Izbornik s naušnicom, roker koji svira gitaru, diplomirani pravnik koji na počecima svoje trenerske karijere s mladim lavovima poput Modrića, Eduarda i Ćorluke “šamara” Engleze i ostavlja ih bez velikog natjecanja. To je slika iz 2008. godine, a glavni protagonist je Slaven Bilić. Njegova popularnost toliko je velika da su ga ljudi zaokruživali na izborima. Cijela Hrvatska bila je u euforiji, od naše nogometne reprezentacije očekivala su se čuda, povjerenje u naše nogometaše bilo je toliko da su u anketama po portalima najčešći odgovori bili da ćemo osvojiti Euro. No, s njega smo se vratili s jednom od najvećih nogometnih trauma. Tog natjecanja prisjetili smo se s Josipom Šimunićem, igračem koji je bio stup naše obrane, a u razgovor je krenuo s tezom kako je igranje na velikom natjecanju za svoju reprezentaciju nešto čemu svaki sportaš teži.
POGLEDAJTE VIDEO: Modrićev rekord
– To je velika stvar i samo po sebi za svakog igrača najveća moguća motivacija, barem bi tako trebalo biti – rekao nam je Šimunić s kojim smo se prisjetili EP-a u Austriji i Švicarskoj.
– Imali smo izvanrednu atmosferu prije i tijekom tog turnira, a to je najbitnija stvar, pogotovo u sportu. Uz to, bili smo spremni za velike dosege jer smo imali sjajnu momčad i odličnog izbornika koji je napravio jako dobar spoj iskustva i mladosti. Na otvaranju turnira igrali smo protiv domaćina Austrije, a iz njihova tabora uoči tog susreta plasirale su se informacije o tome kako naša obrana, koju predvode Robert Kovač i Šimunić, igra sporo i da im je tu prilika. No, Joe se na konferenciji za novinare osvrnuo na to rekavši: “Robi i ja bolji smo igrači i tehničari nego svi oni zajedno”, te zaradio aplauz hrvatskih novinara.
– Nije to bilo planirano, došlo je spontano. Ne volim kad netko podcjenjuje, ali meni to ne smeta, već me dodatno motivira. Robi i ja igrali smo u vrhunskim klubovima i želio sam da im to i pokažemo na terenu. A kada si među iskusnijim igračima u nekoj generaciji, kao što sam to tada bio ja, onda moraš prezentirati samopouzdanje, da i mlađi igrači to vide. Jer oni slijede tvoj primjer.
Bili smo prava momčad
Teško smo otvorili protiv Austrije, ali smo ipak slavili s 1:0, a uslijedile su pobjede protiv Njemačke i Poljske.
– Protiv Nijemaca nismo imali što izgubiti pa smo odigrali jako dobru utakmicu i svijetu pokazali da smo ozbiljna momčad. Može se reći da nas je taj susret lansirao. Znali smo da smo dobri, ali s tom smo pobjedom svima, ali i samima sebi dokazali da spadamo u europski nogometni vrh – s veseljem se prisjetio Šimunić pa osvrnuo i na zadnji susret u skupini.
– Drago mi je da su protiv Poljske zaigrali i oni s manjom minutažom pa smo pokazali koliko širok kadar imamo. Dobili smo puno na samopouzdanju, a postali smo još povezaniji kao momčad.
Došli smo i do one nesretne utakmice s Turskom. Poveli smo golom Klasnića u 119. minuti, a kada se činilo da ćemo u polufinale Eura, Sentürk je zabio i odveo nas u lutriju jedanaesteraca u kojoj smo izgubili. Bio je to jedan od najokrutnijih nogometnih trenutaka u našoj povijesti, jedan koji ćemo, nažalost, svi pamtiti do kraja života.
– Sjećam se da me netko gurnuo, lopta se odbila i odjednom sam je vidio u mreži. Samo sam jednom pogledao tu snimku i uvjerio se da sam bio odgurnut. Nisam igrač koji se baca tek tako, a da jesam, onda bih u toj situaciji pao na travnjak i, tko zna, sudac bi možda pokazao na prekršaj. No, što je, tu je. Osjećaj nakon utakmice bio je užasan, i na terenu, a i poslije u svlačionici. Bilo je puno suza, gotovo da nitko od nas nije mogao govoriti – prisjeća se Šimunić.
Eduardo je jako nedostajao
Eduardo, tada naš najbolji strijelac, prije EP-a doživio je stravičan lom noge...
– Nevjerojatno je koliko nam je nedostajao. Vjerujem da bismo s njim bili još bolji. Isto kao što sam siguran da bismo daleko dogurali da nije bilo te nesreće protiv Turske. Jer bili smo spremni i za otići do kraja. Naravno, uvijek ti treba doza sreće, ali vjerujem da smo mogli biti i europski prvaci.
A ova današnja reprezentacija?
– Oni su isto čudo, vjerujem da će proći skupinu, a onda je sve moguće. I oni imaju odličan spoj mladosti i iskustva, a slažem se s izbornikom Dalićem da će i ta atmosfera o kojoj se puno priča doći sama po sebi, baš kao što je bio slučaj i kod nas.
Genijalnost Slavena Bilića koji se s rezervama valjao po atletskoj stazi ,dok su Turci izvodili slobodni udarac, centaršut i..... tuš.