Otkako je stigla u svoj novi dom u Njemačkoj, a ima tome malo više od godinu dana, malena Ena postala je glavna zaštitnica obitelji Unmuth koju čine Michaela, njezin suprug Michael i djeca, devetogodišnji Leif Noah i sedmogodišnji Felix.
– Jako se dobro uklopila u obitelj i sve nas čuva i brine se o nama. Ako te nešto boli, ako si ozlijeđen, ona te neće ostaviti ni sekunde. Tješi nas na svoj način pun ljubavi – govori nam Michaela. Svoju ljubav i odanost Ena je najbolje pokazala početkom godine. Sve se dogodilo u veljači, kad je upravo zahvaljujući njezinoj ljubavi, ali i upornosti suprug Michael ostao živ.
VIDEO Pas koji je spasio svog vlasnika
– Bila je hladna nedjelja, sudjelovali smo u povorci na karnevalu. Zdravlje mog muža već je bilo vrlo loše, sumnjali su tada na krvni ugrušak u nozi. Počela je padati susnježica, odjeća nam je bila potpuno mokra pa smo na kraju karnevala odlučili krenuti kući, da se na brzinu presvučemo. Na putu mi se muž požalio na jake bolove u nozi pa sam odlučila prvo njega odvesti kući, a nakon toga trebala sam kućama odvesti još dvoje ljudi koji su s nama bili na karnevalu – govori nam Mihaela i dodaje kako je to značilo još 25 kilometara vožnje u jednom smjeru. Kaže da je suprugu pomogla da skine mokru odjeću te mu je donijela suhu. Peć na drva u sobi nije bila još upaljena pa je na nju stavila plastičnu košaru za rublje i u nju naslagala mokru odjeću. Stariji sin Leif Noah bio je s biološkim ocem, a mlađi sin Felix bio je s njom u autu kad je krenula od kuće.
– Suprugu je postalo hladno i upalio je peć, ali je zaboravio da je na vrhu plastična košara. Legao je na sofu i zaspao. Ubrzo se košara počela topiti, muž nije osjetio miris plastike koja gori, ali Ena je primijetila da nešto nije u redu. Lajala je jako glasno, skakala po njemu, lizala ga i pokušavala sve kako bi ga probudila. To joj je na kraju ipak i uspjelo. Vidio je dim i košaru, otvorio je prozor i bacio košaru na pod – prisjeća se gospođa Michaela. Suprug je, kaže, mislio da je dobro i zaključio da mu liječnik ne treba. Idućeg dana otišao je na posao, a radi daleko od kuće, čak 250 kilometara ima do posla. No jako je teško disao i bilo mu je sve lošije.
– Vratio se kući vlakom i ja sam ga odmah odvezla liječniku. A on je utvrdio da se Michael otrovao ugljičnim monoksidom. Liječnik je rekao da bi moj muž bez ikakve sumnje umro već za nekoliko minuta da nije bilo Ene, da nije lajala i skakala po njemu dok ga nije probudila – opisuje nam gospođa Mihaela kako se sve dogodilo. Ena je obiteljski heroj, kaže nam, i zauvijek ostaje važan član njihove četveročlane zajednice.
Gospođa Michaela kaže nam kako su dugo željeli psa, ali način života nije im dao priliku za to jer nisu htjeli da životinja dugo bude sama u kući. Kad su se konačno odlučili, objavila je na internetu da traži psa.
– Nije prošlo ni 24 sata kad sam dobila poruku i upit želim li jednom uličnom psu dati priliku. Poslala nam je gospođa i fotografije i odmah smo pristali, nismo Enu vidjeli prije nego što je stigla u Njemačku. Kako sam ja u to vrijeme teško oboljela od korone, Ena je kratko vrijeme bila kod privremenih udomitelja. Jako sam sretna što je kod nas i nikad mi ne bi palo na pamet da je vratim – govori nam gospođa Mihaela. Zbog toga joj nisu ni ime mijenjali, zvala se Ena kad je stigla kod njih i ostat će Ena cijeli život.
Uz Enu u obitelji Unmuth žive i zečica Nala, mačke Fauchi i Micky, a od nedavno s njima je i još jedan pas, maleni Smoky kojem Ena pokazuje sve što pas treba znati. I Smoky je u Njemačku došao sa slavonskih ravnica. I njega je, baš kao i Enu, Michaela udomila uz pomoć Vesne Dragičević. A Vesna ih je oboje i spasila. Enu je pronašla u šumi blizu Privlake. Brinula se o njoj, cijepila je, čipirala. Smoky je s još tri šteneta izbačen u jednom selu, sve je prijavljeno i inspekciji. Na žalost, jedino je Smoky preživio, imali su samo mjesec i pol kad su ostavljeni. Volonterka je nakon Ene i Smokyja udomila u isti dom. Dom o kakvom maštaju svi psi koji i danas lutaju slavonskim šumama i njivama u potrazi za svojom Vesnom koja će ih spasiti.
Itleru, jaaaaaaaaaaaaaaviiiiiiiiiiiii seeeeeeeeeeeeeeeee