Zaista trebaš biti trezven i(li) opako osviješten pa izabrati dvije “manje”, ali strastvene i furiozne svirke u povodu 25 godina benda, da na slavljenički DVD/CD staviš nastupe iz Teatra &TD 2018., a ne iz Doma sportova u kojemu si 2017. svirao pred deset puta više ljudi.
Riječ je o Kawasaki 3p, sastavu osnovanom daleke 1993. čiji CD “25 godina x Teatar &TD” (Dancing Bear) donosi 12 pjesama s eruptivnog nastupa u legendarnom zagrebačkom prostoru (uključeni DVD sadrži 22 pjesme u režiji i montaži Kp3 basista i videomajstora Marija Borščaka), gdje su koncerte za dušu zadnjih godina održali i Hladno pivo i Mrle i Ivanka.
Već i taj podatak, kao i u slučaju nekih drugih godišnjica koje ovih mjeseci i godina mnogi slave, može nas nagnati na pomisao zar je doista prošlo toliko vremena? Znajući u kakvoj nemotivirajućoj sredini živimo, Kawasaki 3p su vjerojatno istinktivno shvatili da se ne treba pretrgati od rada, nego gerilskim periodičnim pothvatima osvajati mic po mic novog terena i onda “zakucati”. Samo tri studijska albuma, ali kakva, (“Kawasaki 3p”, “Idu Bugari” i “Goli zbog pasa’”), bila su dovoljna, a nastupi uživo i “previše”.
Uspjeli su u tih 25 postojanja, ili 16 godina od prvog albuma iz 2003., zakucati mnogo toga – ne samo “Antoniju” na Dori, koja je bila provokacija srednje struje poput Termita i Parafa u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela 1979. Kao jedan od onih modernih bendova koji korespondiraju s aktualnom svjetskom glazbenom scenom koji je puno prije Dubioza kolektiva i Manu Chao krenuo s usporedivom sviračkom matricom, te postigao uspjeh na domaćem terenu.
Mnogi festivali, sportske dvorane, legendarne Jabuke, Tvornice i dvorišta Močvare “pale” su pred njihovim naletom, pa i INmusic na kojem su prije nekoliko godina kao jedino domaće ime (ikada) nastupili na kraju večeri na glavnoj pozornici nakon odustajanja Skunk Anansie. I bez tonske probe oduševili valjda dvadeset tisuća ljudi. Oni, jednostavno, ne podbacuju uživo, pa su nakon šire publike u Domu sportova i specijalističk fanovi nagurani u &TD-u kroz brzu vožnju Kawasakija dobili pravu mješavinu olovnog benzina, strasti, sjajne svirke, ali i zabave.
U ovih 25 godina odabrao je svatko što je htio, a sve skupa ih je pod dirigentskom palicom držao Tomislav Vukelić – Tomfa. Upravo u tom grmu leži ne zec, nego veliki lav i prednji čovjek Kawasaki 3p – on i Mile Kekin možda su rastom najmanji, ali dušom, srcem i energijom najveći kod nas – koji je na svojim plećima izgurao veliki dio pojavnosti benda, skupa s nezaustavljivom sviračkom postavom.
Naslovna pjesma s EP-ja “Mupov-ska” otvara CD za koji su izabrane i “Dugodugodugo”, “Indijanac – Vi gata om”, “Jebotekst”, “3Problema”, “Loš, zao”, “Ni da ni ne”, “Mate Parlov”, skupa s akustičnom, “tulum” verzijom “Snifa san glu”, da bi nakon znojne kružne vožnje paklene ritam sekcije Borščaka na basu i bubnjara Nikole Babića, duhača (Stipe Mađor, Luja Dominik) koji ne posustaju, međuigre gitara Davora Viduke i Tonija Babarovića i Tomfine vokalne ceromonijalmajstorije, sve završilo s “Puta Madre”. Završna konstatacija mogla bi biti parafraza također uključene “Kak si? Pa tak”. Kak su Kawasaki 3p? U naponu snage i spremni za dodatnu kilometražu.
Žali Bože ovog šankera da piše o kvalitetnom bendu