Pratite li pisanje većeg dijela medija o glumici Jeleni Perčin, brzo ćete shvatiti da dominiraju naslovi: "Nikad ljepša Jelena prošetala.../Bivša supruga ovog poduzetnika ili onog glumca.../Dva su braka iza nje.../Razmjenjivala nježnosti s ovim glazbenikom.../Prvi put na crvenom tepihu s onim..."
Pita se čovjek čime se bavi i zašto se, mnogima zgodna, Dubrovkinja dugo školovala? Zašto je kao svi umjetnici mukotrpno i polako ubijala tremu, učila tekstove, sumnjala u sebe, uživljavala se u najrazličitije uloge, nadala se uspjehu? Za biti nečijom partnericom i bivšom suprugom, ili je, od prvotne ideje da studira matematiku ili fiziku, odustala i završila Akademiju dramske umjetnosti, kako bi živjela umjetnost? Cijenili je kao vrhunsku glumicu ili ne, ne bi bilo loše bar malo zaviriti u Jeleninu biografiju i shvatiti koliko je kazališnih, televizijskih ili filmskih uloga odigrala, pa tek onda (ako uopće) gledati što je odjenula na putu za tržnicu i s kim je s vrećicom salate i celera sjela na kavu. Za Ekran smo htjeli porazgovarati upravo s tom mladom umjetnicom koja je, eto informacije, prvu ulogu nakon studija u kazališnoj predstavi odigrala u "Četvrtoj sestri" u režiji Ivice Boban na Dubrovačkim ljetnim igrama. Od ranih radova i uloga treba još spomenuti predstavu "Pipi Duga Čarapa", pa "Ne grizi nokte Lidija" 2003. u Istarskom narodnom kazalištu, pa i predstavu "Top" u zagrebačkom &TD-u. Nema naravno smisla nabrajati sve kazališne uloge, posebno one odigrane na Dubrovačkim ljetnim igrama, ali treba shvatiti da Jelena nije tamo neka zgođušna bivša ovo ili ono, nego je glumica koja "grize" u svakoj ulozi, bar u onima koje je do sada dobivala.
Isto tako: Kritika se često proglašava za vrijeđanje i hejt. Ako netko prima pohvale i hvalospjeve trebao bi prihvaćati i kritike.