Kavica s Dragom Diklićem nešto je poput otvaranja enciklopedije o glazbi i Zagrebu. U 85. godini ostavlja dojam mladića, rado i opširno govori o djetinjstvu, mladosti i počecima bavljenja glazbom i pjevanju. Rođen je u Sinju 1937., a obitelj se četiri godine nakon toga doselila na zagrebačko Trnje. S nekoliko je, uglavnom svojih orkestara i glazbenih sastava, proputovao dobar dio svijeta i do danas je glasom i pojavom simbol starih dobrih standarda, pjesama zbog kojih su ga mnogi proglašavali hrvatskom verzijom Sinatre ili Deana Martina. On, iako svjestan posebne boje svog glasa, te usporedbe ne voli. Prikupio je brojne nagrade, uključujući i Porina za životno djelo, pjevao je u tri različite države, 12 godina bio direktor Zagrebačkog festivala, imao trgovinu i diskografsku kuću u središtu Zagreba, skladao ozbiljan broj bezvremenskih hitova, ali ostao svoj, pristupačan, srdačan i originalan.
Otvori KEKS Pay
Pa nisi dakle ni trebao biti u partiji, kad si toliko puta pjevao drugu Titu..