkasnije u roku od sedam dana prije isteka prisilnog smještaja. Svaki daljnji prisilni smještaj sud može produžiti najdulje na šest mjeseci.
Ako se obitelj boji bolesne osobe i zbog toga ga ne želi imati doma, onda mora reagirati sistem, po hitnom postupku!