Ne vrijedi si lagati. Puno toga u prvoj utakmici Hrvatske na Svjetskom prvenstvu, u 2:4 porazu protiv Engleske, nije bilo dobro. Posebice se to odnosi na elemente igre u defenzivnoj strukturi u kontekstu komunikacije, preuzimanja igrača, praćenja rotacijskih kretnji, branjenja prekida i još nekolicine drugih aspekata.
Konkretnost i živost
Međutim, isto tako bilo je aspekata koji su bili dobri i koje treba naglasiti jednako kao i ove slabije strane. Osim Dominika Livakovića, koji nas je među vratnicama spasio još i većeg poraza, treba istaknuti naše debitante na svjetskim prvenstvima s kojima je izbornik Zlatko Dalić pogodio i koji su definitivno opravdali povjerenje koje je uloženo u njih. To su Petar Musa, Martin Baturina i Petar Sučić.
Martin Baturina i Petar Sučić, bivši suigrači iz Dinama koji iz mjeseca u mjesec sve više haraju u talijanskoj Serie A, već su u dresu reprezentacije nekoliko puta pokazali koliko znaju i mogu, posebice u onom ludom 3:3 remiju u Ligi nacija protiv Poljske, no ipak je pozornica SP-a potpuno druga razina, potpuno druga vrsta odgovornosti, a i tu su dva mladića iz prednjeg dijela veznog reda isporučila.
Ne govorimo tu samo o fenomenalnoj akciji kod pogotka Baturine za prvo izjednačenje vatrenih, koju su u potpunosti te na vrlo inteligentan način skrojili upravo Baturina i Sučić, već govorimo i o presingu, trčanju i agresiji, govorimo o konkretnosti i živosti kad god su imali loptu na protivničkoj polovici terena, govorimo o količini duela koje je Baturina osvojio (četiri od pet te čak dva u zraku), o pet posjeda koje je osvojio Sučić, o čišćenjima opasnosti ispred vlastitoga gola. U momčad Hrvatske, koja je na trenutke izgledala kao raštrkani ansambl, ova dva mladića na individualnoj su razini donijela kvalitetu, u kojoj su vatreni protiv Engleza generalno oskudijevali.
A kad smo već kod kvalitete, valjda se nakon ove utakmice više neće upirati prstom u Petra Musu kao "igrača iz slabije lige". Iako se nije našao u velikom broju prilika, Musa se svojim pozicioniranjem uvijek otvarao suigračima kao mogućnost, uvijek napadao opasne i otvorene koridore te radio točno ono što centarfor treba u ovakvoj utakmici. Kad god je Hrvatska ozbiljnije došla prema naprijed (što nije bilo baš toliko često), Musa je bio spreman i bio je opcija, što ga je na kraju nagradilo pogotkom za drugo izjednačenje.
Mario Pašalić i Ivan Perišić odradili su jednu od najljepših akcija u povijesti reprezentacije na svjetskim prvenstvima, ali Musa je sjajnim pozicioniranjem i briljantnim 'hladnim' volejem omogućio da se ta akcija zaključi na najbolji mogući način. Nije bilo lako Ezriju Konsi i Johnu Stonesu kraj Sigećanina koji je konstantno bio napastan kao osica, s loptom ili bez nje, te pokazao zašto se izbornik za njega odlučio u početnoj postavi.
Ogromna vrijednost
Rečenica koju često od nogometaša čujete nakon poraza u velikim dvobojima je "moramo pogledati što smo radili dobro, a izvući lekciju iz stvari koje nismo radili dobro". Ta rečenica često zvuči kao floskula, ali zapravo je vrlo važna. Dalić, stožer i igrači trebaju pod hitno raditi na trenutačno krnjim elementima poput branjenja prekida, ali isto tako trebaju imati na umu što je bilo dobro u ovoj utakmici te to maksimalno iskoristiti za idući dvoboj. Ako je ovaj dvoboj bio audicija za onu najvišu scenu, Musa, Baturina i Sučić bez ikakve su sumnje tu audiciju prošli te i dalje zaslužuju dobivati prilike.
Kad su već oni najpouzdaniji igrači od kojih se najviše očekuje, poput Luke Modrića i Joška Gvardiola, zakazali, Hrvatska treba neke nove i drukčije snage koje će potegnuti, a ova tri momka pokazala su da itekako to mogu učiniti. Naravno, na kraju protiv superiornih Engleza to nije bilo ni približno dovoljno, ali i dalje ima ogromnu vrijednost.
Otvori KEKS Pay
Dečki glavu gore, sada je bitno da se pripremimo za nadolazeće Sp 2030 i tamo ćemo biti pravi!