"Teška vremena, prijatelju moj", "Kakva noć", "California" – hitovi su bez kojih su tulumi krajem 80-ih bili nezamislivi, ali i današnje ih generacije rado puštaju i slušaju i zato ne čudi što vlada veliki interes za koncert benda Neki to vole vruće, koji će se održati u Tvornici kulture 20. listopada. Tim povodom razgovarali smo sa Silvestrom Dragojem Šomijem, koji s Miroslavom Stanićem obilježava više od 30 godina koliko je njihov bend Neki to vole vruće prisutan na glazbenoj sceni. Njih dvojica najavljuju veliku feštu ovog petka.
Kakav tulum u Tvornici pripremate za svoje obožavatelje i kako ste zamislili ovu glazbenu feštu u povodu više od 35 godina na glazbenoj sceni?
Iznimno nas veseli obljetnički koncert u rodnom gradu i kvartu u kojem smo odrasli pa se unaprijed radujemo publici koja od početka do kraja u glas pjeva sve naše pjesme. Bit će to veliki plesni tulum s dobrom vibrom, a mnogima će donijeti povratak u mladost koja je za sve nas ipak najljepše i najintenzivnije doba. Oživjet ćemo i neke stare pjesme novim aranžmanima koje će napraviti Ante Gelo, a na jednoj pjesmi gostovat će moja kći Domenica Gabriela Dragoje.
Upečatljivo i prepoznatljivo ime benda niste vi smislili, tko se dosjetio imena "Neki to vole vruće"?
Kako smo često provodili vrijeme u Saloonu družeći se s tadašnjim Dj-evima Stevom Cvikićem i Fistrom, tako smo im jednom prilikom donijeli našu prvu pjesmu "California" da je skupa preslušamo.Tamo se našao vlasnik Saloona Albert Papo koji je, uz kompliment kako mu se jako sviđa pjesma, dobacio: "Trebate se zvati Neki to vole vruće."
Kako je sredinom 80-ih, kada ste počinjali, izgledala glazbena scena koja je u Zagrebu tada bila dinamična. Gdje ste imali prve gaže i kako su se tada dogovarali nastupi, nije bilo mobitela ni društvenih mreža...?
Te 80-e godine općenito su u cijelom svijetu bile plodne, posebno u glazbi i umjetnosti, pa je tako bilo i kod nas. Svi smo bili mladi, entuzijastični i neopterećeni; bio je to savršen spoj da se iz toga izrodi nešto dobro. Slušali smo svjetske bendove i poželjeli duh zapada donijeti i svojim pjesmama, a to je pratila cijela tadašnja zagrebačka scena pa se dogodio cijeli urbani val kvalitetnih pjesama koje traju i dan danas. A gaže su se dogovarale telefonski, i to na raznim događanjima i druženjima koja se tada još nisu zvala eventi. Prva gaža bila nam je na modnoj reviji na stubama na Dolcu.
VEZANI ČLANCi
Pjesme "Jeans generacija", "Teška vremena", "Kakva noć" bile su i ostale hitovi koje danas slušaju generacije koje se nisu ni rodile kada su ove pjesme napisane, iznenađuje li vas interes mlađe publike za vaše pjesme?
I da i ne. Ali mislim da za dobru pjesmu koja postane evergreen nema dobne granice ni žanrovskih okvira. Neke mlade generacije slušaju našu glazbu kao glazbeno nasljeđe svojih roditelja, a većina ih Neki to vole vruće otkriva kao nešto novo. Jednostavno im se svide pjesme i ta produkcija koja i danas zvuči moderno zahvaljujući našem tadašnjem producentu Dušku Mandiću. A kada smo kod mladih generacija, naš današnji producent je Duškov sin Martin Mandić koji je ujedno i gitarist u našem bendu.
U vrijeme najveće slave poštari su vam na adresu dostavljali na stotine pisama dnevno, imali ste vojsku obožavateljica, sjećate li se nekog zanimljivog pisma ili neke obožavateljice koja vam nije dala mira?
Imali smo fun klub koje su vodile naše obožavateljice koje nam i danas dolaze na koncerte pa se zajedno prisjećamo tih vreća pisama čiji je sadržaj uglavnom bio pristojan, tražile su se fotografije i potpisi.
Surađivali ste s Marinom Tucaković, Alkom Vuicom, Gibonnijem i Stevom Cvikićem, a dosta ste se i družili s njima. Po čemu pamtite ta druženja i koje su vam vaše pjesme navedenih autora posebno drage?
Izlazili smo na ista mjesta kao što su Saloon i Zvečka i doslovno živjeli glazbu i za glazbu. Tako su se izrodile suradnje, a s nekima smo se i privatno družili. Sve je nekako bilo spontano i opušteno. Imali smo sreću da za nas pišu vodeći tekstopisci pa je teško izdvojiti samo jednu pjesmu, ali evo, meni je posebno drag tekst pjesme "Budi uz mene kad lavina krene" Nevena Kepeskog.
Za koju pjesmu se možda niste nadali da će postati hit, a pokazalo se suprotno i ima li stihova koje biste sada rado zaboravili da ste ih napisali ili otpjevali?
Za pjesmu "Bojler " nismo mislili da će biti hit mada nas je autor teksta Gibonni od početka u to uvjeravao. I bio je u pravu, jer ne samo da je postala hit, nego se sluša i danas. Bilo je i tekstova koji su nam se manje sviđali, ali su se nekako stopili s glazbom, tako da je sve odlično funkcioniralo.
GALERIJA Bili smo na snimanju novog game showa HRT-a
Tijekom rata osnovali ste Humane zvijezde Hrvatske, kako se rodila ta ideja i što je bio cilj pokretanja Humanih zvijezda?
Humane zvijezde Hrvatske osnovali smo Tomislav Ivčić, Piko Stančić, Muc Ismailovski i ja. To je bila glazbeno-sportska neprofitabilna udruga koja je okupila mnoge hrvatske glazbenike koji su ujedno bili i zaljubljenici u nogomet, tako smo na nebrojenim dobrotvornim koncertima i utakmicama prikupljali sredstva za obranu Hrvatske. Tada smo imali veliku podršku Ćire Blaževića i Dinama jer nam je Ćiro osigurao treniranje na kultnom terenu Hitrec-Kacijan. Jedan od naših trenera u tom razdoblju bio je i legendarni Đalma Marković.
Jeste li se vas dvojica ikada porječkali oko glazbe, je li bilo neslaganja oko toga koju pjesmu uvrstiti na album, koju gažu prihvatiti...?
Puno puta smo se porječkali, ali još više puta složili što je u konačnici važnije. U svakom kreativnom procesu ima razilaženja i to je normalno, a pogotovo kada s nekim dugo surađujete. Međutim u globalu dijelimo isti glazbeni ukus i svjetonazor te se uglavnom lako dogovorimo.
Jimmy Stanić ima 94 godine i još je aktivan i nastupa, nadate li se da ćete i vas dvojica nastupati u tim godinama i je li vam dao kakav savjet kako biti vitalan u tim godinama i kako vas dvojica zamišljate svoju mirovinu, imate li neke hobije kojima ćete posvetiti tada?
Stjepan Jimmy Stanić je jedinstveni fenomen kod nas a i šire i ja mu se divim zbog vitalnosti, muzikalnosti te i u ovim godinama vokalne besprijekornosti. Ipak sebe sa 94 godina ne vidim na bini nego negdje uz more. Glazbenici nemaju klasičnu mirovinu pa dokle god će nas veseliti ovo što radimo biti ćemo u tome uz svakodnevnu vožnju bicikla i planinarenje u Samoborskom gorju.
VIDEO Tatjana i Goran preživjeli su preljub i vjenčali se nakon 10 godina, a onda se sve raspalo
