Na današnjoj sjednici SO Metković, u želji da se što prije provedu u
djelo riječi druga Tita i zaključci sjednice Predsjedništva SKJ i 23.
sjednice CK SKH, predsjednik Luka Bebić izložio je program djelovanja
Skupštine mjesnih organa u suzbijanju nacionalizma i šovinizma i svih
drugih pojava kontrarevolucionarne djelatnosti.
Zaključeno je da se odmah poduzmu mjere za likvidaciju ogranka Matice
hrvatske kao osnovnog žarišta nacionalističkih i šovinističkih
djelatnosti." Dio je to članka što ga je 24. prosinca 1971. godine,
dakle na Badnjak, objavila "Slobodna Dalmacija", a u toj božićnoj
čestitki što ju je poslao Luka Bebić još piše kako su općinari s njim
na čelu zatražili "brže, energičnije i efikasnije poduzimanje svih
mjera koje zakon predviđa protiv nacionalizma i šovinizma i drugih
neprijateljskih djelatnosti".
Bilo je to vrijeme u kojem se zahuktavao progon sudionika Hrvatskog
proljeća. Domalo će početi uhićenja studentskih vođa, najistaknutijih
Matičinih djelatnika i mnogih drugih "nacionalista" koji će biti
osuđeni na teške godine zatvora. Ti će progoni trajati dvadesetak
godina. Osim što su mnogi završili na robiji, neki su domoljubi ubijeni
te mnogi ostali bez posla.
Tisuće su smijenjene s različitih dužnosti. U zadanom razdoblju i
lokalnim granicama u opačinama toga vremena sudjelovao je i sadašnji
predsjednik Hrvatskog sabora. Zašto ovako dug i olovno težak uvod? Zato
što je, kao što pokazuje jedan ovotjedni intervju, Bebić isti i danas,
dapače, iste su i njegove žrtve!
U spomenutom se vremenu nastavlja i kalvarija dr. Franje Tuđmana, ali
će stjecaj političkih i karijerističkih okolnosti toga sitnog
represivca i Tuđmana, osnivača suvremene hrvatske države, pretvoriti u
bliske suradnike! Luka će Bebić biti u najvišim državnim tijelima,
zakratko i ministar obrane, te će prisustvovati mnogim sjednicama koje
je vodio dr. Tuđman.
U razgovoru s Bebićem, u posljednjem broju "Globusa", govori se i o tim
sjednicama te se vidi kako sadašnji predsjednik Sabora za pokriće svoje
inferiornosti i svojih zala stalno traži nekog Tita. Pa kad jedan ode,
nađe drugog, koji mu je, dakako, uvijek bolji od prvog. A kad ode i
drugi, naći će i trećega, i tako će im biti "odan" do smrti. Kad je
"provodio u djelo riječi druga Tita", nije ni slutio da će mu upravo
jedna od žrtava te "provedbe u djelo", Tuđman, postati novi, drugi
Tito, za ljubav kojeg će se odreći prvoga. Potom će se za ljubav
trećega, Sanadera, odreći drugoga po redu, Tuđmana.
Ali taj negdašnji likvidator Matice hrvatske je oprezan, on, u cijelom
se tekstu uvlačeći u nešto svome šefu i nevješto se trudeći da zaniječe
Sanaderovo samovlašće, ne govori o činjenicama zbog kojih mu je treći
Tito - Sanader - mnogo draži od drugoga Tita - Tuđmana. Jer zna da bi
jedan komunistički patuljak kakav je sam u govoru činjenica, skupa sa
svojim najnovijim Titom, izgorio pred Tuđmanovom divovskom pojavom, pa
u svojoj intelektualnoj sakatosti, u kojoj mu je pamet izgubila i ruke
i noge, hoće Tuđmana saplesti.
Te kaže: "Istinu da vam kažem, kad god sam u ono vrijeme, devedesetih,
išao na VONS, SONS, Vrhovno državno vijeće - ovdje mi je, u grudima,
stala jedna mala, kako bi rekli u nas, u Dalmaciji, gunčula. Nešto me
malo steglo."
Pa što bi drugo osim stezanja u grudima Titov pospremač "neprijatelja
socijalizma", za kojega hrvatski jezik ima tri, najviše četiri padeža,
koji ima pastirsku dikciju, i koji iskustvo knjige ima samo kao
iskustvo potpale za vatru na kojoj su gorjeli matičari - mogao i
osjetiti pred čovjekom koji je imao sve odlike velikoga državnika i
koji je napisao sjajna povijesna djela na jeziku koji Bebić nikad nije
naučio!?
RODOLJUBNA ZANOVIJETANJA
