Željka Šaban Miličić hrvatska je Ironman rekorderka, trenerica i pokretačica projekta Women4Women. Kada je završila svoj prvi triatlon u Zaprešiću, bila je toliko iscrpljena da više nije željela ni pomisliti na novu utrku.
Ovo nije sport za mene
– Kada sam došla do cilja, rekla sam: To je to, nikad više. Ovo nije sport za mene. Bilo mi je jako teško – prisjeća se Željka.
Dvadesetak godina poslije, iza nje je 12 završenih Ironman utrka, hrvatski rekord od 9:19:28, šest rušenja nacionalnog rekorda te nastupi na svjetskim prvenstvima na Koni i u Nici. Postala je i prva Hrvatica koja je Ironman završila za manje od deset sati. Željkin sportski put počeo je u bazenu. Kao desetogodišnjakinja se, na nagovor prijateljice, okušala u plivanju i ubrzo pokazala velik talent. Osvajala je medalje na državnim prvenstvima te bila dio kadetske štafete koja je postavila hrvatski rekord. Djelomična ruptura kvadricepsa, studij i nove životne okolnosti postupno su je udaljili od natjecateljskog plivanja. Tada joj je Marko Miličić, u to vrijeme dečko, a danas suprug, predložio da pokuša nešto potpuno novo.
– Rekla sam mu: Kako ću ja na triatlon? Nemam bicikl, nemam tenisice, imam samo kupaći kostim i naočale za plivanje. Marko mi je pronašao brdski bicikl i kupio tenisice. Tako sam se pojavila na svojoj prvoj utrci.
Poput mnogih mladih sportašica, i Željka je sanjala o nastupu na Olimpijskim igrama.
– Svaki sportaš sanja o odlasku na Olimpijske igre. I ja sam razmišljala o tome, ali sam shvatila da bih za olimpijski triatlon trebala plivati nekoliko sekundi brže. Ako izgubiš kontakt s vodećom skupinom, više se ne možeš vratiti.
Tada se odlučila okrenuti dugom triatlonu, gdje do izražaja dolazi njezina izdržljivost, a svoj prvi Ironman završila je 2019.
– Ironman čini 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i maraton od 42,195 kilometara. U dugom triatlonu plivanje više nije toliko presudno, ali meni je davalo prednost. Iz vode sam izlazila među prvima i onda sam mogla graditi svoju utrku.
Jednu od najtežih, ali i najvažnijih utrka završila je u Veneciji. Nakon plivanja i približno 130 kilometara bicikla pojavili su se ozbiljni želučani problemi.
– Nisam više znala kako ću nastaviti. Došla bih do toaleta, sjela, a onda se ponovno morala dignuti i krenuti prema sljedećem. Tako sam prolazila kilometar po kilometar.
Nije ostvarila vrijeme kojem se nadala, ali upravo joj je ta utrka postala jedna od najdražih. Pokazala joj je da uspjeh nije uvijek osobni rekord ili mjesto na postolju. Katkad je uspjeh samo odluka da se nakon svakog pada ponovno ustane.
– Taj dan nisam dala sto posto. Dala sam 120 posto onoga što sam u tom trenutku imala. Utrka možda nije bila brza, ali sam na njoj jako puno naučila o sebi i o tome koliko čovjek može izdržati.
Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzima nastup na legendarnom svjetskom prvenstvu na Koni. Plivanje među šarenim ribama i kornjačama, vožnja bicikla kroz polja lave i maraton po užarenom krajoliku bili su ostvarenje sportskog sna. Drugu veliku svjetsku priču doživjela je u Nici. Nakon što je na utrci u Italiji osvojila drugo mjesto u svojoj kategoriji, otvorila joj se mogućnost nastupa na još jednom svjetskom prvenstvu. Odluku nije željela donijeti bez podrške obitelji.
– Rekla sam: 'Marko, ja bih to jako htjela, ali samo ako me još možeš izdržavati da još malo treniram.' Bez podrške obitelji sve bi to bilo puno teže.
Nica je na kraju postala mnogo više od još jedne utrke. Bila je to proslava njezinih 20 godina u triatlonu, uz supruga, sina i najbliže ljude, ali i nezaboravan susret s oko 1400 triatlonki iz 65 zemalja.
Željka danas sport živi iz nekoliko različitih uloga. Završila je Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, trenerica je i glavna trenerica u Triatlon klubu Swibir, radi s djecom, rekreativcima i natjecateljima te vodi vlastiti trenerski posao. Iz želje da svoje iskustvo prenese ženama koje se još nisu usudile okušati u triatlonu nastao je projekt Women4Women. Koncept je jednostavan: žena koja već ima iskustvo poziva prijateljicu, sestru, majku, kćer, kumu ili kolegicu i prati je u pripremi za prvi kratki triatlon. Utrka uključuje 100 metara plivanja, jedan krug biciklom oko Jaruna i kilometar trčanja.
– Željela sam napraviti nešto za žene koje misle da ne mogu. Nije cilj rezultat, cilj je da se ta žena usudi napraviti prvi korak.
Željka procjenjuje da žene čine tek oko 15 posto sudionika na startu triatlonskih utrka. Razloge vidi u nedostatku vremena, obiteljskim i poslovnim obavezama, ali i u nesigurnosti koja mnoge zaustavi prije nego što uopće pokušaju.
Ostala je samo jedna želja
Triatlon klub Swibir ima posebno mjesto u Željkinu životu. Danas ga vodi zajedno sa suprugom Markom, a u njemu radi kao glavna trenerica. Unatoč rekordima, svjetskim prvenstvima i 12 završenih Ironman utrka, Željka još ima jednu veliku sportsku želju – Ironman Lanzarote. Utrka poznata po snažnom vjetru, velikim usponima, zahtjevnom terenu i gotovo potpunom izostanku hlada za nju predstavlja novi susret s vlastitim granicama.
– Lanzarote mi je ostao velika želja. To je jedna od najtežih Ironman utrka i voljela bih je doživjeti. Vidjet ćemo, možda uskoro dođe i taj trenutak – zaključila je Željka.
Otvori KEKS Pay
a u čemu je točno poanta u plivanju među kornjačama??? jesu li te kornjače ljudožderi? ili su strašno opasne? ili što???